UN o američkim ratnim zločinima: "Svaki borac dužan je odbiti izvršiti očito nezakonitu zapovijed"

Ujedinjeni narodi ovog su mjeseca objavili dva dokumenta u kojima se iznose ozbiljni nalazi o američkim vojnim operacijama na dva različita područja – u Iranu i na Karibima i Pacifiku.

U prvom slučaju, UN-ova Neovisna međunarodna misija za utvrđivanje činjenica o Islamskoj Republici Iran zaključila je da su dva američka napada izvedena prvoga dana rata predstavljala kršenja međunarodnog humanitarnog prava i da postoje osnove za kvalifikaciju tih napada kao ratnih zločina. U napadima su stradali brojni civili, među njima više od 120 djece.

Drugi slučaj odnosi se na američku operaciju Southern Spear, u sklopu koje američke snage napadaju plovila za koja Washington tvrdi da sudjeluju u krijumčarenju droge. Posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i borbu protiv terorizma Ben Saul zaključio je da postoje „razumne osnove“ za tvrdnju da su napadi na 68 plovila, u kojima su prema njegovim podacima poginule najmanje 223 osobe, predstavljali zločine protiv čovječnosti – konkretno ubojstva prema međunarodnom običajnom pravu.

Ovi nalazi opisani su u analizi objavljenoj u časopisu Middle East Monitor, čiji autor Binoy Kampmark američke operacije promatra kroz prizmu međunarodnog prava.

Škola u Minabu označena kao vojni cilj

Dana 28. veljače, na početku američko-izraelskih napada na Iran, američke su snage pogodile osnovnu školu za djevojčice Shajareh Tayyebeh u Minabu, u pokrajini Hormozgan.

Prema navodima iz izvješća i dostupnim UN-ovim materijalima, u napadu je poginulo najmanje 168 ljudi, među kojima je bila velika većina žena i djevojčica.

Škola je prethodno bila označena kao legitiman vojni cilj na temelju američkih obavještajnih podataka. Problem je, međutim, bio u tome što je objekt godinama ranije prestao biti dio vojne infrastrukture i pretvoren je u civilnu školu.

UN-ova misija utvrdila je da je napad predstavljao kršenje obveze razlikovanja civilnih objekata od vojnih ciljeva, zabrane izravnog napada na civilne objekte te načela predostrožnosti.

U izvješću se navodi i da je napad izveden uz potreban subjektivni element bezobzirnosti (dolus eventualis). Kao jedan od razloga navodi se činjenica da informacije o školi nisu bile ažurirane u bazama podataka koje su se koristile za odabir ciljeva.

Drugim riječima, prema nalazima misije, američke su snage napale objekt iako su bile svjesne značajnog rizika da je riječ o civilnoj zgradi.

Pogodak sportskog objekta u Lamerdu

Istoga dana američke su snage projektilom pogodile sportski objekt u gradu Lamerdu u pokrajini Fars, gdje su djevojčice sudjelovale u sportskom treningu.

U napadu su poginule 22 osobe, među njima dvije učenice, dvojica učenika i dvogodišnja djevojčica koja se igrala ispred svoje kuće.

UN-ova misija zaključila je da postoje „razumne osnove za vjerovanje“ da je napad predstavljao ratni zločin pokretanja neselektivnog napada koji je doveo do gubitka života ili ozljeđivanja civila odnosno oštećenja civilnih objekata.

68 napada na plovila i najmanje 223 poginulih

Drugi slučaj koji je otvorio pitanje odgovornosti SAD-a odnosi se na operaciju Southern Spear.

Prema izvješću posebnog izvjestitelja UN-a Bena Saula, američke su snage od rujna 2025. do kolovoza 2026. izvele najmanje 68 napada na plovila izvan teritorijalnih voda država, pri čemu su poginule najmanje 223 osobe.

Washington operaciju opravdava borbom protiv krijumčarenja droge i skupina koje je proglasio terorističkim organizacijama, a napade je branio argumentima nacionalne samoobrane i tvrdnjom da se nalazi u oružanom sukobu s tim skupinama.

Saul takvo obrazloženje odbacuje.

U njegovu se izvješću navodi da napadi predstavljaju „teška izvansudska ubojstva“ kojima se krši pravo na život te da ih nije moguće opravdati nacionalnom ili osobnom samoobranom, međunarodnim humanitarnim pravom, međunarodnim pravom mora, konvencijama o suzbijanju trgovine narkoticima ni međunarodnim protuterorističkim pravom.

Posebno važan zaključak odnosi se na kvalifikaciju samih napada.

Saul navodi da postoje „razumne osnove“ za zaključak da je 68 napada u kojima su poginule 223 osobe predstavljalo zločin protiv čovječnosti – ubojstvo prema međunarodnom običajnom pravu.

UN-ov izvjestitelj odbacuje argument samoobrane

Jedan od ključnih elemenata Saulove analize jest pitanje samoobrane.

Prema njegovu tumačenju, činjenica da je neka kriminalna skupina proglašena terorističkom organizacijom sama po sebi ne stvara pravo na uporabu vojne sile protiv nje.

Čak i kada bi članovi posada napadnutih plovila pripadali kriminalnim skupinama koje je SAD označio terorističkima, Saul navodi da te skupine nisu izvele „oružani napad“ na Sjedinjene Države koji bi aktivirao pravo na samoobranu.

Također, prema izvješću, nije bilo dokaza da su plovila predstavljala neposrednu prijetnju životima ljudi u Sjedinjenim Državama.

„Pojam neposredne prijetnje životu ne može se protegnuti toliko daleko da obuhvati razvučeni uzročni lanac“ u kojem bi eventualne buduće smrti bile posljedica konzumacije droge nakon niza posrednih događaja, navodi se u dokumentu.

Saul dovodi u pitanje i nužnost uporabe smrtonosne sile. U izvješću se ističe da su plovila mogla biti presretnuta i zaustavljena, ali je američka administracija umjesto toga odabrala njihovo uništenje.

Prema dokumentu, američki državni tajnik Marco Rubio priznao je da je presretanje bilo moguće, ali da su Sjedinjene Države odlučile uništavati plovila kako bi odvratile druge krijumčare.

Je li operacija uopće smanjila trgovinu drogom?

Saul u svojoj analizi problematizira i učinkovitost operacije.

Prema navodima iz izvješća, napadi nisu pokazali mjerljiv učinak na smanjenje ponude kokaina niti na njegovu cijenu u SAD-u. Istodobno, upozorava se da se velik dio kokaina prema Sjedinjenim Državama ne prevozi malim plovilima, nego kontejnerskim brodovima, dok je glavni uzrok smrtnosti od predoziranja u SAD-u povezan s fentanilom i opioidima.

U tom kontekstu Saul zaključuje da vojni napadi na plovila ne predstavljaju odgovor razmjeran problemu kojem bi trebali biti usmjereni.

Što bi trebalo učiniti?

Posebni izvjestitelj UN-a preporučuje Sjedinjenim Državama provođenje nepristranih, neovisnih i transparentnih istraga svih ubojstava.

Također traži procesuiranje odgovornih u vojnom i političkom lancu zapovijedanja te osiguravanje odgovarajućih pravnih lijekova i odštete žrtvama i njihovim obiteljima.

U izvješću se posebno problematizira i postupanje prema bivšim pripadnicima američkih oružanih snaga koji su tvrdili da se nezakonite zapovijedi moraju odbiti.

Prema međunarodnom humanitarnom pravu, navodi Saul, pripadnik oružanih snaga dužan je odbiti očito nezakonitu zapovijed, uključujući zapovijed za počinjenje ratnog zločina protiv civila, te može kazneno odgovarati ako je znao ili je morao znati da je zapovijed nezakonita.

Operacija se nastavlja

Unatoč nalazima UN-ovih mehanizama, američka operacija protiv navodnih krijumčara droge nastavlja se.

Američko Južno zapovjedništvo (SOUTHCOM) 19. rujna objavilo je da su četiri osobe ubijene u „smrtonosnom kinetičkom udaru“ na gliser koji se, prema američkim tvrdnjama, kretao utvrđenim rutama krijumčarenja droge na Karibima.

SOUTHCOM je naveo da su obavještajni podaci potvrdili povezanost plovila s krijumčarenjem droge, no javno je objavljeno relativno malo pojedinosti o osobama koje su se nalazile na brodu i dokazima koji bi potkrijepili te tvrdnje.

Prema Saulovu izvješću, do kraja kolovoza bilo je evidentirano 68 takvih napada i najmanje 223 poginulih. Naknadni napadi u rujnu povećali su broj žrtava.

Istodobno, u Iranu se nastavljaju posljedice napada koji su već izazvali brojne civilne žrtve. UN-ovi mehanizmi pritom su otvorili pitanje odgovornosti za napade na civilne objekte i uporabu sile protiv osoba koje nisu predstavljale neposrednu vojnu prijetnju.

Dva odvojena UN-ova dokumenta tako su u rujnu otvorila isto temeljno pitanje: gdje završava pravo države na uporabu vojne sile, a počinje odgovornost za nezakonito oduzimanje ljudskih života?