Prekrasan kraj Plitivčkih jezera i okolice bio je 1991. mjesto mržnje, ubijanja i progona Hrvata. Cilj je bio samo jedan: istrijebiti Hrvate i stvoriti Veliku Srbiju na prostoru hrvatskih Plitvičkih jezera!

Pokolj u Smoljancu bio je ratni zločin kojeg su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata 4. prosinca 1991. u selu Smoljancu u Lici, u plitvičkom kraju.

Selo Smoljanac bilo je etnički čisto hrvatsko selo. U ovom ratnom zločinu srpske postrojbe su ubile 7 seljana i to u njihovim domovima. Za tog su napada četnici zapalili jedinstvenu drvenu kapelicu sv. Ivana Kristelja u ovom selu.

Nacionalno mješoviti plitvički kraj, gdje živi hrvatsko i srpsko stanovništvo našlo se u jesen 1991. godine postao je mjesto pokolja Hrvata u svim selima gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo.

U svom orgijanju po hrvatskim selima u Vagancu su se ubili i zapalili u njihovim domovima sedmero staraca, a jednu staricu su zadavili i bacili u bunar, u Smoljancu su okrutno ubili nad sedmero Hrvata, u Poljanku su sa zaseocima Vukovići, Sertić poljana i Matovinska Lisina ubili. 17 mještana. U Rastovači je ubijena jedna starica, au Rešetaru još jedan Hrvat.

Crkva Svetog križa u Vagancu je razrušena, a drvena kapela Svetog Ivana Krstitelja u Smoljancu zapaljena.

Za pokolj u Vagancu i drugim mjestima Plitvičkog kraja i počinjeni ratni zločin nad civilnim stanovništvom do danas nitko nije odgovarao.