12. kolovoza 1992. zavšena je vojna akcija “Oslobođena zemlja” u kojoj su hrvatske postrojbe očistile neprijateljska uporišta u zaleđu Dubrovnika, od Zavale do Modroglavine, i uspostavile obrambene položaje na planinskom vijencu iznad južnoga ruba Popova polja. Iako je Hrvatska vojska još od svibnja oslobađala dio po dio dubrovačkog zaleđa, ova akcija organizirana je u drugačijim okolnostima. Gardijske brigade, kao nositelji borbenih akcija, u oslobađanju brdskog prostora pretrpjele su velike gubitke i bile premorene od višemjesečnih borbi. Istovremeno velikosrpski agresor pokrenuo je uspješne protunapade. Naime, pričuvne brigade koje su od gardijskih preuzimanja novonastale linije obrane u tim protunapadima nisu se mogle adekvatno odupirati i izgubile su određeni broj važnih kota.

Stoga je Zapovjedništvo Južnog bojišta na čelu s generalom Jankom Bobetkom donijelo odluku o izvođenju akcije kojom bi se zaustavila neprijateljska inicijativa. Zanimljivo, akcija je pokrenuta 23. srpnja, istog dana kada je agresor odbio doći na zakazane pregovore na brodu Lastovo gdje su trebali biti dogovoreni uvjeti njegova povlačenja s okupiranih hrvatskih prostora. Za nositelja napada određena je 1. brigada Tigrovi, a kako su borbe nosile nove žrtve, naknadno su uvedene snage 4. splitske brigade. U borbama su također sudjelovale taktičke grupe 144., 148., 115. i 156. te 116. i 163. pričuvne brigade HV-a. Akcijom “Oslobođena zemlja” uspješno je učvršćena obrana, odnosno stvorena potrebna dubina i osnova za oslobađanje Konavala i masiva Vlaštice. Nažalost, u oslobađanju dubrovačkog zaleđa plaćena je vrlo visoka cijena. Primjerice, od početka travnja 1992. do završetka akcije “Oslobođena zemlja” poginulo je 45, a ranjeno 272 tigrova, a vrlo velike gubitke također su pretrpjele i 2., odnosno 4. gardijska brigada kao i pričuvne brigade Hrvatske vojske. (HRT)