Antun Grahovar (39), upravitelj župe Svete Marije u Sisku, prvi je svećenik, žrtva Domovinskog rata. Ubijen je sa strane velikosrpskog zločinačkog scenarija još prije početka rata 9. studenoga 1990. godine, a pokopan na današnji dan .

Ubojica koji je zaklao svećenika bio je Božo Babić, koji nije ništa otuđio iz župnog ureda, već ga je pobjegao u tada okupirani Knin i sklonio na sigurno kod četnika. Hrvatske vlasti nikada se nisu potrudile istražiti i objaviti motiv ubojstva po već poznatom „zakonu šutnje“ kada se radi o hrvatskim žrtvama.

Mirni, dobri iu narodu voljeni svećenik, velečasni Antun Grahovar, rođen je u Humu, župa Taborsko u Hrvatskom zagorju, zaređen za svećenika 1977., ubijen je relativno mlad navršivši tek 39 godina života i 13 godina svećeništva.

Napad na hodočasnike iz Splita u Kninu – sličan scenarij kao 1941. godine

Nakon što su u Hrvatskoj održani prvi demokratski višestranački izbori, velikosrpski krugovi otvoreno su pokazali neprijateljstvo prema novoj stvarnosti. I to neprijateljstvo su počeli pokazivati ​​ponajprije prema katoličkim svećenicima. Splitski su franjevci koncem svibnja 1990. godine vodili hodočasnike u Mariju Bistricu. Na povratku 27. svibnja kroz Knin, autobus je bio napadnut kamenjem. Razbijena su stakla na autobusu i ranjeni neki hodočasnici. Podsjetimo se na nevjerojatne sličnosti: ustanak u Srbu 1941. godine počeo je napadom na hodočasnike. Srbi su napali Hrvate katolike iz Drvara i Petrovca ​​koji su se vraćali sa hodočašća iz svete Ane u Kosovu pored Knina. Izgleda da je ustanicima specijalnost napadanje ljudi koji se idu moliti Bogu, samo što su Splićani prošli puno bolje od Drvarčana koji su ubijeni i njih 300 zajedno sa svojim svećenikom bačeni u jamu Golubnjaču.

Šibenskog biskupa Badurinu zaustavili naoružani četnici na barikadama

Nakon što je 17. kolovoza 1990. u Kninu izbila pobuna protiv hrvatske vlasti, šibenski biskup Srećko Badurina posao je odmah 19. kolovoza obići svoje župe u Kninu i susjednim mjestima. Pred samim Kninom je naišao na postavljene barikade i naoružane civile koji su ga legitimirali i njegovu pratnju. Ta pobuna, budući da su barikade bile postavljene od balvana, nazvana je “balvan-revolucija”. Iste te nedjelje, 19. kolovoza 1990., nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić , u povodu događaja u Kninu i susjednim općinama, rekao je u Selima kod Siska: “Pobuna protiv zakonitih odluka zakonite vlasti je nemoral. To unosi u ljudske odnose nemir, strepnju i strah. Strah izvire iz mržnje, strah izvire iz laži, strah prijeti smrću” (Glas koncila, br. 34/1990.). Kardinal Kuharić uputio je poziv vjernicima da se u mjesecu listopadu te godine mole za domovinu. U tom pozivu osudio je otimanje oružja hrvatskih Srba iz policijskih postaja u Petrinji, Dvoru, Kninu i drugim mjestima, pa piše: “Tko oduzima silom oružje (…), znači da želi ubijati druge” (Glas koncila, br. 40/1990. ). Te jeseni 1990. godine nešto se neobično događalo u sisačkom kraju. Neki nepoznati ljudi obilazili su crkve i župne dvorove i grubo prijetili svećenicima. Utvrđeno je da su imali lažne registarske pločice na automobilima. Uvlačio se strah medu svećenike. Saznalo se iz nekih izvora da možda postoji popis katoličkih svećenika koje treba likvidirati. Župnik i dekan Franjo Horvat iz Topuskog saznao je da je za njegovu glavu raspisana nagrada od 10.000 njemačkih maraka. Očito je da se pripremalo ono što se kasnije i dogodilo.

Sisak – svećenik Grahovar izboden nožem, a ubojica pobjegao četnicima u Kninu!

U župni stan, prije Grahovarova ubojstva, dva puta je provaljivano. Druga provala bila je 40 dana prije ubojstva. Svi se slažu da je ta druga provala služila samo kao izviđanje i planiranje onoga što bi se uskoro trebalo dogoditi. A samo desetak dana prije izvedenoga zloćina na pročelju crkve Svete Marije osvanuo je znak: četiri ćirilićka slova S križem. Te jeseni u sisačko-banovinski kraj dolazi iz Beograda izvjesni Ražnatović zvani Arkan. Dovozio je ovdašnjim četnicima oružje i planove za djelovanje protiv hrvatske države. Jednom je bio i uhićen od strane hrvatske policije u obližnjem Dvoru, au automobilu mu je pronađen kompromitirajući materijal. Bio je i zatvoren u Zagrebu, ali brzo i pusten na slobodu. Sve je to uznemirilo svećenike u sisačko-banovinskom kraju. Svi su živjeli u strahu i očekivanju što će se dalje dogoditi. dogodilo mi se! Grahovarov ubojica je 9. studenoga 1990. navečer provalio kroz prozor u župni stan župe Svete Marije u Sisku i tu čekao župnika. Kad je župnik Grahovar ušao u stan, ubojica ga je napao nožem. Zadao mu je sedam većih uboda nožem u tijelo, od kojih je jedan bio smrtonosan – ravno u srce. Nakon toga je ubojica sjeo u župnikov auto, odvezao se do Šibenika, gdje je ostavio auto i prešao na područje Knina podnijeti izvješće svojim naredbodavcima o izvršenom zadatku. Tko je ubio župnika Antuna Grahovara danas je to poznato. Danas znamo da je to učinila velikosrpsko-četnička mržnja na sve hrvatsko i katoličko. Neposredni izvršitelj zločina je Božo Babić. Deset dana prije zločina nastanio se u sisačkom hotelu s tim da je na dan zločina nestao ne plativši hotel desetodnevni smještaj. U Kninu je prijetio zarobljenim Hrvatima s Banovine, da će ih ubiti kao što je „ubio popa u Šišku“.

Motivi ubojstva svećenika i danas obavijeni „velom tajne“ – zašto?

Grahovar je bio siromašan zupnik, a zločincu se nitko nije branio da uzme župnikov radio, televizor, fotoaparat i pisaći stroj. Međutim, ubojicu to nije zanimalo, pa ni automobil, kojeg je ostavio u Šibeniku. Nakon što su ubili Grahovare, isti zločinci, poticani iz Knina, nastavljaju zločine po Banovini. Prvi na udaru su svećenici i njihovi vjernici. Iz Sisačko-gorskog arhiđakonata prognano je 15 svećenika-župnika s oko 30.000 njihovih vjernika. Budući da nisu uspjeli svi povuci, osobito stariji i bolesni, oni su bez milosti pobijeni. Ukupno u ovom arhiđakonatu (dekanati: sisački, glinsko-petrinjski i dubičko-kostajnički) ubijeno je 1.190 Hrvata katolika, od toga 520 branitelja i 670 civila. Na istom području porušeno je 14 župnih crkava, 6 teško ostećeno i oko 30 kapela što je porušeno što je ostećeno. To je na sisačko-banovinskom području djelo onih koji su započeli umorstvom župnika Antuna Grahovara. Kada se sve to znade, onda se znade i odgovor na pitanje tko je ubio i zašto je ubijen dragi i dobri župnik Grahovar. „Ubojica Božidar Babić iz Šibenika pobjegao je osobnim automobilom Antuna Grahovara i otišao je u smjeru Šibenika, te onda za Knin koji je tada već bio pod okupacijom četnika. Naravno da to sve skupa inicira na naručeno ubojstvo. Ono što se predbacivalo sudskoj vlasti je to što nije dovoljno duboko ušla u motiv ubojstva, a koji sigurno nije koristoljublje jer nikakve stvari nisu otuđene“, ustvrdio je svojevremeno Damir Borovčak na tribini o ubojstvu Antuna Grahovara, te dodao kako je pokušao istražiti što se dogodilo. s ubojicom vlč. Grahovara, ali kako je od Ministarstva pravosuđa dobio tek suhoparan odgovor.

I župnik u mirovini,  Alojzije  Petranović , koji je u vrijeme Grahovarova umorstva bio dekan sisačkog dekanata, ustvrdio je tom prigodom da je osuđeni Babić samo izvršilac ubojstva, da još uvijek nije otkriveno tko je naručitelj ubojstva i zbog čega je morao tako brutalno umrijeti omiljenog svećenika. . Nakon 11 godina od početka počinjenog ubojstva, temeljem tjeralice Županijskog suda u Sisku u Italiji je uhićen Božidar Babić. Izručen je Hrvatskoj 8. studenoga 2001. godine, a 2002. na Županijskom sudu u Šisku osuđen je na 15 godina zatvora. Naglašeno je da sudsko vijeće Županijskog suda u Šišku koje je osudilo ubojicu, pitanje motiva i naručitelja ubojstva uopće nije zanimalo, da je Babić osuđen na brzinu, nakon samo dva mjeseca suđenja, kao da se svima žurilo da se slučaj Grahovar što prije završi.