17. prosinca 1991. Zločini srpske vojske – osvojen glavni četnički štab u Zapadnoj Slavoniji

Četekovac i Voćin su samo najpoznatija mjesta na Papuku gdje su srpski vojnici počinili morbidne i grozomorne zločine nad Hrvatima. Srpske snage nadzirale su Psunj, Papuk i dio Bilogore, pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskog teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. 

Dan 17. prosinca 1991. u okviru velikih vojnih pobjeda Hrvatske vojske nad četničkim postrojbama i JNA u Zapadnoj Slavoniji izvedena je hrvatskoj javnosti malo poznata, ali izuzetno važna, vojna operacija Johanesberg.

Tom akcijom oslobođen je glavni četnički štab Novo Zvečevo, a koji je prije rata bio prekrasno odmaralište tvrtke Rade Končar. Iz tog štaba upravljane su akcije protiv Hrvatske vojske i civila, a slavonski četnici su sve uništili i zapalili prije povlačenja. To je bila velika pobjeda Hrvatske vojske.

Prije Drugog svjetskog rata Novo Zvečevo su naseljavali Nijemci koji su bili protjerani etničkim čišćenjem 1945. godine.

Četekovac i Voćin su samo najpoznatija mjesta na Papuku gdje su srpski vojnici počinili brojne zločine. Srpske snage nadzirale su Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskog teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije.

Tijekom rata u zapadnoj Slavoniji 1991. godine snage pobunjenih Srba počinile su niz
zločina nad hrvatskim stanovništvom, kao i masakre zarobljenih pripadnika hrvatskih snaga. Tragičan događaj zbio se samo nekoliko dana nakon proglašenja SAO Zapadne Slavonije i početka otvorenog rata na ovom području,18. Kolovoza, kada su Srbi iz Kukunjevca oteli dr. Ivana Šretera, predsjednika HDZ-a općine Pakrac i predsjednika Regionalnog kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Dr. Šreter je najvjerojatnije odveden u logor Bučje, koji su pobunjeni Srbi osnovali u blizini Pakraca, i zatim je ubijen, a točni podaci i okolnosti njegova ubojstva do danas su nepoznati.

Pripadnici srpskih snaga su 8. rujna 1991. u mjestu Kusonje, nedaleko od Pakraca, mučili su i zatim ubili 20 zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i policije a 21. rujna srpske snage su tijekom napada na Ivanovo Selo, mjesto s većinski češkim stanovništvom, maltretirajući i pljačkajući mještane, ubile sedam civila. U mjestu Voćin su pripadnici srpskih postrojbi 12. i 13. prosinca ubili 45 mještana. Masovni pokolji nesrpskog stanovništva počinjeni su i mjestima Mikleuš, Četekovci i Pakrački vinogradi. Uz lokane Srbe, organizirane u Teritorijalnu obranu SAO Zapadne Slavonije, u zločinima nad hrvatskim stanovništvom sudjelovali su i pripadnici paravojne formacije iz Srbije „Beli orlovi“.

Brojna druga sela naseljena bila su mjesta zločina kao Hum, Krasković, Zvečevo, Čojlug, Balinci, Bokani i dr.

Mnogi Hrvati odvedeni su u logore i mučilišta koje je srpska vojska osnovala u Zapadnoj Slavoniji. Mnogi od uhićenih, zarobljenih i na razne načine zatočenih Hrvata, prebacivani su iz jednog u više zatvora ili logora, tako da njihova sjećanja započinju u jednom, a završavaju u drugom srpskom zatvoru (Okučani, Miokovićevo, Mali Grđevac, lager Sekulinci kod Voćina, i drugdje) ili logoru (Bučje, Stara Gradiška, logori u Bosni i Hercegovini – Manjača kod Banja Luke, aerodrom Željava kod Bihaća, Batkovići kod Bijeljine, i u Srbiji – Begejci, Srijemska Mitrovica i drugi).