Čepikuće su hrvatsko mjesto iznad Stona na putu prema Dubrovniku koje je 1991. bilo mjesto najvećeg i herojskog dvomjesečnog otpora snagama JNA u nadiranju prema Dubrovniku, te srbijanskim i crnogorskim dobrovoljcima u njihovom pohodu na hrvatski jug.

Na današnji dan 1992. munjevitom akcijom Čepikuće su oslobođene i time je otvoren put oslobađanju hrvatskog juga i grada Dubrovnika.

U oslobađanju juga Hrvatske ključnu su ulogu imale elitne gardijske postrojbe 4. brigade iz Splita i 1. brigade iz Zagreba.

Sljedećih su dana uslijedile iscrpljujuće borbe s neprijateljem koji je organizirao dobru obranu područja iznad Slanog, uz prometnicu prema Orahovom dolu (rodno mjesto ratnog zločinca Vojislava Šešelja) i Zavali, ali u lipnju Hrvatska vojska razbija srpsku obranu i silovitim napadom natjera srpsku vojsku u bijeg prema. Trebinju.

Zašto su Čepikuće toliko važne za južnu Hrvatsku?

Čepikuće su hrvatsko mjesto iznad Stona na putu prema Dubrovniku koje je 1991. bilo mjesto najvećeg i herojskog dvomjesečnog otpora snagama JNA u nadiranju prema Dubrovniku, te srbijanskim i crnogorskim dobrovoljcima u njihovom pohodu na hrvatski jug.

Dubrovnik je, naime, bio vjekovna želja velikosrpskih pretenzija i mjesto koje su oni na svaki način željeli staviti pod svoju kontrolu i teritorij Velike Srbije. Zbog toga je trebao biti i osvojen cijeli hrvatski jug, posebno onaj južno od poluotoka Pelješca.

Strateški značaj Čepikuća bio je ogroman i zbog toga je ZNG u ljeto 1991. napravio bazu za jednu manju satnicu 116. „A“ brigade HV, sa oko 70-ak boraca, uz koje je u obrani sudjelovalo još nešto pripadnika MUP-a RH. i dragovoljaca. Zapovjednik satnije bio je Marko Mujan, a obrane Čepikuća legendarni junak Domovinskog rata Mate Šarlija – Daidža.

Čepikuće – slomljena crnogorska brigada JNA „Savo Kovačević“

JNA je odlučila zbog strateške važnosti i nadzora prometa prema Dubrovniku, u ranu jesen 1991., osvojiti Čepikuće.

Dana 30. rujna 1991. kreće velika ofenziva iz istočne Hercegovine na Čepikuće. Zapovjednik obrane Čepikuća donosi odluku: dočekati sa 30 pripadnika ZNG-a i 15-ak domaćih dragovoljaca snage JNA na prijevoju Bijeli Brijeg, te postavlja protupješačke mine koje su se tada proizvodile u tvornici ugljenografitnih proizvoda.

Naime, zbog embarge UN-a na oružje (koji je predložio Budimir Lončar, savjetnik Stjepana Mesića i Ive Josipovića), brojne hrvatske 'civilne' tvornice na brzinu su prenamijenjene za izradu raznog oružja, a koje je donijelo u ljeto i jesen 1991. značajnu pomoć gotovo golorukim hrvatskim braniteljima.

Došlo je do velike bitke gdje su Crnogorci imali velike gubitke, a poginuli su čak zapovjednik i dozapovjednik njihove formacije. Više od 400 pripadnika JNA i četnika razbježalo se prema Hercegovini, au znaku odmazde u hrvatskom selu Trebimlji i okolici ubili su 22 civila, a 19 odveli u logor u Bileći.

Još nekoliko puta JNA je žestoko napadala Čepikuće, zadnje slobodno mjesto hrvatskog juga. Nakon dugotrajnih borbi Čepikuće su okupirane 24. studenog 1991. godine.

Na današnji dan, 21. svibnja 1992. munjevitom akcijom Ćepikuće su oslobođene i time je otvoren put oslobađanju hrvatskog juga i grada Dubrovnika.