Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman održao je 22. listopada 1995. govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u sklopu proslave 50. obljetnice postojanja te organizacije.

Ujedinjeni narodi osnovani su nakon završetka Drugog svjetskog rata kao zamjena za Ligu naroda koja se pokazala neučinkovitom u očuvanju svjetskog mira. Mir i sigurnost, poboljšanje suradnje i prijateljskih odnosa među narodima zapisani su kao ciljevi osnivačke Povelje UN-a potpisane 26. lipnja 1945. u San Franciscu. 51 država poduprla je Povelju koja je stupila na snagu 24. listopada 1945. Nažalost, u pedeset godina postojanja ni Ujedinjeni narodi nisu uspjeli očuvati svjetski mir. Devedesete godine prošlog stoljeća obilježili su krvavi plemenski sukobi u Africi, ali i nemilosrdni ratovi na području bivše Jugoslavije. Hrvatska je bila žrtva te neučinkovitosti ne samo zbog izostanka reakcije na početku sukoba, nego i zato što je za sve zaražene strane UN uveo embargo na uvoz oružja, čime je zapravo olakšana velikosrpska agresija. Ipak, Hrvatska je sačuvala slobodu i cijelo vrijeme rata poštivala je sve obveze koje joj je nametnula međunarodna zajednica. Štoviše, razvila se u oružanu silu iu nizu oslobodilačkih operacija tijekom 1995. oslobodila je golem dio okupiranog teritorija.

Tuđman je na proslavu obljetnice UN-a došao netom nakon pobjedničke operacije „Južni potez“ koja je primorala Srbe da napokon sjedne za pregovarački stol i dogovaraju mir koji će se uskoro potpisati u Daytonu. U svom govoru naglasio je da Hrvatska želi pravedan mir te izrazio nadu da neće morati upotrijebiti oružje kako bi vratila zadnji dio okupiranog teritorija. Američki predsjednik Bill Clinton sutradan je potvrdio kako će SAD, sve dok se sukob ne završi mirovnim sporazumom, a dalje ima ulogu posrednika u pregovorima. Prije povratka u domovinu Tuđman je obavio niz diplomatskih susreta te razgovarao s Clintonom, čime je potvrđeno da je Hrvatska važna saveznica najveće svjetske velesile.