Istoga dana kad je Hrvatski Sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991. godine), "Velika narodna skupština Srba iz Slavonije, Baranje i zapadnog Srema" u Borovu Selu usvojila je "Odluku o položaju srpskog naroda iz Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslavenskoj državnoj zajednici" u kojoj je zapisano kako "danom otcjepljenja odnosno razdruživanja Hrvatske, srpski narod i dijelovi drugih naroda i nacionalnih manjina koji žive na teritoriji Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema ostaju u zajedničkoj državi srpskog naroda i drugih jugoslavenskih naroda koji se opredijele za takvu državnu zajednicu", te da ta odluka "stupa na snagu danom otcjepljenja, odnosno razdruživanja Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".

 Tako su srpski teroristi predvođeni Milanom Martićem, Milanom Babićem, Veljkom Džakulom i njihovim istomišljenicima (koji su u to vrijeme imali izravan utjecaj na više od polovice populacije svojih sunarodnjaka u tadašnjoj SR Hrvatskoj) od samoga početka dali do znanja kako ne uvažavaju volju 94,17% hrvatskih građana izraženu na općenarodnom referendumu (provedenom 19. svibnja 1991. godine), odnosno njihovo opredjeljenje za suverenu i samostalnu državu Hrvatsku a protiv ostanka u Jugoslaviji, nego žele pošto-poto na hrvatskom teritoriju uspostaviti svoju paradržavu.

 Dva dana poslije, sukladno dogovoru o postupnom napuštanju grada, "JNA" je počela s povlačenjem dijela svojih oklopnih snaga (tenkova i oklopnih transportera) iz osječke vojarne. Tog 27. lipnja 1991. godine započeo je njezin sukob s Teritorijalnom obranom Slovenije (pod izlikom "obrane vanjskih granica SFRJ i zaštite ustavnog poretka"), pa je u skladu s ovim stanjem na terenu došlo i do novog razmještanja postrojbi, budući da je trebalo ojačati snage u toj republici. Pri prolasku kroz grad, nepotrebno i ničim izazvani, pripadnici vojske demonstrirali su silu s ciljem zastrašivanja građana i pokazujući već tada na čijoj su strani i što su im namjere. Njihovi tenkovi pregazili su ukupno četiri automobila koji su im se našli na putu - među njima i jednog crvenog "Fiću" (Zastavu 750) osječkih registarskih

Osječki crveni "Fićo" postao je simbolom otpora nepokorenog, herojskog hrvatskog grada na Dravi

(Adresa slike)

oznaka koji je do danas ostao simbol otpora brutalnom nasilju nenarodne, zločinačke vojske. Istoga dana, iz vojarne je bez upozorenja otvorena vatra na civile koji su mirno prolazili ulicom, a pucalo se i na autobuse i automobile. Ranjeno je ukupno 16 (prema nekim izvorima 18) civila, od čega njih 7 teže. Također je pucano i na gradsku bolnicu - pa je te večeri osoblje bilo primorano raditi uz svijeće, u izvanrednim okolnostima. S jednog tenka, na prolaznike je otvorena i vatra iz automatskog pješačkog oružja. Sve to izazvalo je veliki strah među građanima i opravdano ogorčenje, tim prije što za primjenu nasilja nije bilo nijednog racionalnog razloga.

 Već 29. lipnja, četnici su iz Tenje izvršili minobacački napad na Osijek i nakon toga za građane ovog grada nije više bilo mira. Združene snage "JNA", četnika i srpskih dragovoljaca iz svih krajeva SFRJ, srbijanske specijalne vojne i policijske postrojbe i njihova paravojska uz domaće teroriste - "krajišnike" okružile su ovaj grad i počele ga razarati.

 Samo dan nakon brutalnog nasilja nenarodne vojske na ulicama grada na Dravi (28. lipnja 1991.), započele su organizirane pripreme za oružanu obranu osnutkom 106 brigade (poznatija kao "osječka"). Tijekom Domovinskog rata, kroz ovu je postrojbu prošlo oko 10.000 branitelja - dragovoljaca (u samom početku bilo ih je 700); poginulo je 196 njezinih pripadnika, dok je ranjeno njih 850. Osim što je branila Osijek, 106 brigada sudjelovala je i u borbama na drugim bojišnicama - uključujući Južno bojište i Bosansku Posavinu, a odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo u Domovinskom ratu.

 Herojski, nepokoreni Osijek, Dan obrane grada obilježava 5. prosinca. Tog dana 1991. godine, ne samo da je bio izložen najžešćim napadima agresora (živote je izgubilo 28 branitelja i 4 civila), nego se na njegovom području odigrala epska bitka u šumi "Rosinjača". Nakon razorne topničke pripreme, upravo tim smjerom krenule se jake snage neprijatelja s ciljem končanog prodora u Osijek. Obrambene položaje u šumi držala je samo ojačana desetina 106 brigade brojnosti 16 vojnika - budući da se s te strane nije očekivao tako snažan napad. Tijekom borbi, branitelji "Rosinjače" izgubili su komunikaciju s ostatkom brigade i za njihovu sudbinu se u početku nije znalo, sve dok na vidjelo nije izašla istina o junaštvu i žrtvi, podvigu bez premca. Ovih 16 hrabrih hrvatskih vitezova položilo je svoje živote ne uzmičući pred krvnicima koji su svim silama krenuli uništiti i okupirati njihov grad - izginuli su svi, ali su zaustavili njihovo napredovanje s južne strane, na crti bojišnice gdje je stanje bilo najkritičnije s obzirom na raspored neprijateljskih snaga i postavljenu hrvatsku obranu.

 Imena Salka Ahmića (44), Ivice Babaje (27), Pavla Begonje (30), Stjepana Ezera (30), Damira Faraga (32), Berislava Genčića (20), Zorana Gnjatovića (29), Ivana Hapa (40), Zorana Kišasondija (24), Siniše Kneževića (26), Mladena Milankovića (35), Davora Milasa (18), Matije Olujića (19), Ivana Sekanića (38), Gorana Stjepanovića (21) i Mihajla Pelegrina (42) ostat će zauvijek zlatnim slovima upisana u povjesnicu hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.

 Nadljudskim naporima i uz riskiranje vlastitih života, sa same crte bojišnice, doslovno ispred nosa neprijatelju, tijela ovih heroja izvukli su pripadnici Bojne Frankopan (Specijalne postrojbe Glavnog stožera HV) nakon sedmodnevne tajne pripreme operacije koja je provedena u noći 12/13. prosinca 1991. godine.

 Tijekom barbarske velikosrpske agresije na Osijek, ubijeno je više od 1000 njegovih građana (civila i branitelja), a gotovo 6000 ih je ranjeno (u razdoblju od  2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u osječku bolnicu primljeno je 5222 žrtve rata, od kojih je preminulo 954). "JNA" i srpski teroristi oštetili su ili uništili između 15.000 i 20.000 objekata, pri čemu je materijalna šteta samo na stambenim i gospodarskim zgradama nakon rata procijenjena na 4.348.225.000 tadašnjih DM.

 Unatoč svim razaranjima, patnjama i ljudskim žrtvama što ih je podnio, Osijek nije postao "Osek". Grad na Dravi danas je ljepši nego ikad - ponosan, slobodan i svoj.

VIDEO:

Zlatko Pinter/PDN