Navijačka grupa Torcida osnovana je 28. listopada 1950. uoči odlučujuće utakmice Hajduka i Crvene Zvezde za naslov prvaka tadašnje Jugoslavije.

Njeno osnivanje pokrenuli su dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, i uz njega Ante Ivanišević, Ante Dorić i još neki. 

Hajduk je 29. listopada pobijedio Zvezdu rezultatom 2:1, pobjedničkim pogotkom koji je postigao legendarni igrač Hajduka Božo Broketa u 86. minuti.

Slavlje je bilo neopisivo, ljudi su plakali od sreće, grlili su se i ljubili kopačku kojom je Broketa dao gol, čitao se posmrtni govor Crvenoj Zvezdi.

Ubrzo se u sve uključila komunistička vlast kojoj se nije svidjelo organiziranje hrvatskih navijača pa je osnivač Torcide Vjenceslav Žuvela dobio tri godine robije zbog „hrvatskog nacionalizma“. Iako su Hajdukovi navijači organizirano navijali za svoj klub, ime Torcide se nije koristilo za navijače, već su se stvorile druge grupe navijača Hajduka od kojih je najpoznatija Nesvrstani iz 70-ih.

Nakon 30 godina ime Torcida počinje se ponovno koristiti početkom 80-ih kada počinje moderni navijački pokret u Hrvatskoj.
Torcida je uvijek bila hrvatski domoljubno nastrojena navijačka skupina. Osobito je to dolazilo do izražaja u nekim kritičnim situacijama za hrvatski narod kao pojavom Hrvatskog proljeća 70-ih kada su navijači Hajduka vratili hrvatski grb na zastave umjesto službene petokrake.

To je bila izuzetno velika hrabrost nepojmljiva današnjem čovjeku koji živi u relativnoj slobodi govora i misli. Nekoliko su puta automobili s BG pločicama letjeli tih godina s Rive u more, a hrvatsko domoljublje bilo je najviše izraženo na staroj Plinari. 

Osamdesetih se ponovno budi nacionalna svijest Hrvata gušena nakon Hrvatskog proljeća, a osobito među navijačima Dinama i Hajduka. Nakon smrti Josipa Broza Srbija počinje otvoreno poticati agresiju na Hrvatsku, a najveće suprotstavljanje tome događalo se upravo na nogometnim stadionima, poglavito Poljudu i Maksimiru.

Tako Torcida ističe stotine hrvatskih zastava, skandira se hrvatskom imenu, pišu se grafiti po gradu tipa „Sretan Božić braćo Hrvati!“, „Smrt komunizma“ i pjevaju domoljubne zabranjene pjesme poput „Marjane, Marjane“ s 'inkriminiranim' stihovima, „Oj, hrvatska mati“, kliče se Stjepanu Radiću, Zrinskom, kralju Tomislavu – hrvatstvo javno živi najviše na navijačkim tribinama.

UDBA i KOS su uzeli pod nadzor Torcide pa dosta splitskih momaka završava na robiji, a KOS ubacuje heroin da bi uništio jezgru „hrvatskog nacionalizma“ među mladonacionalno hrvatski orijentirano stanovništvo, poglavito među Torcidu koja se smatra „opasnom za Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo“ .

O ulozi torcidaša u Domovinskom ratu ne treba trošiti ni riječi. Na sjevernoj strani stadiona stoji ploča sa 27 momaka Torcide koji su dali svoj život za Hrvatsku.

Torcida je ostala do danas vjerna svojoj povijesti. I danas Torcidu čine vatreni navijači Hajduka, nacionalno osviješteni domoljubi i mladići. Sve priče o djelovanju 'orjune' u Torcidi su smiješne jer bi predstavljale takav nagli prekid s domoljubnom gotovo stoljetnom tradicijom da je to nemoguće. Dapače, u razdoblju detuđmanizacije Hrvatske upravo su hrvatske navijačke skupine, ponajviše Torcida i BBB, dali veliki obol očuvanju domoljublja koje je praktički bilo izbačeno iz javnog života i medija, te inkriminirano lažima i podmetanjima na račun hrvatskih generala, Hrvatske vojske i Domovinskog rata. Zbog toga je Torcida bila smetnja političarima koje nije mogla staviti pod „svoj nadzor“.

Torcida je grad Split i mnoga dalmatinska mjesta uredila murale i grafite koji Hrvate sjećaju na Domovinski rat i njegove heroje. Na taj način postaju djela koja podsjećaju naš narod na ljude, mjesta i događaje koji se ne smiju nikada zaboraviti.

Hrvatska ima razloga ponositi se Torcidom – navijačkom skupinom koju odanošću, navijanjem i domoljubljem dobro poznaje čitav međunarodni navijački svijet izvan granica naše domovine.

Sretan rođendan Torcida!

Počast Torcide heroju Vukovara Marku Babiću: