Na današnji dan 29. kolovoza 1991. pale su prve minobacačke granate na grad Gospić, važno strateško mjesto u Lici. Gospić je u vrijeme Jugoslavije imao stigmu ‘ustaškog grada’. Zbog toga je želja velikosrba za osvajanjem Gospića bila velika. Rujan i listopad 1991. donijeli su velike borbe i grad je bio gotovo pred padom. Osvajanjem vojarni JNA, hrabrošću Gospićana i hrvatskih mladića iz cijele Hrvatske grad je obranjen. Gospić je poslije Vukovara drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.
29. kolovoza 1991. počela je bitka za strateški važan grad Gospić na važnoj cestovnoj i željezničkoj prometnici koja je povezivala hrvatski jug i sjever. Na taj dan pale su na grad prve minobacačke granate, njih ukupno 43.
Osim toga, Gospić je za dio hrvatskih Srba predstavljao psihološki simbol ‘ustaškog grada’ i kao takav bio je cilj osvajanja, te zaokruženja ideje Velike Srbije u kojem bi Gospić bio „glavni grad srpske Like“.
Uvod u ratna događanja u Gospiću
Uvod u ratne događaje na širem gospićkom području 1991. godine bio je isti kao i sa Vukovarom, Pakracem, Petrinjom, Drnišem itd. Mjesecima su se lički Srbi naoružani od JNA pripremali osvojiti grad i staviti ga pod svoj nadzor.
U širem području Gospića nalazila se hrvatska enklava oko Lovinca do koje hrvatske snage nisu mogle doći jer je JNA postavila 9 tenkova na cesti Gospić-Medak-Lovinac. Kasnije je JNA Hrvate Lovinca pustila u nemilost lokalnih četnika, pa su oni protjerani preko surovog Velebita, dok je nad jednim dijelom počinjen masakr.
Hrvatske snage su 25. kolovoza 1991. utemeljile na stočnom sajmištu u Gospiću 25. satniju Zbora narodne garde, okosnicu budućih slavnih ratnih postrojba ličkih Hrvata.
Kritični rujan 1991. – Srbi ušli u istočne dijelove Gospića
4. rujna 1991. utemeljena je gospićka 118. brigada HV-a čiji je prvim zapovjednikom bio general Mirko Norac, a koja je bila okosnica kasnije gospićke 9. gardijske brigade.
Tih rujanskih dana neprijatelj je silovito krenuo na Gospić u namjeri da uđe u grad. Velike borbe vodile su se u istočnim rubnim dijelovima grada, na Alarovom brdu, u Obradović varoši i Jasikovcu. U ovim borbama poginuo je i Đorđe Božović-Giška, u to vrijeme ravan po važnosti zloglasnom Arkanu. Đorđe Božović bio je kriminalac iz Srbije kojeg je jugoslavenska tajna policija koristila za likvidaciju komunistima nepoćudne emigracije. Njega i njegove četničke jedinice organizirao je i naoružao SPO (Srpski pokret obnove) na čelu sa Vukom Draškovićem, koji je kasnije postao „veliki mirotvorac“ i ministar vanjskih poslova Srbije.
Tih dana pripadnici ZNG-a uspjeli su u borbama zarobiti i generala JNA Krstevskog.
Ključ obrane – osvajanje vojarni JNA
Veliki uspjeh postrojbe HV-a ostvaruju predajom vojarne u Perušiću 14. rujna 1991. kada se dolazi do prijeko potrebnog naoružanja. Ne mireći se sa gubitkom vojarne u Perušiću neprijatelj sljedećih deset dana žestoko granatira Gospić koristeći i napalm bombe, a djeluje se i iz vojarni koje su smještene u samom gradu.
19. rujna 1991. predala se najveća vojarna u gradu pri čemu je zarobljeno 35 časnika JNA, 170 vojnika i 30 civila. Također se došlo do raznih oklopnih vozila, topova i drugog oružja prijeko potrebnog za obranu grada. Nakon pada posljednje vojarne gotovo svi građani srpske nacionalnosti napuštaju grad i više se ne vraćaju, shvaćajući da „Gospić neće biti srpski“ kako su mnoge glave zamišljale.
Tako su 21. rujna 1991. oslobođena hrvatska sela u blizini grada Lički Ribnik i Bilaj. Nažalost, deblokada Lovinca nije uspjela i tamošnji Hrvati su proživjeli veliku kalvariju.
Srbi i JNA su neprestano napadali Gospić minobacačima, topništvom, tenkovima, ali i zrakoplovstvom. 2. i 3. studeni 1991. bio je osobito teški napad na grad, kad je palo preko 1000 granata, čime se ostvarila prijetnja generala JNA Andrije Rašete, rodom iz Like, da će Gospić biti sravnjen sa zemljom.
Gospić – grad sravnjen sa zemljom
Prekomjerno i neselektivno granatiranje obilježilo je čitav rat u Gospiću. Tisuće projektila je palo na grad, a 70% stambenih i gospodarskih objekata je uništeno. Nikome nikada nije suđeno za to ni na međunarodnom ni na domaćem sudu.
Poslije Vukovara Gospić je drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.
Hrvatski grad heroj Gospić nikada nije pao u ruke Srba, a svoje potpuno oslobođenje doživio je završetkom operacije Oluja kada je cijela okolica Gospića i ponosna Lika stavljena pod nadzor Hrvatske vojske. Toj akciji velik doprinos je dala 9. gardijska brigada iz Gospića, kao i lokalne domobranske postrojbe.
Potresna snimka razorenog Gospića u Domovinskom ratu:
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.