392 GODINE OD UTEMELJENJA ISUSOVAČKE GIMNAZIJE U RIJECI

Prva gimnazija što ju je Isusovački red utemeljio u Hrvatskoj bila je ona u Zagrebu (1607.), a dvadeset godina poslije (23. studenoga 1627.) osnovana je i u Rijeci na Grivici, kraj katedrale sv. Vida. Od tada isusovci započinju s obrazovanjem mladih i to u kontinuitetu traje do danas.

Iako je 1773. godine isusovački red ukinut, gimnazija je nastavila s radom.

Obrazovanje je trajalo 6 godina, a nastava se izvodila na latinskom jeziku (kao i u ostatku Europe), dok je za one koji nisu znali latinski jezik postojao pripravni tečaj (curcus praeparatoricus).

Prosjek učenika po razredima bio je 150-200 i svaki je razred imao svoj naziv, počevši od najnižeg (parvisti, principisti, gramatici, sintaksisti, poete, retori). Osim redovite nastave, isusovci su učenike poticali na izvanškolski rad, pa su tako priređivane gradske manifestacije u povodu pojedinih blagdana, javne rasprave (dispute), natjecanja u znanju itd.

Sve skupa doprinosilo je boljem i kvalitetnijem obrazovanju i odgoju koji su bili u skladu s kršćanskom tradicijom.

Zalaganjem Frana Kurelca, godine 1848/49. počinje se izvoditi nastava na hrvatskome jeziku, koji s prekidom 1941-1943. (zbog fašističke okupacije kada je nametnut talijanski) ostaje u uporabi do danas.

U punu osmogodišnju školu riječka isusovačka gimnazija prerasta 1853/54. godine, kada pod upravom hrvatskih vlasti postaje najvažniji društveni čimbenik odgoja riječkih Hrvata i njihovo nacionalno i kulturno žarište.

Nakon što je Rijeka pripala Ugarskoj (Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine), u gimnaziji i dalje ostaje u uporabi hrvatski jezik, ali uslijed opće mađarizacije koja je provođena, priprema se njegovo ukidanje, za što su pripreme započele već 1881. godine.

Budući da s ukidanjem hrvatskoga jezika nije išlo glatko, mađarske su vlasti odlučile ukinuti školu, ali to je spriječio poznati hrvatski slikar, književnik, političar i veliki borac za hrvatski identitet Izidor Kršnjavi koji je pronašao novi smještaj za školu.

Od 1896. godine, Rijeka ipak više nije imala gimnazije na materinjem, hrvatskom jeziku.

Tradiciju Isusovačke gimnazije nastavlja Prva gimnazija na Sušaku (Prva sušačka gimnazija).

Poslije Drugoga svjetskog rata Sušak i Rijeka postaju jedna gradska cjelina, te se u Rijeci ponovno uvodi hrvatska gimnazija (danas Prva riječka hrvatska gimnazija).

Tijekom vremena mijenjala je svoje ime (pa godine 1945. nosi naziv "Hrvatska realna gimnazija", godine 1946/47. mijenja ime u "Realna gimnazija u Rijeci", potom u "Gimnazija Rijeka", godine 1949/50. postaje "Prva gimnazija Rijeka", da bi nastankom samostalne Republike Hrvatske dobila današnji naziv: "Prva riječka hrvatska gimnazija").

Riječka gimnazija ima bogatu povijest i tradiciju i u njoj su se obrazovale ili radile kao nastavnici brojne znamenite osobe iz hrvatskog društvenog i političkog života: Marijan Derenčin, Ivan Dežman, Matko Laginja, Eugen Kvaternik, Andrija Mohorovičić, Antun i Ivan Mažuranić, Ivan Zajc, Gašpar Kombol, Rudolf Strohal, Ivan Milčetić, Kolinda Grabar Kitarović...

 

 

Zlatko Pinter