8. siječnja 1992. Zločini srpske vojske – zašto Kadijević i generali JNA nisu osuđeni za zločine u Hrvatskoj?

Pravno i pred zakonom ispada, prema presudama u Haagu, da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni i izdvojeni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije u ratu u Hrvatskoj – čisti kao suza.

 Protiv Kadijevića, koji je umro u Rusiji, u Hrvatskoj su podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva – u Vukovaru, Osijeku i Bjelovaru. No sigurnost “majčice Rusije” nije dozvolila da ga se ovdje izvede pred lice pravde.  I protiv Kadijevićeva nasljednika, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića također su podignute optužnice u Osijeku i Vukovaru, ali je preminuo 2012., bez izlaska pred sud za brojne zločine nad Hrvatima, piše Glas Slavonije.

Kada je riječ o najvišim oficirima bivše JNA, poslije JA, zbog zločina koje su počinili u agresiji na teritoriju Hrvatske osuđeni su samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Riječ je o oficirima koji su u vrijeme zločina na Ovčari bili u činu pukovnika, dakle nisu baš usporedivi s pozicijom Gotovine i Markača u HV-u ili generala HVO-a. Bliži su usporedbi pozicija u vojnom vrhu Beograda Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, no protiv njih Haag nikada nije podnio optužnicu.

Ratko Mladić, koji jest činio brojne zločine po Hrvatskoj, nikada nije dobio optužnicu za zločine u Dalmaciji počinjene u Domovinskom ratu. Haag odlučio optužnicu podignuti samo za nedjela koja je počinio na teritoriju BiH. Oficiri JNA koje je Haag teretio zbog ratnih zločina u Dubrovniku, admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar (suđeni samo za napad 6. prosinca 1991. kada je poginulo 19 Dubrovčana) prošli su poput sudionika u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, dobili su 7 i 7,5 godina i odavno su na slobodi.

Dakle, beogradski vojni vrh i cijeli zločinački pothvat u funkciji agresije na Republiku Hrvatsku Haagu predstavljaju samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Mrkšić je osuđen na 20 godina zatvora, Šljivančanin na 10 godina i već je na slobodi, a njihove kazne za zločin Ovčare (i brojne druge zločine) bitno su manje nego Slobodanu Praljku i časnicima HVO-a.

Dakle, veliki broj sudionika Udruženog zločinačkog pothvata nikad nije ni optužen od strane Haaškog tužiteljstva. Među onima koji nikad nisu ni optuženi su uglavnom čelnici JNA i ljudi koji su bili blisko povezani s jugoslavenskom vojskom.

Veljko Kadijević i Blagoje Adžić predstavljali su vojni vrh Jugoslavije u tom trenutku. Kroz knjige samog Kadijevića, ali i knjige Borisava Jovića i Branka Mamule, koji je iz ‘sjene’ imao veliki utjecaj na događanja u JNA, vidljivo je da je JNA uz Miloševića igrala presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i bila važan kotač UZP-a. No iz nekog nepoznatog razloga, generali su ‘listom’ amnestirani od svega onoga što se događalo.

Tako je i Aleksandar Vasiljević, koji je tada bio na čelu KOS-a, bio oslobođen svake krivnje, čak je bio i važan svjedok suradnik Haaga.

Sve u svemu, pravno ispada po Haagu da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije – čisti kao suza.

To je haška pravda za Hrvate, žrtve zločina velikosrpske politike.