Abeceda VRO Maslenica

22.01.2023. 20:16:00

Iako je službeni naziv operacije Gusar, a u nekim dokumentima i Zima ’93 u javnosti je prihvaćena kao operacija Maslenica. Odvijala se na prostoru Velebita te u zaleđu Zadra. Napadni dio operacije trajao je šest dana, od 22. do 27. siječnja 1993. dok se faza aktivne obrane oslobođenih područja protezala do početka travnja 1993. kad je intenzitet neprijateljskih napada znatno smanjen, no obrana oslobođenih područja nastavljena je i dalje sve do kraja ožujka 1994. kad je potpisan Sporazum o prekidu vatre poznatiji kao Zagrebački sporazum

A Aktivna obrana nakon oslobađanja hrvatskog okupiranog teritorija

Nakon napadnih djelovanja (22. − 27. siječnja 1993.) snage Hrvatske vojske i policije prešle su u fazu aktivne obrane oslobođenih područja Hrvatske. Značajnu pobjedu hrvatskih snaga u dotadašnjem dijelu Domovinskog rata trebalo je potvrditi u nastavku bojnih djelovanja koja se izravno vežu uz VRO Maslenica. Neprijatelj je ojačanim snagama nastojao vratiti područja te su borbe hrvatskih i neprijateljskih agresorskih srpskih snaga na cijeloj crti obrane nastavljene sve do početka travnja 1993. kad je žestina napada oslabjela, no obrana je potrajala sve do kraja ožujka iduće godine kad je potpisan Zagrebački sporazum. Obrana oslobođenih područja bila je iznimno zahtjevna zadaća o čemu svjedoči i podatak kako je napadni dio trajao nepunih tjedan dana dok se intenzivna aktivna obrana odvijala nešto više od dva mjeseca. U tom je vremenu poginulo više hrvatskih branitelja u snažnim borbama s neprijateljskim snagama nego u prvim danima bojnih djelovanja.

Bojno polje Velebit i zaleđe Zadra

VRO Maslenica odvijala se na prostoru Velebita i zaleđa Zadra. Bojišta su bila iznimno zahtjevna, osobito Velebit u surovim zimskim uvjetima. Hrvatske su snage u prvim danima operacije ovladale značajnim kotama i područjima te otvorile vidike za obranu područja i nova napredovanja. Zahtjevnost bojišta pred hrvatske snage stavila je i novi izazov: Učiniti sve za sigurniju i učinkovitiju obranu novooslobođenih područja i zaštitu života hrvatskih branitelja! Tako su nakon dostignutih crta obrane prvi put u Domovinskom ratu u značajnijoj mjeri inženjerijske i logističke postrojbe HV-a probijale na Velebitu važne putove za opskrbu postrojbi, a posebnu važnost imale su betonske kućice koje su bile sigurnosna utvrda hrvatskim braniteljima na crtama obrane. Jedna od posebnosti bojišta na Velebitu zasigurno je i korištenje konja i mazgi za dostavu opreme i hrane do najnepristupačnijih područja koja su čuvali hrvatski branitelji što je iznimna rijetkost u modernoj povijesti ratovanja te pokazatelj odlučnosti i neslomljive volje hrvatskih branitelja i mještana u obrani Velebita.

Ciljevi VRO Maslenica

Uspostaviti kopnenu prometnu povezanost sjevera i juga Hrvatske na dionici Zadar − Maslenica − Karlobag oslobađajući mjesta u zaleđu Zadra i odbacivanjem neprijatelja dalje u dubinu od hrvatske obale. Ovladati ključnim strateškim točkama na Velebitu od Svetog brda do Tulovih greda radi čvršće i sigurnije obrane oslobođenih prostora te stvaranja pretpostavki za nove oslobodilačke operacije. Osloboditi važne objekte, Zrakoplovnu bazu i aerodrom u Zemuniku, čime se stvaraju pretpostavke za uspostavu i zračne prometne povezanosti sjevera i juga Hrvatske.

Č Čuvari Velebita

“…tko ima Velebit, ima i pola Hrvatske….” general Janko Bobetko.

Velebit u memoriji hrvatskih branitelja zauzima jedno od najuzvišenijih mjesta obrane Hrvatske, te za svaku od postrojbi koje su sudjelovale u podvelebitskom području i planini Velebit ima posebno mjesto u povjesnici Domovinskog rata. Sveta planina koja je unatoč surovosti i neprohodnosti pružala motivaciju i snagu za potpuno oslobađanje Hrvatske. Ta duboka povezanost Velebita i branitelja očituje se i danas kad nakon završetka Domovinskog rata branitelji pohode Velebit i po nekoliko puta godišnje, a u vrijeme obljetnica VRO Maslenica spontani susreti gotovo cijelih postrojbi postaju tradicija. Kad je riječ o postrojbama za specijalne namjene MUP-a, koje su bile angažirane na Velebitu u operaciji Maslenica s obzirom na težinu terena i klimatske uvjete, za njih je ovo bila najbriljantnije izvedena operacija u Domovinskom ratu. U ovoj su operaciji imali tri poginula pripadnika, devet teško i 17 lakše ranjenih specijalaca.

D Dinamika napadnog dijela VRO Maslenica

VRO Maslenica započela je ujutro 22. siječnja 1993., a nakon topničke pripreme hrvatske vojne i redarstvene snage krenule su u četiri težišna smjera napada: Libinje – Bukva – Tulove grede – Mala BobijaRovanjska – Jasenice – ObrovacPodgradina – Paljuv – Pridraga – BruškaSuhovare – Veljane. Istodobno, operacija je obuhvaćala i oslobađanje mjesta u neposrednoj blizini Zadra na dodatnim četirima pomoćnim smjerovima: Briševo – Murvica – Smoković; Stara karaula – Musapstan – Crno; Sv. Martin (brdo) – Babindub – Zrakoplovna baza ZemunikPrkos – Škabrnja – Ražovljeva glava.

 E Elektroničkim djelovanjem (ED) protiv neprijatelja

Elektroničko djelovanje HV-a u VRO Maslenica pružalo je značajnu potporu snagama u području djelovanja. Jedan od primjera uspješnog odgovora hrvatskog ED-a na neprijateljske snage jest onaj u Paljuvu kod Novigrada 27. siječnja 1993. Naime, neprijatelj je u pokrenutom protunapadu sustavom ometanja upao i zaustavio hrvatsku radiovezu. Hrvatski odgovor ED-a bio je formiranje lažne mreže čime su odvukli njihov ED na tu mrežu te su nakon toga svjesno plasirali lažne informacije o ubacivanju snaga za protuoklopnu borbu s raketnim sustavom srednjeg dometa na neprijateljsko uporište Debelo brdo te punu spremnost djelovanja na tenkove koji su planirali krenuti u napad na Paljuv. Čini se kako su “igre” hrvatskog ED-a došle do zapovjednog lanca neprijatelja, tenkovi tog trenutka nisu krenuli na Paljuv, čak su se i povukli te je ED na ovom primjeru potvrdio punu opravdanost i korisnost djelovanja u operaciji Maslenica.

Franjo Tuđman o VRO Maslenica

“Trebalo je pokazati pobunjenim Srbima da oni moraju ozbiljno računati da je Hrvatska spremna za oslobađanje svojih okupiranih područja.”

G Glavote, četiri brata u VRO Maslenica, junaci Imotske krajine

Iz obitelji Glavota četiri su brata sudionici VRO Maslenica. Njihova hrabrost, domoljublje i želja za sudjelovanjem u oslobađanju okupiranih područja Hrvatske primjer su koji izaziva duboko poštovanje i zahvalnost. Trojica su bila pripadnici junačke Imotske bojne, 3. bojne 4. gardijske brigade, koji su se borili na području Paljuva i Kašića dok je četvrti bio iznad njih na Velebitu kao pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a BATT iz Splita. Mario Glavota poginuo je kao zapovjednik satnije 3. bojne 4. gardijske brigade u Paljuvu, Zdravko Glavota teško je ranjen kao zamjenik zapovjednika Oklopne bojne u Kašiću, dok je Ivica Glavota ranjen kao pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a BATT iz Splita na području Velebita. Četvrti brat Petar kao pješak borio se kao pripadnik 3. bojne. Za smrt brata Marija, Zdravko je saznao dok je bio u bolnici. Nije mogao na pogreb zbog ozljede od gelera, no čim je uspio stati na noge pobjegao je iz bolnice i otišao na bratov grob. U obranu Hrvatske sva četvorica uključila su se 1991. kao dragovoljci.

 

 

H Hrabrost hrvatskih branitelja u obrani oslobođenih područja u VRO Maslenica

Brojna su svjedočenja hrvatskih branitelja o iskazanoj hrabrosti u najjačim napadima neprijateljskih agresorskih srpskih snaga u pokušaju povratka područja koje su hrvatske snage oslobodile. Uz primjer četvorice braće Glavota navodimo i pogibiju braće Majetić u Kašiću koji su stradali zajedno s ostatkom skupine kad ih je neprijatelj dočekao i otvorio vatru. Jedan od trojice branitelja Kuna, koji su preživjeli napad neprijatelja na kamion u kojem su tragično poginuli njihovi prijatelji, bio je Anton Zubak. Zadobio je teške ozljede iz pješačkog naoružanja, no uspio se izvući. Teško ranjen spašavao se dalje i od paljbe snajpera, skrivao u grobnici, izdržao udare granata, puzanjem tražio spas. Susreće ranjenog kolegu i pomažu jedan drugom. Zajedno su u borbi za život do Zelenog hrasta gdje ih spašavaju pripadnici 4. gardijske brigade. U pokušaju hrvatskih snaga da ponovno ovladaju dijelom Pridrage, odmah nakon obrane Novigrada, ranjeno je 25 pripadnika 2. bojne 112. brigade, no svi su hrabro i junački izvučeni i spašeni, a nakon oporavka ponovno su bili na bojištima i prije potpunog izlječenja. Nenadmašnu hrabrost pokazali su pripadnici 7. gardijske brigade Pume kad su u pokušaju oslobađanja Drača izvlačili ranjene prijatelje. Jedan od njih Branko Ipša sam je trojicu ranjenih branitelja izvlačio iz okruženja te vukao dalje i kroz minska polja kako bi ih spasio. Hrabrost u spašavanju ranjenih pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a Rode s Velebita iskazala je i letačka posada MUP-a kad je helikopterom, koji je najprije oštećen zbog udara rotora u stijenu, a zatim i pogođen iz neprijateljskog pješačkog naoružanja, uspjela ranjenike spasiti i dovesti ih do liječničke ekipe. No, istinsku hrabrost pokazali su i svi drugi hrvatski branitelji, obični ljudi nepoznati široj javnosti zbog svoje spremnosti za žrtvu za slobodu Hrvatske. To je bila snaga ove operacije, snaga na koju možemo biti ponosni.

Informativno-psihološki rat u VRO Maslenica

Nakon što su hrvatske snage oslobodile zadarsko zaleđe i stvorile preduvjete povezivanja juga i sjevera Hrvatske, neprijatelj je na sve načine pokušavao ublažiti poraz, a pokrenutim protunapadima podići moral i raspoloženje kod svojih snaga. To je posebno došlo do izražaja u borbama za Novigrad kad neprijateljska propaganda u radijskim i televizijskim izvješćima javlja kako je Novigrad pred ponovnim osvajanjem ili je osvojen, a svoja javljanja organiziraju izravno s bojišnice. Osim medijima i njihovo zapovjedno osoblje lažnim vijestima pokušava na sve načine prikazati sliku o visokoj motiviranosti i uspješnosti svoje vojske. Definitivni slom neprijateljskih napada uslijedio je dolaskom snaga 2. gardijske brigade, odnosno ojačane 1. pješačke bojne Crne mambe, a iz tog vremena ostaje zabilježena i izjava zapovjednika Taktičke grupe 2. gardijske brigade pukovnika Borisa Jacovića za Hrvatsku televiziju kao odgovor na neprijateljsku propagandu kako je Novigrad u njihovu posjedu. Iako je stanje na bojištu uistinu bilo teško, pukovnik Jacović odaslao je smirene poruke javljajući se iz Novigrada: “Stanje u Novigradu potpuno je u našim rukama. Mi držimo kontrolu na bojišnici i diktiramo tempo.”

J Jačina neprijateljskih snaga

Neprijateljske agresorske srpske snage dočekale su početak VRO Maslenica s dobro utvrđenim dominantnim položajima kojima su kontrolirali tada okupirana područja poput važnih kota na Velebitu, Dračevca u podvelebitskom području te Gradine, Debelog brda, Drača, Ražovljeve glave i Nadina u prostoru zadarskog zaleđa i Ravnih kotara. Hrvatskim snagama suprotstavili su kninski 7. korpus ili Sjeverno-dalmatinski korpus kako su ga zvali. Na benkovačko-zadarskom pravcu imali su 92. motoriziranu brigadu, dok je na obrovačkom području djelovala laka brigada. Obje brigade dopunjene su odmah pokrenutom mobilizacijom, a zatražena je i pomoć drugih postrojbi iz okupiranih dijelova Hrvatske te je upućen i poziv dragovoljcima iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Dovedena su dva bataljuna Kordun i Banovina, a u sklopu bataljuna Kordun nalazili su se tenkovi M-84. Iz Republike Srpske pristigli su Vukovi s Vučjaka te Šešeljevi četnici koji se vode i kao Kosmetsko-toplički odred, a u borbe se uključuje i Arkanova skupina. Jedan od povjesničara Domovinskog rata dr. sc. Davor Marijan procjenjuje kako nikad tijekom uspostave tzv. Republike Srpske Krajine nisu na jednom pravcu, zadarsko-benkovačkom, bile koncentrirane toliko velike i kvalitetne neprijateljske snage te je po njegovu mišljenju tzv. Krajina slomljena upravo na Maslenici.

K Ključni dani obrane Kašića, snage slavonskih brigada presudne u obrani Kašića

Dan “D” za obranu Kašića bio je 1. veljače 1993. kad su položaje preuzeli gardisti Kuna dok je potpora uključujući tenkove i topništvo i dalje ostala iz 4. gardijske brigade kako bi pomogli u lakšem preuzimanju bojišnice novopridošlim hrvatskim snagama. U kritičnim trenucima zasigurno najveće pješačke, tenkovske i topničke borbe u Domovinskom ratu na relativno malom prostoru vođene su upravo u Kašiću. Tad se i dogodila tragična pogibija pripadnika 3. bojne Kobre iz Slavonskog Broda iz sastava 3. gardijske brigade koji su se prevozili u kamionima. Vozeći se s položaja naišli su na neprijateljsku grupu vojnika te su bili izloženi vatri jer konfiguracija ceste nije dopuštala nikakav manevar, a dodatno u prvom trenutku nisu niti znali na koga nailaze što jasno svjedoči o stanju na bojišnici i bliskim okršajima hrvatskih i neprijateljskih snaga. Prvog dana obrane Kašića, 1. veljače poginula su 23 pripadnika 3. gardijske brigade i dva tenkista 4. gardijske brigade. Sveukupno je u obrani zadarskog zaleđa poginulo 35 pripadnika Kuna. Njihova žrtva dovoljno govori o neustrašivosti, duhu i vojničkom viteštvu slavonskih sinova. Još je jedna slavonska postrojba ostavila snažan trag u obrani zadarskog zaleđa, a riječ je o pripadnicima Taktičke grupe 5. gardijske brigade iz Vinkovaca, koji su također zračnim mostom Zagreb − Pag prebačeni na zadarsko bojište. I za njih kao i za Kune ovo je bio prvi susret s dalmatinskim podnebljem. Preuzeli su crtu obrane u Islamu Grčkom i Kašiću dok je neprijatelj bio na području Smilčića i Biljana Donjih. Uspješno su učvrstili crtu obrane i odbijali neprijateljske napade već u začetku. Pogibija njihovih prijatelja iz Kuna još ih je više ojačala, željeli su dati svoj doprinos u ovoj operaciji. Tako je Kašić u ključnim trenucima obrane, prvih dana veljače 1993. obranjen iznimnom hrabrošću 3. gardijske brigade i potporom drugih postrojbi, a daljnje pokušaje neprijatelja zaustavile su snage 5. gardijske brigade, koje su također iskazale prepoznatljivu hrabrost te izgradile sustav čvrstih, ukopanih i dobro uvezanih položaja u svim segmentima čime su u potpunosti stabilizirale ovaj dio bojišnice.

L Liječnici i medicinsko osoblje u VRO Maslenica

Kao i u cijelom Domovinskom ratu tako je i u VRO Maslenica ratni sanitet hrabro i s ljubavlju sudjelovao u spašavanju ranjenih hrvatskih branitelja. Dobrom organizacijom i uspostavom prihvatnih baza u Starigradu, Gajinama kod Novigrada i Zemuniku Donjem ranjenim braniteljima pružana je brza pomoć. U sanitetskim timovima nalazili su se liječnici, medicinske sestre i vozači iz zadarske bolnice te timovi iz postrojbi koje su pristizale na bojišta, a iz svake od baza uspostavljeni su i evakuacijski putovi pristupa i daljnjeg zbrinjavanja do bolnice u Zadru. Puno su puta i sami bili izloženi pogibelji, no hrabro su dijelili sudbinu hrvatskih branitelja s prve crte obrane nerijetko izvlačeći ranjene pod udarima neprijateljskih granata. Svaka smrt i ranjavanje razaralo je dušu i srce hrabrih sanitetskih timova no i oni su u tim trenucima dobivali posebnu snagu. Riskirali su svoje živote kako bi spasili druge. Možda riječi ratnog doktora Ivice Vlatkovića iz Novigrada ponajbolje oslikavaju ratnu sliku stvarnosti u VRO Maslenica: “Ispisali smo povijest naše domovine kako dolikuje. U toj povijesnoj odgovornosti, mi liječnici zbrinuli smo brojne rane, iako mnoge nikad zacijeliti neće.”

LJ Ljubav prema domovini vodila je poginule hrvatske branitelje i u VRO Maslenica

U napadnom dijelu operacije poginulo je 19 hrvatskih branitelja uključujući i dvojicu pripadnika 4. gardijske brigade, koji su poginuli u izviđanju područja uoči operacije, a znatno veća stradanja hrvatske su snage imale u fazi obrane oslobođenih područja kad je broj poginulih branitelja do 31. ožujka 1993. narastao na 127. Ovo je velika žrtva za slobodu domovine. Tako su se na Velebitu i zadarskom bojištu borili pripadnici iz cijele Hrvatske. Obilazeći danas ta područja nailazimo na spomen-obilježja postavljena u znak sjećanja i zahvale za darovane živote. Već po prezimenima poginulih branitelja i nazivima postrojbi očituje se zajedništvo iskazano u Maslenici. Časno su služili u postrojbama i bili ponos svojih obitelji i Hrvatske.

M Mostovi i tunel nakon VRO Maslenica

VRO Maslenica omogućila je povezivanje prekinute prometne niti između Dalmacije i sjevera Hrvatske. Najprije je postavljen pontonski most, a ubrzo se započelo s izgradnjom novog betonskog Masleničkog mosta na trasi buduće autoceste A1, a pušten je u promet 1996. Pontonski most sastojao se od pet teglenica mauna sa šest prijelaznih mostića. Bio je dugačak 279 metara i širine 18 metara, a na svečanosti završetka izgradnje mosta 18. srpnja 1993. sudjelovao je i predsjednik RH dr. Franjo Tuđman. Prethodno je dr. Tuđman otvorio i Zračnu luku Zadar u Zemuniku čime je Maslenica podarila ne samo kopneno nego i zračno povezivanje sjevera i juga Hrvatske. Neprijatelj je topništvom gađao postavljeni pontonski most (zabilježeno je oko 40 izravnih pogodaka), u jednom napadu ga je i oštetio, no unatoč opasnostima promet se nastavio odvijati. Kruna povezivanja sjevera i juga Hrvatske dogodila se poslije, probijanjem tunela “Sveti Rok” kroz Velebit 1999., a u promet je najprije puštena zapadna cijev 2003., te istočna 2009. Na mjestu porušenog čeličnog starog Masleničkog mosta izgrađen je novi, također čelični Maslenički most, a u promet je pušten 2005.

N Novigrad, uz Kašić ključno područje obrane u VRO Maslenica

Nakon poraza na bojištu kod Kašića neprijateljske dodatno osnažene snage poduzimaju žestoke napade na Novigrad i njegovo zaleđe. Topnički i pješačko-tenkovski napadi počeli su 7. veljače 1993. U obrani šireg područja Novigrada sudjeluju Mješoviti odred mornaričkog pješaštva (MOMP) Ugljan − Dugi otok, dijelovi 4. i 3. gardijske brigade, 7. domobranske pukovnije te borbene grupe specijalnih postrojbi GS-a HV-a. Prodor neprijatelja hrabro je zaustavila Bojna Zrinski i to kod novigradskog groblja gdje su vođene žestoke borbe. Pridodaju im se i izvidnici 4. gardijske brigade, a za obranu šireg područja Novigrada svoj značajan doprinos dala je i 2. bojna 112. brigade HV-a koja sudjeluje u borbama do dolaska snaga 2. gardijske brigade. U pomoć su pristigli i pripadnici Vanga iz Pule koji hrabro sudjeluju u napadu na dijelove Pridrage i u obrani Novigrada. Neprijatelj je u borbama od 17. do 19. veljače definitivno zaustavljen i oslabio napade na Novigrad, a u borbama za obranu pet je pripadnika Gromova poginulo dok je njih više od 60 ranjeno.

 

O Oslobođena mjesta i područja u VRO Maslenica

U napadnom dijelu VRO Maslenica oslobođena su mjesta u zadarskom zaleđu: Crno, Murvica, Smoković, Babindub te važni objekti, Zrakoplovna baza te aerodrom Zadar (danas vojarna “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku Donjem i Zračna luka Zadar). Na širem području Novigrada oslobođeni su Podgradina, Paljuv i Novigrad te dalje u unutrašnjosti Zeleni hrast, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić dok su u podvelebitskom dijelu oslobođeni Rovanjska, Maslenica i Jasenice. Na Velebitu su hrvatske snage potpuno oslobodile ili osigurale nadzor nad značajnim točkama, a sve s ciljem kontroliranja neprijatelja i stvaranja boljih pozicija za daljnja napredovanja.

P Postrojbe koje su sudjelovale u VRO Maslenica

Antiterorističke i specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP RH). Snage Hrvatske vojske: gardijske brigade, specijalne postrojbe HV-a, pričuvne i domobranske postrojbe, postrojbe Vojne policije, inženjerijske postrojbe, topničke postrojbe, pripadnici HRZ-a i HRM-a, logističke postrojbe, gotovo sve ono što je Hrvatska vojska u tim trenucima imala na raspolaganju. Zajedničko za sve ove postrojbe bilo je što je akcija Maslenica iznjedrila iznimno hrabre, snalažljive i odvažne branitelje na čelu kojih su stajali njihovi zapovjednici koji su bili s njima na prvim crtama obrane. A kakvo je raspoloženje bilo u postrojbama nakon akcije može se sagledati i kroz ključne ocjene koje su zapovjednici i branitelji iznijeli: Maslenica je bila prekretnica!, Maslenica je dala polet!, Poruka Maslenice: Mi to možemo!, Maslenica je naš ponos!, Pobijedila je ljubav za domovinu!, Maslenica je bila uzlet hrvatskih snaga!, Maslenica je spojila Hrvatsku!, Maslenica je “finale prije finala”!, Maslenica je ključna operacija izvedena u ključnom trenutku!, Maslenica je bila pupoljak iz kojeg se razvila Oluja!

R Ratne zgode u VRO Maslenica

Uz one taktičke, strateške vojne zadaće hrvatski se branitelji rado prisjećaju i zgoda koje su u onim teškim vremenima davale dodatnu snagu i raspoloženje na prvim crtama obrane. Posebna zanimljivost veže se za haubice 120 mm iz sastava 1. gardijske brigade koje su bile ukopane u Modriču kod Selina, odmah na području iza zavoja koji je na topografskim kartama označavao more. Neprijatelj čini se nije niti mogao pretpostaviti njihov položaj “na moru” jer niti jednom nisu bili pogođeni. A da i protugradni sustav pomaže u obrani dosjetili su se pripadnici 4.gardijske brigade, koji su nakon početnih ispitivanja čuda od tehnike uspjeli zasuti po položajima neprijatelja te su tako Gradele kako su ih prozvali dale svoj doprinos potpori pješačkim snagama u području Kašića. U vrijeme zračnog prijevoza snaga 5. gardijske brigade helikopterima HRZ-a s Lučkog do Paga primijećena je i nelagoda gardista jer im je to bio prvi let. Čak su se zapovjednici šalili kako bi vojnici reagirali ako bi im ponudili povratak kućama helikopterima ili goloruki odlazak u oslobađanje Knina. Pretpostavljali su kako bi ih 95 % kazalo: Idemo na Knin. U borbama za obranu Novigrada pripadnicima Gromova svaka pomoć oklopa i topništva bila je dragocjena. U trenutku žestokih okršaja jednom su bili prisiljeni prići što bliže hrvatskom tenku jer je počeo gađati blizu njih kako bi ga upozorili gdje se nalaze Gromovi. Uslijedio je susret kad iz tenka 4. gardijske brigade izlazi gardist i izgovara: “As ti Gospe, vas ima živih!” I ova zgoda dočarava sliku krvavih i žestokih borbi za Novigrad, a Gromovi su bili puni hvale za posadu tenka koji su tenkisti prozvali Smrt. Na Velebitu su se nakon zime, kad su se temperature spuštale i do minus 20 stupnjeva, branitelji suočavali s novim problemima ljeti kad su se pojavile zmije poskoci. Početni strah pripadnici Tigrova ublažili su dopremanjem agregata i frižidera za koji su tvrdili kako se u njemu čuva protuotrov. Naravno, to je bila dosjetka, a već za mjesec dana Tigrovi i poskoci privikli su se jedni na druge te nije zabilježen niti jedan ugriz zmije.

S Slobodna i brana Peruća

Oslobađanje Hidroelektrane Peruća nije bio plan VRO Maslenica nego odvojena akcija hrvatskih snaga na sinjskom dijelu bojišnice, koje su oslobađanjem područja oko brane željele zaustaviti neprijateljske snage koje su miniranjem htjele ugroziti žitelje i imovinu u donjem toku rijeke Cetine. Iako nije imala vojno značenje, a suprotno Ženevskoj konvenciji, neprijatelj je u temelje brane postavio tone eksploziva u namjeri rušenja i potapanja naseljenih područja nizvodno od brane. Hrvatske snage iz postrojbi 126. brigade i 141. brigade, 6. domobranske pukovnije i Vojne policije zajednički odlučuju napadom zaustaviti neprijatelja te 28. siječnja 1993. kreću u oslobađanje područja oko brane gdje je neprijatelj u međuvremenu doveo i topništvo. Odlučnost i brzina hrvatskih snaga bile su presudne iako je neprijatelj djelomično aktivirao eksploziv na brani. Vrlo brzo hrvatske su snage oslobodile područje oko brane, neprijatelj se povukao prema Otišiću te se pristupilo saniranju oštećene brane. U akciji spašavanja brane, kad je trebalo podići ustavu kako ne bi došlo do proboja vodenog vala, u ratnom dnevniku neposrednog sudionika akcije pokojnog Ante Bartulovića zapisano je: “Ustava se podiže. Strepnja: hoće li doći do eksplozije? Vičem: ‘diži i dalje!’ Voda huči, most vibrira. Korito pune vode, voda se pjeni. Istječe bistra i čista. Govorim: ‘diži do vrha i stavi osigurače da se ne vrati natrag i tada smo gotovi!’ Most se trese, Cetina teče kroz temeljni ispust − 300 kubičnih metara u sekundi. Brana je spašena!”

Š Škabrnja u VRO Maslenica

Škabrnja je jedan od simbola stradanja u Domovinskom ratu kad je 18. studenog 1991. neprijatelj počinio strašan zločin nad njezinim braniteljima i civilima. No, Škabrnja je i za vrijeme VRO Maslenica bila mjesto tragičnih stradanja hrvatskih branitelja. U vojnom smislu Škabrnju je nakon završetka napadnih djelovanja bilo vrlo teško braniti jer su je neprijateljske snage držale u poluokruženju kontrolirajući je s dominantnih točaka Ražovljeve glavice, Zemunika Gornjeg, Nadina i Biljana. Jedina komunikacija s dijelom sela koje su kontrolirale hrvatske snage bila je ona iz Prkosa. U fazi aktivne obrane Škabrnju su 43 dana zaredom branili pripadnici IX. bojne Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) “Rafael vitez Boban”, koji su kao samostalna satnija djelovali unutar 114. brigade HV-a. Borbe za ovo mjesto za hrvatske su snage imale i simboličko značenje zbog žrtava Škabrnje, dok je neprijatelj nakon poraza u borbama za Kašić i Novigrad nastojao upravo u Škabrnji ostvariti svoje ciljeve okupacije ovog mjesta i time ublažiti neuspjehe nakon pokrenutih protunapada. Uz pripadnike IX. bojne HOS-a u obrani Škabrnje bili su i dragovoljci iz Škabrnje te pripadnici 7. domobranske pukovnije.

T Tajnost početka VRO Maslenica

Načelnik Glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko krajem prosinca 1992. užem je timu suradnika najavio napadno pokretanje akcije na masleničkom području, a 3. siječnja 1993. na sastanku sa zapovjednicima operativnih zona i gardijskih brigada izdao je smjernice za intenziviranje priprema operacije u postrojbama. Njegov zaključak i glavna poruka bila je: “To je neodloživ zadatak, Masleničko ždrilo mora se zauzeti! To je izniman politički impuls i preduvjet za funkcioniranje gospodarstva.To nije fantazija. Nema razloga da se živi u neizvjesnosti!” Izrada konkretnih planova i pripreme provodile su se u potpunoj tajnosti u današnjoj zgradi sjedišta Zadarske županije te je malo tko znao za dolazak Gotovine i Bobetka u Zadar. Za pripremu postrojbi HV-a bio je odgovoran zapovjednik 6. operativne zone tada brigadir Ante Gotovina, a za specijalne postrojbe MUP-a zapovjednik Mladen Markač. Ništa nije iscurilo u javnost. Praktički su preko noći postrojbe prebacivane u područje borbenih djelovanja i uvođene u borbu. Na sve se mislilo pa su tako u Zadru na dan početka operacije ugašene telefonske veze. Ključno zapovjedno osoblje komuniciralo je preko tzv. crnog telefona tajnog šifriranog kanala.

U Uloga HRZ-a i HRM-a u VRO Maslenica

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) pružalo je potporu snagama na terenu na Velebitu te u zadarskom zaleđu s transportnim helikopterima za prijevoz snaga i opreme. Zasigurno najznačajniji doprinos HRZ-a u VRO Maslenica prijevoz je pješačkih snaga 3., 5. i 2. gardijske brigade iz Zagreba do zadarskog zaleđa. Ovo je ujedno i prvo veće prevoženje hrvatskih branitelja zračnim putem u Domovinskom ratu s jednog dijela bojišnice na drugi. Hrvatska ratna mornarica (HRM) također je bila uključena u VRO Maslenica sudjelujući u izravnim borbama u napadnom i obrambenom dijelu operacije. Sudjelovale su snagama i u oslobađanju Maslenice s mora, a uloga grane dolazila je do izražaja u razminiranju i ophodnji Novskog ždrila te poslije u osiguranju i izvođenju radova na pontonskom mostu te prevoženju ljudstva i opreme.

V Varaždinske Pume u VRO Maslenica

Taktička grupa 7. gardijske brigade Pume uključila se početkom ožujka 1993. u borbe na težišnom pravcu napada VRO Maslenica Suhovare − Veljane kako bi ovladala dominantnim mjestom Drače, koje u napadnom dijelu operacije nisu oslobođene. Nažalost, u dva dana borbi imali su dvije teške tragedije. U prvoj tragediji 3. ožujka 1993. u Suhovarima kod Poličnika smrtno je stradalo pet pripadnika Puma dok je isti broj bio ranjen nakon eksplozije granate u minobacaču 120 mm. Do eksplozije je došlo u vrijeme pružanja minobacačke potpore pješačkim snagama koje su krenule u akciju oslobađanja Drača. Dio pripadnika stradao je i u minskim poljima, a dio prilikom pokušaja izvlačenja ranjenih i poginulih pripadnika postrojbe te je i druga akcija oslobađanja Drača imala tragične posljedice za Pume. U Dračama su poginula šestorica pripadnika dok je 16 bilo ranjenih. Uistinu, u kratkom su vremenu Pume podnijele velik teret i žrtve na zadarskom bojištu. Preživjeli i ranjeni branitelji svjedoče kako ih je sve ovo ojačalo o čemu svjedoči i podatak kako su u kasnijim operacijama pobjednički oslobodili prostor veličine Varaždinske županije.

Z Zadarske i domicilne postrojbe u VRO Maslenica

Pobjedničkom uspjehu hrvatskih snaga u VRO Maslenica značajan obol dale su i zadarske i domicilne postrojbe. Izrasla u snažnu i iznimno spremnu postrojbu Specijalna postrojba MUP-a Poskoci svoj ratni put zasigurno je obilježila djelovanjem na bojištu Velebita. No Poskoci rado ističu kako su s ostalim postrojbama za specijalne namjene MUP-a s kojima su djelovali izgradili zajedništvo na koje su ponosni te osobni doprinos uvijek povezuju sa suradnjom s drugim snagama MUP-a i HV-a. Kolijevka svih ratnih postrojbi na zadarskom području, 112. brigada HV-a najprije je s dijelom snaga djelovala kroz TG 112 u napadnom dijelu na podvelebitskom području i na Velebitu, a poslije i u obrani oslobođenih područja kao 112. brigada. Uz pješaštvo koje se unatoč snažnom neprijateljskom uporištu Dračevcu uspješno probijalo prema Masleničkom mostu, važna je bila uloga i topništva ove postrojbe, koja je već tada postala prepoznatljiva po preciznosti pogodaka. Posebno se vrednuje doprinos brigade u obrani Velebita u iznimno zahtjevnim uvjetima gdje su pripadnici sve zadaće ispunjavali na ponos Hrvatske vojske. Djelovanje 7. domobranske pukovnije u VRO Maslenica može se pratiti od Velebita pa sve do Ravnih kotara. Uglavnom su pridodavani drugim snagama na smjerovima napada i poslije obrane. Tako je Planinska satnija 1. bojne sudjelovala na bojištu Velebita u sklopu aktivnosti specijalnih postrojbi MUP-a, ostatak 1. bojne podređen je 4. brigadi na pravcu Novigrad − Kašić dok su 2. i 3. bojna te podstožerne postrojbe sudjelovale u borbama na bojišnici Ravnih kotara pod zapovijedanjem BG 113. i specijalnih postrojbi GS-a HV-a. Zapovjednici gardijskih brigada posebno ističu važnu ulogu pripadnika ove pukovnije u uvođenju postrojbi na bojišnicu, izviđanja i pružanja važnih informacija o stanju na terenu te značajan doprinos u borbenim aktivnostima u područjima koje su im dodijeljene. I ostale zadarske postrojbe pružile su svoj puni doprinos u VRO Maslenica poput 53. domobranske bojne Biograd, 54. domobranske bojne Obrovac, 55. domobranske bojne Benkovac, 11. POTRD Zadar, Pješačke satnije 93. zrakoplovne baze, MOMP Ugljan − Dugi otok, 307. LOB Zadar, Bojne remontne potpore i drugih sastavnica HV-a. Svojevrstan zaštitni znak bojišta na Velebitu jesu i tri domicilne postrojbe: Postrojba za posebne namjene Policijske postaje Lovinac − Sveti Rok, Velebitska satnija 1. bojne 7. domobranske pukovnije te Planinska satnija Velebit, koje su u planinskim uvjetima bili snažna potpora svim postrojbama hrvatskih snaga koje su djelovale na Velebitu. Snage Vojne policije također su imale značajnu ulogu u provedbi operacije. Sudjelovale su u napadnom i obrambenom dijelu akcije te u osiguranju područja i postavljanju pontonskog mosta te u vojnopolicijskim zadaćama.

Ž Zadarska županija i grad Zadar slave Maslenicu

Zadar i Zadarska županija slave vojno-redarstvenu operaciju Maslenica ponosno, dostojanstveno i s puno emocija jer je ova operacija donijela sigurniji život i omogućila povratak dijela prognanika u oslobođena mjesta. Iznad svega, ojačana je vjera u nove pobjedonosne akcije Hrvatske vojske i redarstvenih snaga. Za branitelje s područja Zadra i okolice, koji su sudionici ove operacije Maslenica je “majka svih bitaka” jer nakon ove pobjede na zadarskom bojištu ništa više nije bilo kao prije. Stoga se obljetnica ove operacije u Zadru obilježava kao najveći blagdan. Posebna zahvalnost iskazuje se glavnim zapovjednicima ove operacije, načelniku Glavnog stožera HV-a generalu Janku Bobetku i tada brigadiru Anti Gotovini, zapovjedniku 6. operativne zone Split (od ožujka 1993. Zborno područje Split), koji je u Zadru uspostavio Izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM). Obojici hrvatskih generala dodijeljena su i najviša priznanja Grada Zadra: general Bobetko posmrtno je dobio nagradu za životno djelo, dok je Gotovina proglašen počasnim građaninom Zadra.

Marinko Karačić

Izvor: Hrvatski vojnik/Foto.fah

Izvorni autor: Marinko Karačić

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.