Akademik Krešimir Pavelić dekan je Medicinskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, autor više od 300 znanstvenih radova u prestižnim svjetskim časopisima, član dvije prestižne svjetske akademije znanosti i dvije domaće akademije. Odnedavno i redovni član Internacionalne akademije znanosti i umjetnosti BiH. Stalno angažiran u European Science Foundation, Strasbourg, EMBO i EMBL u Heidelbergu te član panela nekoliko nacionalnih znanstvenih zaklada.

Prenosimo intervju koji je akademik Krešimir Pavelić dao za logicno.com.

Poštovani profesore, hvala Vam što ste spremni s nama podijeliti novosti oko Vašeg nedavno objavljenog znanstvenog rada, kao i mnoge druge znanstvene poglede i stajališta.

A.Š.: Objavili ste nedavno rad u kliničko-znanstvenom časopisu Journal of Clinical Medicine o nekim znanstvenim pogledima u vezi s COVIDOM-19?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: U članku se problematizira nekoliko stvari vezanih uz bolest COVID-19: pitanje porijekla bolesti, svojstva SARS-CoV-2, njegovih mutacija i varijanata (s obzirom na podatke DNA sekvence), djelovanja „spike“ proteina na endotel krvnih žila, pitanje testova i sl. Posebna je pažnja posvećena strategiji i kritičkom razmatranju tretmana oboljelih, trenutnom statusu, preprekama i problemima. Naime, tretmani postoje i željeli smo staviti akcent upravo na taj aspekt pristupa pacijentima tim više što je još uvijek nedovoljno razjašnjenih aspekata oko ove bolesti. Spominju se novi lijekovi i postojeći lijekovi, tretman antitijelima i pitanje cijepljenja. Na kraju smo spomenuli kako se promjene paradigmi ili teorija pojavljuju samo unutar otvorene atmosfere znanstvenih debata. Ovaj je rad želio prije svega biti doprinos otvorenoj znanstvenoj debati naspram jednoumlju.

A.Š.: Danas već možemo govoriti o kontroverzama tzv. digitalnih EU potvrda, putovnicama. U veljači 2021. su se vlast i tzv. Nacionalni stožer grozili na isto, danas je to stvarnost. Kako to pojasniti?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Ovo što se događa s COVID-om nešto je čemu smo u povijesti već svjedočili. Svako drugačije mišljenje, sumnja u tzv. ”vakcinaciju”, sumnja u strategiju borbe od strane politike i vlada, objašnjenje bolesti dovodi do stigmatizacije pa i ekskomunikacije, podsmjeha, omalovažavanja. To niti ima veze sa znanošću niti sa demokracijom, a usudio bih se kazati niti sa zdravim razumom. Toliko smo se naime, tokom COVID-a naslušali krivih postavki, preporuka, lažnih obećanja. Neke od teza koje nam se opetovano plasiraju kao pretpostavke za važne društvene odluke ne bi prošletest bazične logike u gimnazijama. Spomenimo samo neke: lockdown će nas spasiti (tamo gdje je bio najžešći tamo smo brojali i najviše slučajeva oboljelih); maske će nas spasiti (dovoljno je samo pogledati stotine znanstvenih radova koji to negiraju odnosno potvrđuju njihovu neučinkovitost u javno-zdravstvenim intervencijama – ovdje ne govorim o korištenju maski u bolnicama i zdravstvenim ustanovama, to je druga priča); tzv. ”cijepljenje” bolje štiti nego prebolijevanje bolesti; virus se širi aerosolom, kontaktom s površinama, bolest se širi asimptomatski, PCR je jedina pouzdana metoda dijagnostike i nema lažno pozitivnih niti lažno negativnih rezultata itd. Većina tih tvrdnji ne samo da je donesena bez znanstvenih dokaza već znatno više znanstvenih podataka govori suprotno. Radi se štoviše često o opasno postavljenim netočnim pretpostavkama. Morati ćemo se u vezi s ovom bolešću vratiti na početak i ponovno evaluirati sve simptome, možda i različite uzroke, dijagnostičkim pristupom nadasve dozvoliti i pokrenuti testiranje različitih pristupa liječenju.

A.Š.: Što je s prirodnim imunitetom i trebaju li se cijepiti oni koji su preboljeli bolest?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Jednoznačni odgovori pogotovo kad je riječ o tzv. nepersonaliziranim vakcinama ili genskim konstruktima koji se sada koriste za cijepljene protiv SARS-Cov-2 nije moguć. Ipak mogu reći da se osobe koje su preboljele bolest ne bi trebale cijepiti. One već imaju stečeni imunitet koji prema novim znanstvenim spoznajama traje jako dugo, možda i doživotno. Spominje se i primjer španjolske gripe tj. preživjelih osoba koje su imale memorijske B stanice doživotno prisutne.

Pitanje trajanja imunosti nakon preboljele bolesti izuzetno je važno. U časopisu Nature objavljen je rad u kojem se tvrdi da SARS-CoV-2 inducira dugotrajno živuće plazma stanice u koštanoj srži. Te su stanice esencijalni izvor zaštitnih antitijela. Ljudi koji su preboljeli ovu bolest imaju značajno smanjen rizik ponovne infekcije. Do sada je referirano da se zaštitna antitijela gube iz organizma već par tjedana nakon infekcije. Na osnovu toga pogrešno je zaključeno da imunitet nakon oboljenja kratko traje. Naprotiv, spomenuta studija daje dokaz da su pacijenti koji su imali blagu ili osrednje tešku bolest u 4 mjeseca, doduše, izgubili u krvi dosta antitijela, taj pad trajao je sve do 11. mjeseca kad se još uvijek moglo dokazati antitijela. Međutim, ustanovili su dugoživuće plazma stanice u koštanoj srži koje su sposobne stvarati kroz dugi period zaštitna antitijela. Dakle, zaključak studije je da infekcija SARS-CoV-2 inducira robusni antigen-specifični i dugotrajni imuni odgovor u ljudi. To je zasigurno dobro, a mnogi veliki svjetski epidemiolozi i liječnici već govore o imunitetu populacije u mjeri iznad 50-60 %.

A.Š.: Da li to znači da bi uvjete za tzv. digitalne EU potvrde trebalo mijenjati?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Ma naravno. Uopće nije jasno što će ljudima nova putovnica kada svi već imaju svoje putovnice. Ne bi se trebalo tražiti ništa više od onoga što znanost sugerira. Naime, stječe se dojam da su ti dokumenti uvedeni da podrže što veću prodaju cjepiva odnosno ograniče prava ljudi na kretanje. Prirodni imunitet nakon preboljele bolesti se ograničava na 6 mjeseci premda citirani znanstveni rad iz časopisa Nature ukazuje upravo na suprotno! Daje se prednost cijepljenju (ponavljam trenutna se kampanja provodi eksperimentalnim genskim konstruktima čiji su ishodi u potpunosti nepoznati, a ne klasičnim cjepivima), iako nemamo decidirane odgovore na pitanje postoji li i koliko traje eventualna ”imunost” nakon cijepljenja. Postojanje antitijela se u ovom slučaju izjednačava s pojmom imunosti što nije ispravno. Vezu tek treba potvrditi, to ćemo vidjeti tek najesen kada se svi ljudi koju si primili ove genske konstrukte ponovno susretnu s virusima sezonskih bolesti, pa tako i koronavirusima. Nije uopće ohrabrujuće za sve ljude koji su primili ove preparate da proizvođač tzv. cjepiva sam govori o potrebi ”docjepljivanja” svakih 6 mjeseci! Svi podaci koji uvjetuju putovnicu su proizvoljni, arbitrarni, birokratski i nisu utemeljeni na činjenicama i znanosti. Sve dok se ne dobiju odgovori na ključna pitanja, kreatori digitalnih potvrda moraju hitno maknuti taj dokument ili izdati potvrde sukladno činjenicama (i dalje ne vidim potrebu ni za kakvim dodatnim dokumentima i dodatnim nadzorom ljudi koji izlazi iz naših europskih okvira sloboda i prava).

A.Š.: Koja su to otvorena znanstvena pitanja oko digitalnih potvrda koje spominjete?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Ima ih puno. Spomenut ću samo neka od njih: znamo li da li tzv. cjepiva mijenjaju svojstva virusa? Promoviraju li tzv. cjepiva sojeve virusa koji su zarazniji, a možda i smrtonosniji? Da li ”cijepljene” osobe obolijevaju od Covida? Da li procjepljivanje populacije dovodi do povećanja obolijevanja i smrtnosti? Da li su cjepiva sigurna? Osobito, naš stožer ne smije diskriminirati prirodni imunitet od onog koji je navodno induciran „cijepljenjem“. Dok se ne odgovori jasno na ta pitanja sve to baca loše svjetlo na razloge uvođenja digitalnih potvrda, tzv. putovnica.

A.Š.: O čemu se radi, tj. što „cjepivo“ zapravo radi? U vašem radu objavljenom nedavno u časopisu Journal of Clinical Medicine spomenuli ste da je COVID-19 bolest krvnih žila.

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: „Spike“ protein virusa kojeg proizvode stanice osobe koja je primila genski preparat u svrhu „cijepljenja“ protiv Covida, ulazi u krv i nakuplja se u brojnim tkivima poput slezene, koštane srži, jetara, nadbubrežnih žlijezda, u jajnicima. Protein se može vezati za trombocite i vaskularni endotel s unutarnje strane naših krvnih žila što može dovesti do nakupljanja trombocita i zgrušavanja. Toga ima mnogo, nažalost svakodnevno o tome možemo čitati i saznavati od poznanika koji su se podvrgli ovom tretmanu.

Ubrizgavanjem mRNA ili DNA (ovisno o vrsti „cjepiva“) ovim konstruktima koji se upravo testiraju na širokoj populaciji, ubacuje se šifra za stvaranje „spike“ proteina u organizmu koji bi za cilj imao pomaganje stvaranja neutralizirajućih antitijela. Da se „spike“ doista stvara u tijelu nakon „cijepljenja“ dokazala je nedavno objavljena znanstvena studija. To na žalost može imati katastrofalne posljedice na krvožilje jer je COVID-19 pretežno vaskularna bolest iako često počinje kao respiratorna. Radi se o inficiranju endotelnih stanica koje oblažu unutrašnju stranu krvnih žila. Stručnjaci su već u prosincu 2020. upozorili FDA da mRNA i sam „spike“ protein mogu prouzročiti mikrovaskularne ozljede mozga, srca, jetara i bubrega. Ništa od toga nije spomenuto u tzv. sigurnosnim ispitivanjima proizvođača.

U časopisu Nature Neuroscience pokazano je da je „spike“ protein u endotelnim stanicama mozga povezan sa stvaranjem mikrotromba. Čini se da se virus ne mora replicirati da bi došlo do ove negativne pojave već to može inducirati i sam protein virusa. U procesu trenutnog cijepljenja upravo se to događa! „Spike“ protein potiče također i staničnu signalizaciju u vaskularnim stanicama pluća čovjeka, što se povezuje s fatalnošću bolesti, plućnom arterijskom hipertenzijom. Ulazak proteina u krvotok oštećuje kardiovaskularni sustav. Ubrizgavanjem pročišćenog proteina u životinje dolazi do oštećenja kardiovaskularnog sustava, prijelaza krvno-moždane barijere i oštećenja mozga. Izrael navodi i upale srčanog mišića nakon cijepljenja mlađih muškaraca. Ovako široki spektar ozbiljnih posljedica „cijepljenja“ zaista zaslužuje, u najmanju ruku, stopiranje procesa i medicinsku i znanstvenu analizu zdravstvenih parametara primatelja preparata odnosno dugoročnije praćenje njihovog zdravstvenog stanja.

U časopisu International Journal of Vaccine Theory, Practice and Research Srephanie Seneff s MITa, i Greg Nigh iz Portlanda evaluiraju tehnologije i posljedice mRNA „cjepiva“ uključujući stvaranje „spike“ proteina i njegove moguće uloge u stvaranju krvnih ugrušaka i autoimunih bolesti u perspektivi (to ćemo, naravno, tek vidjeti). Osobito ih brinu prionske bolesti, još posve nerazjašnjen problem.

A.Š.: U vašem radu posebnu ste pažnju posvetili mutacijama tzv. virusa. Nameće se i pitanje utječu li tzv. cjepiva na mutacije?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: „Cjepivo“ stvara određenu specifičnu vrstu protutijela što može prisiliti „virus“ da se mutacijama mijenja kako bi opstao u okruženju gdje mnogi pojedinci imaju velike količine specifičnih protutijela. Upravo se sada ovaj scenarij odvija. Krivulja „cijepljenja“ prati krivulju povećane smrtnosti u periodima početka masovne „vakcinacije“ u pojedinim zemljama te povećan rizik obolijevanja. To vidimo i iz izvještaja država koje su imale najveću procijepljenost. Podaci su kontroverzni jer se ne prikazuju uvijek objektivno. U javnosti se iznose rezultati „cijepljenja“ kao spasa od pandemije. Treba sagledati cjelovitu sliku, a uz sadašnji stupanj cenzura i skrivanja realnih podataka to je jako teško. Svatko međutim, tko želi sam doći do objektivnih podataka to može djelomično učiniti uz malo truda.

U znanstvenoj literaturi dokazane su i mutacije tzv. cjepiva, poglavito onih koja sadrže adenovirusne vektore. Naime, umjesto u citoplazmi ti vektori završavaju i u jezgri gdje stvaraju mutacije. Krajnja posljedica je širenje krvlju i izazivanje grušanja krvi (srećom to nije jako česta pojava). Tijelo to prepoznaje kao strano i reagira pretjeranim stvaranjem antitijela.

Daleko smo od znanja o posljedicama davanja ovih preparata, zabrinjava nonšalatnost politike ali i struke koja ih masovno promovira temeljem krajnje nedostatnih podataka o sigurnosti.

A.Š.: Nikako da se objektivno saznaju brojevi i razlozi smrtnih slučajeva cijepljenja. Zašto je tome tako?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Prema podacima dr. A. Farello iz društva American Frontline, a koje su preuzeli od CDC (dakle službenog izvora u SAD) tzv. cjepiva su prouzročila znatno povećanje smrtnih slučajeva. Naime, u protekla 4 mjeseca samo u Americi je zabilježeno oko 4000 smrtnih slučajeva u „cijepljenih“. Za usporedbu, u proteklih 10 godina sva druga postojeća cjepiva rezultirala su „samo“ s 1500 smrtnih slučajeva. Istovremeno u EU je zabilježeno 12.274. smrtna slučaja i 463.500 težih komplikacija nakon tzv. cijepljenja. Akteri tužbi u EU i SAD u velikom dijelu ističu da ne postoje valjani podaci da su „cjepiva“ sigurna i navode primjere teških posljedica koje se ne žele službeno povezati s tzv. cijepljenjem.

Zanimljiv je i primjer iz Norveške. Norveška je osnovala ekspertnu skupinu koja je trebala objasniti prvih 100 smrtnih slučajeva nakon početka „cijepljenja“ u staračkim domovima. Minimalno 10 % smrtnih slučajeva moglo se izravno pripisati tzv. cijepljenju. Realnije je navode, kako se čak pola od tih slučajeva (dakle čak 50 %) može pripisati tzv. cijepljenju. Nakon ubrizgavanja konstrukta (tzv. cjepiva) dolazi u organizmu do kaskade komplikacija koje pogoršavaju već postojeće kronične smetnje i neki ljudi umiru. Tako se smrtni slučajevi olako pripisuju već postojećim kroničnim smetnjama, a ne tzv. cijepljenju.

A.Š.: Što mislite o najnovijom odlukama o „cijepljenju“ djece?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Mislim da je „cijepljenje“ djece eksperimentalnim preparatom krajnje neetično i apsolutno nedopustivo, tim prije što se radi o bolesti koja za djecu uopće do sada nije bila smrtonosna. Prema službenim podacima američkog Centra za kontrolu lijekova (CDC) čak 70.000 djece mlađe od 12 godina primilo je jednu dozu preparata za prevenciju COVIDA 19, dok je čak 2.1 milijun djece u dobi od 12 do 15 godina „procijepljeno“! S obzirom na negativne posljedice „cijepljenja“, roditelji i doktori predali su američkom saveznom sudu zahtjev za zabranu „cijepljenja“. Mislim da se radi o tzv. cjepivu Pfizer. Istovremeno francuski centar za procjenu lijekova traži trenutnu zabranu tzv. cijepljenja svim trenutno korištenim tzv. cjepivima bez obzira na vrstu i proizvođača.

Rizik obolijevanja djece od COVID-a 19 izuzetno je nizak. Prema kanadskim podacima od oboljele djece u dobi ispod 19 godina samo 1 od 200 je hospitaliziran a umro je 1 od 24.000 što je manje nego kad je riječ o sezonskoj gripi. CDC sugerira veću smrtnost djece tj. i dalje nevjerojatno nisku stopu smrtnosti od 0.04 %! S obzirom da nema rizika pa tako ni nikakve koristi od „cijepljenja“ djece, korist ima jedino proizvođač tzv. cjepiva koji s „cijepljenjem“ djece dobiva novo ogromno tržište i velike zarade. Zabrinutost javnosti je ogromna pa je neophodna hitna procjena rizika tzv. cijepljenja djece te evaluacija dosadašnjih eventualnih štetnih posljedica i smrtnih slučajeva koji se povezuju s tzv. cijepljenjem.

Postavlja se pitanje što se želi postići ovakvim pristupom upravljanja jednom bolešću ili moguće sindromom, masovnim „cijepljenjem“ eksperimentalnim preparatima koje imaju veću stopu smrtnosti od same bolesti (a dugoročno uopće ne znamo što će se događati) te osobito koji je cilj „cijepljenja“ djece koja nemaju gotovo nikakve rizike od obolijevanja. Toliko je članaka na ovu temu već napisano, toliko je podataka koji u početku nisu bili poznati javnosti ipak dospjelo u medije, znanstvena zajednica pokazala je s odmakom od ove godine dana vrlo široki spektar podataka koji u najmanju ruku ne može opravdati trenutni narativ i propagandu, da se može ustvrditi kako je vrijeme zrelo za djelovanje ljudi i zaustavljanje ove ‘ludosti’. Barem bi to trebali činiti oni koji su uspjeli nadići strah i misaonu konfuziju uzrokovanu dezinformiranjem mnogih javnih medija i zadržati svoj zdrav razum i etiku prema budućnosti i naraštajima koji će naslijediti posljedice ovoga što se sada zbiva.

Poštovani profesore, zahvaljujem se na Vašim najnovijim informacijama te se nadam i sljedećem susretu s novim informacijama o ovoj „ludosti“ u kojoj se nalazimo, a kako je Vi nazvaste.