Baka Ana preživjela je pokolj u Joševici: ‘Rekli su mi da sjednem, a zatim su zapucali’

Obilježava se godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih nad civilima u Domovinskom ratu – masakra u hrvatskom selu Joševica, gdje je 16. prosinca 1991. četnička skupina poznata kao “Šiltovi” na kućnim pragovima ubila 22 hrvatska mještana. Jedina preživjela svjedokinja tog zločina, Ana Šiftar, preminula je 2019. godine u 98. godini života, no njezino potresno svjedočanstvo ostalo je trajno zabilježeno.

Stanovnici Joševice rat su dočekali u strahu, kao i ostatak Hrvatske, no istodobno su bili uvjeravani od strane lokalnih Srba da im u selu ne prijeti opasnost jer ondje nema borbenih djelovanja. Takva lažna sigurnost pokazala se kobnom. Nitko nije slutio da će toga jutra u selo upasti naoružana skupina i započeti krvavi pohod bez ikakve selekcije.

Napadači su hladnokrvno likvidirali sve hrvatske civile na koje su naišli, uključujući četvero djece. Masakr je preživjela jedino tada 70-godišnja Ana Šiftar, teško ranjena, ali svjesna svega što se dogodilo pred njezinim očima. Prema njezinu svjedočenju, oko podneva ju je unuka Ljubica upozorila da vojska prolazi selom.

Ana Šiftar/Foto: Zavičajni klub Joševica

“Ja sam izašla iz kuće i u grupi vojnika u dvorištu zapamtila jednog visokog s crnom bradom, on im je bio vođa. Kada sam im rekla koga imam u kući, oni su ušli. Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi pucao je u unuka Luku i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete. Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala, a jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim je meni ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala i dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame”, ispričala je Ana Šiftar.

Među ubijenima su uglavnom bile starije osobe te četvero djece u dobi od 10 do 16 godina. Ubojstva su izvršena iz neposredne blizine, hicima u glavu, pri čemu su počinitelji koristili malokalibarsko automatsko oružje s prigušivačima. Žrtve su ubijane ondje gdje su zatečene – u kućama, na krevetima, za stolovima ili na ulaznim vratima. Napadači su sustavno obilazili kuću po kuću, likvidirali civile bez obzira na spol i dob, a potom razarali imovinu.

Šiltovi/Foto: Screenshot

Masakru je prethodio sprovod u Joševici na kojem su toga dana pokopana 22 srpska vojnika poginula u borbama protiv Hrvatske vojske na rijeci Kupi. Govor koji je tom prigodom održao episkop Srpske pravoslavne crkve Nikanor, prema utvrđenim okolnostima, bio je neposredan poticaj osvetničkom pohodu nad preostalim hrvatskim stanovništvom sela.

“Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje? Srbi – žrtve, ustaše – zločinci i krvoloci. Srpski narod zna i pamti a istorija dužna ne ostaje. Imajte u vidu da će svako od nas polagati pred sobom i pred istorijom srpskoga naroda ispit, a kako će ga položiti, to će najviše od njega zavisiti. Braneći vas, braneći kuće, braneći srpsku zemlju, oslobađajući je od ustaškog terora koji nikada prestao nije na ovim prostorima”, rekao je Nikanor.

Nakon tog govora započeo je zločin u kojem nije pošteđeno ni četvero nedužne djece, a Joševica je trajno upisana među simbolima stradanja hrvatskih civila u Domovinskom ratu.