BEROŠ KAO GRUNF IZ ALAN FORDA! Evo kako je najomraženiji ministar ‘riješio’ gorući problem našeg zdravstva: Ovo se tiče i zdravih i bolesnih

Dugo je ministar zdravstva Vili Beroš, vodeći vlastitu borbu za opstanak, u Vladi najavljivao famoznu reformu zdravstva koja je u tom sustavu odnedavno uistinu i zaživjela. Da reforma Berošu nije donijela velike uspjehe, moglo se vidjeti nedavno, kada su liječnici iz cijele zemlje izašli na ulice prosvjedujući zbog svog poražavajućeg statusa.

Nije tajna da liječnika i ostalog medicinskog osoblja u Hrvatskoj kronično nedostaje, a izgleda da za tu najveću boljku hrvatskog zdravstvenog sustava resorni ministar i nekoć najpopularniji političar u državi rješenje još nije pronašao. Kako to obično ide, jedan se problem u ovom zapuštenom sustavu veže na drugi. Manjak liječnika vodi do ogromnih lista čekanja koje godinama guše hrvatsko zdravstvo i izazivaju nezadovoljstvo pacijenata kojima o listama čekanja nerijetko ovisi život.

Zadovoljena forma

Neugodna je to situacija koja se odavno provlači kroz sustav koji vodi nekoć najpopularniji političar u državi, ali izgleda da je Beroš na svoj način odlučio doskočiti toj problematici, i to onako kako to političari u Lijepoj Našoj nerijetko čine. Liste čekanja možda se dugoročno neće smanjiti u praksi, ali u teoriji će one biti manje, i to zato što je Berošev tim osmislio liste čekanja za listu čekanja. Paradoks je to koji posljednjih tjedana prepričava dio obiteljskih liječnika zgrožen tom praksom.

Odlučite li se tako prijaviti na listu čekanja za neke od najtraženijih pretraga poput primjerice onih oftalmoloških ili na listu čekanja za fizijatriju, vaš liječnik obiteljske medicine prisiljen vas je staviti na listu čekanja za listu čekanja, zbog čega, jasno, ne ulazite u statistiku pacijenata koji se nalaze na standardnoj listi čekanja.

Forma je, dakle, zadovoljena kao da ju je osmislio Grunf iz Alana Forda, a to što ovo zadovoljavanje forme u praksi i dalje ostaje problem za pacijente, političare ionako ne zanima previše. Beroš bi svojom genijalnom umotvorinom do kraja godine zaista na papiru mogao riješiti problem s listama čekanja. Kako tvrdi naša sugovornica i liječnica obiteljske medicine, na ovaj način možete se naručivati i u bolnicama, i to tako što se na njihovim centralnim naručivanjima prijavite na listu čekanja za listu čekanja. Kada uđete na samu listu čekanja, putem aplikacije ili e-pošte obavještava vas se kada doista stižete na red za pregled.

Paradoks je to zbog kojega je naša sugovornica ogorčena te naglašava kako ništa zadovoljniji ovom metodom nisu ni njezini kolege s kojima je u kontaktu. Manjak kadrova u zdravstvu Beroš krpa preko leđa pacijenata beskorisnim metodama, i to samo kako bi zadovoljio statistiku.

Poražavajući podaci

“Iz dana u dan rješavamo liste čekanja. Svjedočite i sami da smo se suočili s pandemijom koja nam je bitno poremetila ritam rada, međutim, usprkos povećanom broju pretraga koje imamo nakon pandemije, dobro se nosimo s time i nabavljamo iznimno važnu dijagnostičku i terapijsku opremu u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koja će nam pomoći u borbi protiv toga”, rekao je nedavno ministar Beroš, ali dok on govori, podaci su poražavajući. Broj pacijenata koji u bolnicama čekaju na prvi pregled ili dijagnostičku pretragu premašuje 200 tisuća, a ukupan broj pacijenata na listama čekanja veći je od 850 tisuća.

Na prvi pregled u prosjeku se čeka oko 120 dana, odnosno oko četiri mjeseca, a na prvi dijagnostički pregled valja čekati gotovo pola godine, odnosno oko 180 dana. Na MR mozga u KBC-u Zagreb čeka se tako primjerice više od 400 dana, na ultrazvuk srca, prostate ili dojke prosječno se čeka od sedam do devet mjeseci, a na MR kralježnice i do deset mjeseci. U KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu tristotinjak dana čeka se kolonoskopija, a najbolnija spoznaja vjerojatno je to što čak i onkološki bolesnici čekaju na termin liječenja. Iza svih ovih brojki kriju se ljudi, i to u velikoj mjeri oni kojima o tim pregledima ovise životi.

Dok liječnici i medicinske sestre upozoravaju kako padaju s nogu, i pacijenti su iz dana u dan sve nezadovoljniji, a po svemu sudeći i sve zakinutiji za odgovarajuću zdravstvenu skrb. Moglo se to vidjeti i nedavno u slučaju koji se odvio u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sveti Duh, gdje su dvojica pacijenata nakon pregleda umrla na kolicima u čekaonici. Jednog je mrtvog u jutarnjim satima na hitnom prijmu pronašla obitelj, a smrt drugog pacijenta utvrdio je tim sanitetskog vozila kada su došli po njega kako bi ga iz hitne ambulante prevezli kući.

Smišlja strategije

To je još jedan u nizu slučajeva zbog kojih se Beroš našao na meti kritika, a nemoćni ministar i sada je kao i obično uz puno pompe ponavljao kako u bolnicu šalje komisiju kako bi se utvrdilo je li netko pogrešno postupio prema pacijentu. Epilog je poznat, svaka ovakva komisija uglavnom je imala sličan zaključak kojim obitelji oštećenih pacijenata nisu bili zadovoljni, komisije, naime, uvijek presuđuju u korist bolnica pa su se građani stoga i umorili u traganju za pravdom i bilo kakvim drugim oblikom zadovoljštine. Sustav hitne pomoći je baš poput lista čekanja odavno u rasulu, a nemoćni Beroš po običaju sipa floskule i smišlja strategije za vlastitu opstojnost. Jedna od tih strategija mogle bi biti i liste čekanja za liste čekanja, odnosno paradoks kakvom se ni unutar samog sustava ne mogu načuditi.

Da je hrvatsko zdravstvo puno apsurda, može se zaključiti i iz rezultata istraživanja koje su proveli Antonija Buljan i Hrvoje Šimović, dvoje stručnjaka sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Prema podacima do kojih su ovi eksperti došli, hrvatsko zdravstvo ima najpovoljniji odnos ulaganja i opskrbljenosti brojem kreveta, CT i MRI uređaja, ali usporedno s time ima i najlošije zdravstvene ishode među 12 europskih zemalja. Buljan i Šimović analizu su proveli s tri aspekta učinkovitosti hrvatskog zdravstva, a rezultate do kojih su došli objavili su i u posljednjem broju časopisa Revija za socijalnu politiku.

Prvi aspekt je ukupna učinkovitost rashoda za zdravstvo u našoj zemlji koja je na najnižoj razini među promatranim zemljama Europske unije, a dvoje stručnjaka u opsežnom tekstu objašnjava da je to rezultat odnosa rashoda za zdravstvo i očekivanog životnog vijeka pri rođenju. Primjera radi, Hrvati su tijekom 2019. godine imali prosječno 57,4 godine zdravog života, a to je osjetno kraće od europskog prosjeka koji iznosi 64,6 godina, ali i za 1,6 godina kraće od podataka za 2010. godinu u Hrvatskoj. Paralelno s time, životni vijek je u 2020. u našoj zemlji iznosio 77,8 godina, što je opet za tri manje od europskog prosjeka.

Realna slika

Drugi i za ovu priču možda i važniji aspekt odnosi se na troškove učinkovitosti hrvatskog zdravstvenog sustava. U njoj se stavljaju u odnos rashodi za zdravstvo s brojem kreveta u bolnicama, CT i MRI uređaja, kao i broj doktora na sto tisuća stanovnika. Ispostavilo se da je Hrvatska u tom segmentu maksimalno učinkovita, drugim riječima ima stopostotnu učinkovitost, dok je prosjek u odabranim europskim zemljama u 2018. godini iznosio 87 posto.

U trećem segmentu dolazi se do realne slike, kada se analizira broj kreveta, CT i MRI uređaja te broj liječnika sa zdravstvenim ishodima, učinkovitost hrvatskog zdravstvenog sustava spušta se na poražavajućih 48 posto. To je ujedno i najniža učinkovitost među odabranim europskim zemljama, a da priča bude apsurdna, broj kreveta u hrvatskim bolnicama premašuje europski prosjek, međutim, to utječe samo na porast rashoda, a istodobno ne koristi ostvarenju boljih zdravstvenih ishoda.

“Smanjenje akutnih stacionarnih kapaciteta u bolnicama uz istodobno jačanje dnevnih bolnica pridonijelo bi racionalizaciji troškova i financijskoj održivosti zdravstvenog sustava bez ugrožavanja zdravstvenih ishoda”, smatraju Buljan i Šimović te napominju da na zdravstvene ishode utječu i faktori koji su izvan kontrole zdravstvenog sustava kao što su primjerice pušenje ili konzumacija alkohola koji se smatraju ključnim odrednicama učinkovite zdravstvene zaštite.

Hrvatska izdvaja samo tri posto ukupnih zdravstvenih rashoda u promocije zdravlja pacijenata i prevenciju bolesti, a to dakako nije dostatno. Opadanje broja stanovnika te njihova nepovoljna dobna struktura u budućnosti će biti izvor pritiska na smanjenje prihoda u zdravstvu i povećanje rashoda, kažu autori i zauzimaju se za povećanje ulaganja u promicanje zdravlja te prevenciju bolesti. Dok se autori i eksperti zauzimaju za značajne iskorake u hrvatskom zdravstvu, ono se godinama vrti u istom začaranom krugu, u koji je upao i Vili Beroš koji je prošao put od najpopularnijeg do jednoga od najomraženijih političara u zemlji.