S ponosom se sjećamo ratnog  načelnika Glavnog stožera  Hrvatske vojske, stožernog generala  Janka Bobetka (Crnac, kraj Siska, 10. siječnja 1919. – Zagreb, 29. travnja 2003.), Bio je i ostao jedan od najistaknutijih i najomiljenijih hrvatskih generala tijekom hrvatskog  obrambenog Domovinskoga rata.

Bio je strah i trepet za srpskog i crnogorskog okupatora u obrani Dubrovnika, a uspješno je vodio  i druge vojne operacije. Nakon što ga je predsjednik dr. Franjo Tuđman razriješio dužnosti prije Vojno-redarstvene operacije Oluja obavljao je dužnost i zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru.

Uvijek je isticao nužnost i važnost skrbi o obiteljima poginulih  hrvatskih branitelja, napose djece bez roditelja te invalida Domovinskoga rata.

• „Na odnosu prema ratnicima hrvatske Domovine, prema ljudima  koji su dali svoje živote, prema ljudima koji će tek dati, Hrvatska polaže povijesni ispit sama pred sobom. Tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu“ – govorio je.

Objavio je i knjigu „Sve moje bitke“ u kojoj je opisao najvažnije događaje u kojima je sudjelovao tijekom Domovinskoga rata, a koja je naišla na različiti odjek, jer je pisana britko, čisto i bez „farbanja“ povijesti.

„...Imam čisti obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život.“ – rekao je.

Bivši, žalosni i sramni predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno ga je 2000. godine umirovio, zajedno s još sedam hrvatskih generala, zbog toga što je bio supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti. To dobronamjerno pismo još je danas aktualno, a Mesić bi morao odgovarati za sramotu koju je tada učinio Junacima Domovinskoga rata, a time i svima onima koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu.

Bobetka je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio 2002. za ratne zločine.

General je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.

Umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na  groblju Viktorovac  u Sisku.

Uspomena na njega i njegov doprinos u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države ostat će zauvijek u sjećanju svih onih koji su ga poznavali i voljeli.

Već je vrijeme da taj legendarni ratni zapovjednik dobije i svoj spomenik ili trg u centru Zagreba, a ne da se i dalje svečano podižu biste onima koji su se borili i stvarali Titovu Jugoslaviju.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)