Bivši američki obavještajci savjetuju svojim nasljednicima koji su trenutno u uredu da začepe i prestanu se hvaliti svojom ulogom u vojnim uspjesima Ukrajine, piše Guardian.

U američkim medijima izašle su dvije priče u dva dana u kojima se navode riječi neimenovanih dužnosnika koji kažu da su podaci američke obavještajne službe uvelike pomogli u ciljanju ruskih generala na bojišnici te u potapanju ruske krstarice Moskva u Crnom moru.

Prvi izvještaj iz New York Timesa djelomično je demantirala Bijela kuća koja je rekla da iako američki obavještajci dijele svoje podatke s Ukrajincima, to nije učinjeno s izričitom namjerom da se ubiju generali.

Sljedećeg dana, NBC, New York Times i Washington Post citirali su dužnosnika koji je rekao da su ‘podaci američkih službi pomogli ukrajinskim snagama da pogode krstaricu Moskva projektilom prošli mjesec’, te tako potopili najveći ruski brod još od Drugog svjetskog rata.

Osnovno pravilo špijunaže je da se provodi u tajnosti, iako su zapadne tajne službe preokrenule to pravilo kad su objavile što znaju o ruskim pripremama za invaziju, a potom redovito izvještavale o stanju iza neprijateljskih linija.

Nova otkrivanja podataka su, međutim, drugačija jer se tiču onoga što rade američke špijunske službe, umjesto da se zadrže na komentiranju samoga rata.

U oba slučaja, SAD kažu da su imali svoje prste u poniženju Moskve i Vladimira Putina, što bi moglo izazvati neželjene posljedice.

Paul Pillar, bivši visoki dužnosnik CIA-e, kaže: ‘Moj osobni stav je da to nije mudro. Iznenađen sam tom službenom potvrdom uloge američkih obavještajnih službi u potonuću Moskve, a još više u ubijanju generala. Zabrinut sam da bi ova vrsta javne potvrde uloge SAD-a u ruskim neuspjesima, mogla isprovocirati Putina na eskalaciju na način koji inače ne bi smatrao potrebnim.’

John Sipher, koji je 28 godina služio u tajnoj službi CIA-e i neko vrijeme proveo u Moskvi, također smatra da je odluka o otkrivanju pojedinosti o razmjeni obavještajnih podataka pogrešna, ali iz drugih razloga.