Bjelica već ima plan za Borussiju, a Dinamo je dobio novog gospodara obrane. U 50 dana postao je nezamjenjiv
Dinamo je ponovno postao momčad s prepoznatljivim europskim štihom, s glavom i repom
Zagrebačka ekspedicija u Bratislavi je pronašla dva "mjesta pod suncem". Nacionalni stadion bio je glavna stanica gdje su Modri očitali grubu lekciju slovačkom prvaku, poput starijih školaraca i klinaca na lokalnom igralištu, dok je drugo mjesto bio irski pub u srcu grada. Točno osam minuta iza ponoći, i više od tri sata nakon završnog zvižduka suca Taylora, navijači, medijske snage, možda i pokoji Slovak, u krcatom lokalu, uglas su zapjevali - "Kako je dobro vidjeti te opet!"
Redale su se tu stvari Pipsa, Jure Stublića, Zaprešić Boysa, međutim, evergreen Novih fosila bio je okidač, aktivirao je glasnice svih prisutnih i, paralelno, jasno ilustrirao Dinamovu tutnjavu kroz slovačku prijestolnicu, čiji je autor - Nenad Bjelica. Strateg maksimirskog kluba ponovno se pretvorio u taktičkog kameleona, trenera s planom i vizijom, koji se ekspresno može prilagoditi svakom suparniku i stopiti se s pobjedničkim raspletom. Iako izlizana nogometna floskula tvrdi da se nikada ne mijenja pobjednička momčad i recept, trener hrvatskog prvaka na to je samo odmahnuo rukom, počevši skicirati plan za novu, povijesnu večer.
Nenad Bjelica
I nacrtao ga je, opet, kristalno jasno. Obrambenu petorku, koja se suprotstavila Monacu i Salzburgu, pretvorio je u četvorku, i momčadi je, doslovno, dao krila, zbog čega je družina iz Bratislave bila suočena s jakim naletima Dinamovog ofenzivnog vjetra, koji je razbacivao sve pred sobom.
Bjelica se nije libio napasti suparnika koji je inferiorniji po kvaliteti, dok bi se protiv Borussije, a možda i protiv ostalih suparnika, mogao vratiti na staru formulu
Iako je Slovan, naročito na počecima poluvremena, pokazivao glad i inicijativu, većinom sterilnu, čime će oni malo pedantniji i rigorozniji možda reći da je zagrebačka obrana mogla biti mrvu čvršća, Bjelica je taktikom ucrtao put do pobjede - napad je najbolja obrana. Njegov se stroj zaustavio na "samo" četiri, iako su oko slovačkih vrata sijevale brojne bombe, koje su mogle još izglancati gol-razliku.
U "trećem poluvremenu", novinarsko je društvo komentiralo napadački arsenal maksimirskog kluba, koji je u četiri utakmice isporučio deset pogodaka u Ligi prvaka, čime je - zaključno s utakmicama u utorak navečer - samo Borussia Dortmund (13) zabila više. Liverpool, Monaco i Manchester City u četiri su utakmice također utrpali deset, dok su Barcelona i Bayern do "desetke" došli nakon tri dvoboja. Paralelno, animirao nas je podatak da su Bavarci i Modri - nakon "one" noći u Münchenu prije mjesec i pol dana - izjednačeni po broju pogodaka, međutim, elitna njemačka momčad morat će zasukati rukave da uhvati Dinamo po bodovnom učinku.
Od dvoboja na Allianz Areni, do bitke na stadionu u Bratislavi, prošlo je točno 50 dana, u kojima je Dinamo, ponovno, postao momčad s prepoznatljivim europskim štihom, s glavom i repom. Temelje za to Bjelica je zazidao sa standardizacijom obrane, u kojoj je, sada, prilično jasno tko će oformiti partnerstvo u sredini obrane, tko će biti desni bek, te kada bi lijevo mogao biti Ogiwara, a kada Pierre-Gabriel. Nadalje, iako se radilo o gostovanju u Ligi prvaka, Bjelica se nije libio napasti suparnika koji je, ruku na srce, inferiorniji po kvaliteti, dok bi se protiv Borussije Dortmund (27. studenog), a možda i protiv ostalih suparnika, mogao vratiti na staru formulu i zaigrati s petoricom u obrani, pa bi tada u zadnju liniju vjerojatno opet ušao Bernauer.
Francuz je sinoć u vatru uskočio u 75. minuti, kao i Pierre-Gabriel, a na terenu ih je dočekao njihov sunarodnjak, Théophile. Dinamov vojnik odigrao je još jednu obrambenu "kliniku", osam dana poslije proslave 35. rođendana, ali zadnjom linijom gospodario je njegov 12 godina mlađi kolega.
Španjolski branič u La Ligi se već susretao s „facama“ - Yamalom, Williamsom, Viníciusom, Bellinghamom i ostalima - čime je njegovo iskustvo još bogatije
Raúl Torrente nadzirao je obrambene kule, čitao, blokirao, skakao, oduzimao i čistio. Nakon što je havariju protiv Bayerna promatrao iz prvog reda, s klupe za pričuve, bivši mladi španjolski reprezentativac kod Bjelice se kristalizirao u (po)najbolju obrambenu kariku, naznačio zašto je prije samo dvije godine surađivao s Luisom de la Fuenteom u mladoj nacionalnoj vrsti.
Poslije trijumfa u Bratislavi, trenera smo zamolili za komentar o nastupu bivšeg igrača Granade.
- Iz utakmice u utakmicu raste, prilagođava se različitim sustavima igre, sve odrađuje vrhunski. Došao je iz španjolske lige, nije to lako igrati, a on još može bolje. Kada dobije još malo samopouzdanja, moći će nam dati još više. Daje nam obrambenu stabilnost i jako smo sretni što ga imamo - rekao je Bjelica.
Torrente nam je, pak, u razgovoru prije tri tjedna otkrio da mu je najteže u karijeri bilo igrati protiv Alexandera Isaka, napadača Newcastlea, koji je prije nosio dres Real Sociedada. U prijevodu, osim švedskog topnika, španjolski branič u La Ligi se već susretao s „facama“ - Yamalom, Williamsom, Viníciusom, Bellinghamom i ostalima - čime je njegovo iskustvo još bogatije, a Dinamo je, čini se, u Andaluziji pronašao pravog inspektora.
Naravno, kada smo mu spomenuli njegovog prezimenjaka, „Inspektora Torrentea“, fiktivnog lika iz španjolskog filma, branič je razvukao širok osmijeh, rekavši da ga taj nadimak prati od djetinjstva, a s obzirom na njegovu kontrolu, nadzor i čitanje suparničkih zamisli, Raúl Torrente vrlo je strog inspektor.
