Blokirani branitelj spava u nedovršenoj garaži na Žnjanu: Radio sam 30 godina u škveru i dobio otkaz. Stara kolica i dva para cipela sve su što imam
Koliko je život krhak, nepredvidljiv, često okrutan, ali i pun nade i dobrih ljudi, svjedoči priča Ivana Terzića, 55-godišnjaka koji je već godinu i pol dana na ulici, bez krova nad glavom, skupljajući boce i boraveći u nedovršenoj garaži na Žnjanu.
Doduše, posljednjih mjesec dana krevet, tuš i dnevne obroke ima u prihvatilištu za beskućnike udruge MoSt, a zahvaljujući dobrim ljudima koji se zauzimaju za njega, tračak nade se pojavio.
Obišli smo Ivana u garaži, hladnoj i vlažnoj, punoj smeća, gdje je uza zid namjestio sebi stari madrac i nekoliko deka gdje je noćio, kako kaže, mjesecima. Njegova imovina su pohabana dječja kolica u kojima skuplja plastične boce i gomila stare odjeće, te dva para isluženih cipela.
- Radio sam 30 godina kao varilac u škveru, a na kraju sam dobio otkaz. Sad nemam nikakvih primanja. Bio sam u 126. sinjskoj brigadi, prošli smo Svilaju i Dinaru, dvije i pol godine imam staža u ratu, ali nemam nikakav status branitelja. Dok se nisam oženio, živio sam u škverskom domu u Vukovarskoj, a kako mi je žena Čehinja, jedno četiri godine smo bili u Češkoj.
Tamo sam se razbolio na pluća, nisam mogao raditi.
Nakon povratka u Hrvatsku ništa nije bilo bolje, oboje bez posla, s ditetom. Kćer sad ima 15 godina i živi s majkom u podstanarskom stanu. Ja ne mogu s njima. Živim od boca šta skupim i od pomoći dobrih ljudi. Valjda će se nešto riješit za mene - pomirljivo kaže Ivan Terzić dok se s velikim naporom kreće po svom utočištu. Dugotrajan boravak na otvorenom uzeo je danak pa otežano hoda, a tremor ruku sve je jači.
OSTAO - BEZ SVEGA
Ne želeći ulaziti u njegove, očito osjetljive obiteljske odnose, pitamo ga što mu treba kao osnovno, sada u ovom trenutku.
- A da se nešto riješi dugoročno. Iz udruge MoSt su mi dali topli krevet, hranu i mogu se i okupat tamo, a riješili su i cjepivo za koronu. Čak su mi ponudili da i preko dana budem tamo kod njih jer svaki dan opet odem autobusom na Žnjan. Navikao sam biti tu. Al kad bi dobivao neku stalnu pomoć, onda bi mi bilo lakše. Ovako nemam ništa još. A evo, sad će izbori, pa me se netko možda i siti. Volio bi da kćeri mogu nešto priuštit - kaže Terzić.
Prilično je nevjerojatno da je ovaj čovjek toliko dugo izdržao na ulici bez ikakvih primanja. Veli da za prihvatilište nije ni znao, status branitelja nije ni tražio, a nakon povratka iz Češke ostao je i bez zdravstvenog osiguranja. Pokazuje nam izvod iz banke: Fina mu je blokirala račun zbog kreditnog duga od gotovo 67 tisuća kuna. Svaka pomoć koju bi mu ljudi uplatili na račun upala bi u tu ovrhu.
- Znam da su mi neki čak iz Australije uplatili novac, ali ne mogu do njega. Nemam od čega živit. Da mi bar daju neku penzijicu. Sad imam pravo samo na jednokratnu pomoć. Javili su se iz Općine Klis di sam prijavljen da će pomoć, bila je i socijalna radnica, pa iz Ministarstva branitelja... Nešto se pokrenulo - veli Ivan, za kojeg se čulo zahvaljujući Ivanu Buci Brkiću, čovjeku koji se zauzeo za Ivana kada je saznao u kakvim uvjetima boravi, te je pokrenuo lavinu.
- Nitko nije zaslužio ovakvu sudbinu. Dobričina Ivan pogotovo. Kao bivši branitelj zaslužuje nekakvu stalnu naknadu, a to se sad pokrenulo. Bili su momci iz Četvrte, pa su mu pomogli oko rješavanja statusa. Trebao bi dobivati 1900 kuna vojne pomoći dok ne riješi braniteljsku mirovinu ili invalidninu s obzirom da je lošeg zdravstvenog stanja. Evo, naručen je i kod doktora - kaže nam Buco.
POVRATAK U VRLIKU
Kontaktirali smo i Centar za socijalnu skrb, podružnica Solin, gdje je zaprimljen Terzićev slučaj.
- Djelatnik ovog centra izvršio je terenski izvid, kao i razgovor s članovima obitelji Terzić. Budući da je predmetni korisnik usluge prenoćišta pri Centru za beskućnike Udruge MoSt i da nema regulirano zdravstveno osiguranje, pružena mu je pomoć radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, kao i ostvarivanja pripadajućih prava sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s obzirom da ima status branitelja te su u tom smislu i kontaktirane nadležne službe. Ujedno je u tijeku rješavanja jednokratne novčane pomoći, a nakon dostavljene medicinske dokumentacije on će biti upućen na potrebna vještačenja u svrhu ostvarivanja prava s osnova narušenog zdravstvenog stanja.
Navodi da je nakon smrti roditelja naslijedio kat obiteljske kuće koji bi trebalo adaptirati te izražava želju za povratkom u Vrliku - doznajemo iz solinskog centra.
I zaista, sam Ivan nam potvrđuje da sanja o domu u Vrlici, za koji je svojedobno digao kredit upavši u dugove jer ga nije mogao otplaćivati. U vihoru života i sam se malo pogubio, da bi na koncu završio na ulici, daleko od svoje obitelji.
No, ne predaje se, vjerujući da će i njemu jednog dana biti toplo i spokojno, bez straha od neizvjesne svakodnevice.
- Nisam zamišljao svoj život ovako, nisam. Ali ima Boga i dobrih ljudi. Virujem da će sve ispast dobro - unatoč svemu optimist je Ivan.
I zaista, dobri ljudi zakotrljali su njegovu sudbinu u pozitivnom smjeru. Buci su se već javili bajkeri humanitarci, koji su ponudili pomoć za obnovu kata Terzićeve kuće u Vrlici. Također i neke građevinske firme.
Uskoro će Ivan otvoriti zaštićeni račun s kojim će samo on moći upravljati, bez straha od ovrha i ikakvih davanja sa strane. U međuvremenu, svi koji imaju potrebe pomoći Ivanu mogu se javiti Buci na email: ivanbrkic24@gmail.com.
