Bolesno 38% stanovništva

Bolest je, prema religijskom shvaćanju, poremećaj tjelesnog ili duševnog zdravlja, ili poremećen odnos između duše i tijela. U animizmu i ostalim parareligijama to je znak da su na osobu navalili zli dusi i demoni. U politeističkim religijama bolest je bila posljedica uroka, kršenja zabrane ili božja kazna za kršenje strogih obrednih pravila. Prema monoteističkim religijama bolest je prilika da bog iskaže svoju zaštitu, ali i kaznu za zle čine pojedinca ili njegovih predaka. U Starom zavjetu bolest ima religijski smisao. Vjeruje se da je povezana s krivnjom i da je u nekom smislu čišćenje i kušnja. U Novom zavjetu bolest se drži odgojnim sredstvom i posljedicom grijeha, pa ozdravljenje i oproštenje grijeha idu zajedno. Za Isusa je bolest znak čovjekove situacije pred Bogom i prilika da se ozdravljenjem očituje sila Božja.

Europa na kušnji

Europa i gotovo sve europske zemlje na početku 21. stoljeća na velikim su kušnjama. Jedna od kušnji svakako je pad domicilnog stanovništva, demografski problemi. Tu bolest Europe uočio je mađarski premijer Viktor Orban. Pad stanovništva: „Nije zbog neke bolesti kršćanske civilizacije – uostalom, broj kršćana raste u cijelom svijetu. Ovo je bolest Europe u cjelini.“ Druga bolest Europe uočena je prije osam godina. O njoj je govorio Hans Ulrich Wittchen, direktor Instituta za kliničku psihologiju i psihoterapiju na Dresdenskom sveučilištu. „Wittchen je vodio trogodišnju studiju koja je pokrivala 30 europskih zemalja, 27 članica EU-a i Švicarsku, Island i Norvešku, s ukupnim stanovništvom od 514 milijuna ljudi. Mentalne su bolesti glavni uzrok smrti, invalidnosti i ekonomsko opterećenje u svijetu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti druga vodeća bolest u svim dobnim skupinama. U Europi se ta ružna perspektiva već ostvarila, bolesti mozga već su pojedinačni najveći uzrok bolesti u EU. Četiri su najgora stanja“, govori i piše Wittchen, „depresija, demencije poput Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije, ovisnost o alkoholu i moždani udar.“ Prema podatcima iz te trogodišnje studije, gotovo 165 milijuna ljudi u EU, ili 38 % stanovništva, svake godine pati od depresije, tjeskobe, nesanice ili demencije. To je izuzetno mnogo. Europa je bolesna. Treći izazov i kušnja za Europu u cjelini jest imigracija stanovništva s Istoka i propala inkulturacija. Migracijska politika europskih zemalja sasvim je pogrješna. To je potvrdio premijer Češke Andrej Babiš 2018. Godine: „Postoji 700.000 ilegalnih migranata. Oni moraju otići kući. Takav pristup je put u pakao i samo motivira krijumčare i povećava njihove prihode. Nije rješenje prihvatiti te ljude.“ 

Hrvatska kao „stara dama“, članica EU, i njezini problemi

I Hrvatska je u problemima. Kolaps u sudstvu. Kolaps u zdravstvu. Kolaps u obrazovanju. Hrvatska je postala raj za kriminal svake vrste. Ona je pravi raj za krađe i prijevare. To već i mala djeca znaju. Možeš krasti koliko te volja. Prevariti u poslovanju drugu osobu ili poduzeće za stotine tisuća kuna. Sudski procesi traju godinama. Zakoni su takvi da na svoj način „štite“ kriminalce. Kriminalci se ne moraju pojaviti nekoliko puta na sudu, a kada dođu na prvo ročište mogu ga odgoditi bez pola muke. I tako može proći čak dvije i više godina do prvog pravog ročišta, prvog ispitivanja. Pa, kako nećeš u tim okolnostima krasti, kad ti zakon dopušta da se izvlačiš na sve moguće načine, odgađaš istinu, a sakrivaš kriminalne radnje? Normalno, uz pomoć zakona koji su podešeni, napisani tako da štite lopove. Kolaps je u obrazovanju vidljiv bez naočala. Đaci mogu terorizirati učitelje i profesore bez ikakvih sankcija. Da nije tako, ne bi učitelji i profesori tražili da ih hrvatski zakon proglasi službenim osobama. „Tablet obrazovanje“, koje su odbacile neke zemlje u svijetu, a koristile su ga, nije nama pouka da je to glupost koju ne treba uvoditi. Đaci, pa i studenti ne znaju hrvatski jezik. To nikoga previše ne zamara niti muči u obrazovnom sustavu Hrvatske. Zadanu se lektiru ne čita, a vokabular i pismenost đaka sve su tanji i jadniji. Kada se takvom stanju pridoda „tablet obrazovanje“, tonemo još dublje. Već je papa Ivan XXIII., u drugoj polovici prošloga stoljeća, napisao: „Kao što je hrana nužna za život tijela, tako je lektira nužna za život duše. Samo danas ću deset minuta svojeg vremena posvetiti  dobroj lektiri.“ To Papino načelo nije nikad zaživjelo u hrvatskom obrazovnom sustavu. Hrvati sve manje čitaju i ostaju na dnu ljestvice europskih naroda po čitanosti knjiga. Čitanje knjiga proširuje duhovne horizonte, koje će „tablet obrazovanje“ još više suziti. Ako je istina da je iz Hrvatske iselilo 348.000 ljudi, onda je sasvim jasno da je Hrvatska postala oronula stara dama, dama koju dobro šminkaju socijalni analitičari, političari, pa ponekad izgleda lijepo. Ali iza te šminke krije se „stara dama“, koja životari i skriva pravu istinu o samoj sebi. Bolest ju je dobrano nagrizla i očajna je u trenutcima kada je nitko ne promatra. Europa i Hrvatska, prst i nokat. Iste su kušnje i isti problemi. Sreća je samo za Hrvatsku u tome što je za migrante samo prolazna destinacija. Međusobne podjele na lijeve i desne opcije stvorile su sliku o dvije Hrvatske. A obje su slike nedovršene, nije ih umjetnik finiširao. Pobjegle su od autentičnih i tradicionalnih duhovnih vrijednosti – pravog domoljublja, bratoljublja i bogoljublja. Ma, tko se još brine u Hrvatskoj za život osobne duše i duše cjelokupnog narodnog bića? Narod je izgubio povjerenje u sve institucije. On ima svoju viziju, svoje nepovjerenje, svoje percepcije. Djed ide šumom, a baba drumom. A mladih ionako ima sve manje u Hrvatskoj.

Raspala se država

Jedan je hrvatski „intelektualac“ na početku mjeseca kolovoza prošle godine, u razgovoru za jedne novine, rekao: „Pa, nije nam se raspala samo država, raspali su se ljudi, moral, naravno, život je na udaru. Razbojnici i kriminalci pronašli su rupe u zakonu i legitimizirali nezakonje i bezakonje… S jedne strane unutarnji lopovi, a s druge vanjski. Vođeni vlastitim interesom i pritiskom političkih faktora…. Hrvatska se opet raspala na Austro-ugarsku monarhiju; Austrija nam drži banke, Mađarska naftu, komunikacije Njemačka, Italija… Sve prodano na sve strane.“ Ova analiza, za neke ljude možda preoštra, ima temelja.

Imaju li Hrvatska i Europa budućnost?

Tomislav Bralić i klapa Intrade u pjesmi „Kroacijo, iz duše te ljubim“ pjevaju Hrvatskoj domovini: „Umorna si, ali ti ne plači“. Doista je naša domovina umorna od raznih loših politika i političara. Umorna je zbog nedostatka perspektive za mladog, sasvim običnog građanina, radnika, seljaka, intelektualca. Umorna je zbog raznih podjela, svađa, korupcije, kaosa u svim sferama društvenog života. Čini se kao da tome nema lijeka, da tonemo sve dublje, da smo se raspali kao država, da su se raspali ljudi, moral. Ima li lijeka? Hrvatsku treba liječiti kao „staru i oronulu damu“. Hrvatima treba lijek. Došlo je vrijeme da se vrate stare vrijednosti kao što su poštenje, obrazovanje stvaranjem povjerenja između odgajanika i odgojitelja, onako kako je to svojevremeno u Italiji preporučivao sveti Ivan don Bosco. Sudstvo i zakone treba pod hitno, najbržim mogućim načinom promijeniti. Oni su potpuno loši. Pravda i istina su sporo naplative, skupe, a ponekad uopće nisu naplative ni ostvarive vrijednosti. Bez mladih obitelji nacionalna zajednica može nestati. Budućnost nacije jest u vrednovanju obiteljskog života. Mladima koji žele obitelj treba stvoriti i zajamčiti financijske uvjete po kojima će živjeti bolje sklapajući brak, negoli bez braka. „Stara dama Hrvatska“ ima perspektivu, ako se ponovno počne pojavljivati Hrvatima nacionalni ponos i vrednovanje državotvornosti. Staroj su dami oduzeli sve, čak „šminku“. Ostala je bez šminke, bez ponosa, i hoda lijevom stranom makadamske ulice, stranom europeiziranog liberalizma neviđenih razmjera. Dama više ne vjeruje nikome, ni samoj sebi. Pesimističnoj dami treba vratiti optimizam, ali ne optimizam bez temelja. Nužna je lustracija, i to žurna, i treba uvesti stroge zakone za bezakonje, po hitnom postupku. Sudske presude za kriminal trebaju trajati najviše godinu dana. U školstvo, obrazovanje, treba vratiti duhovne vrijednosti. Nužno je zaposliti učitelje i profesore koji njeguju i žive ljubav prema domovini, koji poznaju hrvatsku kulturu, koji Hrvatsku vole „ka' mater“, kako pjeva Tomislav Bralić. A to sigurno ne može pružiti „tablet obrazovanje“, koje su neke zemlje odbacile. A „baka Europa“ mora pronaći svoj identitet. Europski identitet sigurno nisu policajci s dugim cijevima na ulicama Londona, Pariza, Bruxellesa ni drugih gradova. Stara i bolesna baka Europa treba ozdravljati. Prema analizi Hansa Ulricha Wittchena, treba joj pomladiti stanovništvo, uhvatiti se u koštac, u borbu s činjenicama koje su stvorile stanje u kojemu je 38% pučanstva EU depresivno ili je na dobrom putu prema depresiji. Europa mora žurno vratiti 700.000 ilegalnih migranata u njihove matične zemlje. Ima li za to „baka Europa“, kako je naziva papa Franjo, snage? Bojim se da nema. Uostalom, to je dugotrajan proces, za koji treba imati volje, želje i snage. Očekivati da se netko i neki inkulturiraju u „kulturu ambalaže“, a ne sadržaja i vrednota, potpuna je besmislica. A čelnici Europe kao zajednice naroda do sada nisu izrekli koje su to europske moralne, duhovne, zajedničke kulturološke vrijednosti, vrijedne divljenja i prihvaćanja, vrednote na kojima će Europa u sadašnjosti počivati i graditi svoju budućnost. Što će se dogoditi? Živi bili, pa vidjeli. Možda nećemo reći, kao jedan hrvatski kontroverzni pisac, jugonostalgičar i „intelektualac“, ove riječi: „Ima ona čuvena – poslije mene potop. A ja kažem, poslije mene Jugoslavija.“