Bombardiran ‘iranski Versailles’: je li u ratu pregaženo međunarodno pravo

UNESCO upozorava: bombardirana mjesta tisućljetne baštine u Iranu

Dok rat na Bliskom istoku poprima sve ozbiljnije razmjere, posljedice sukoba ne osjećaju samo vojske i civili nego i kulturna baština čovječanstva. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) upozorila je da su u sukobima oštećena pojedina zaštićena mjesta svjetske baštine u Iranu, među kojima su i povijesna palača Golestan u Teheranu te znamenite građevine u Isfahanu.

Prema dostupnim informacijama, riječ je o kulturnim lokalitetima koji predstavljaju stoljetno svjedočanstvo iranske civilizacije, a koji su se našli na području zahvaćenom vojnim operacijama.

Oštećena palača Golestan – “iranski Versailles”

UNESCO je izrazio duboku zabrinutost zbog oštećenja palače Golestan u Teheranu, povijesnog kompleksa koji se često uspoređuje s francuskim Versaillesom.

Riječ je o jednom od najvažnijih simbola iranske državnosti i kulturnog razvoja iz 19. stoljeća.

Palaču je za kraljevsku rezidenciju i središte političke moći odabrala perzijska dinastija Qajar. Kompleks je poznat po jedinstvenom spoju tradicionalne perzijske arhitekture i europskih umjetničkih utjecaja koji su u to vrijeme počeli prodirati na Bliski istok.

Upravo je u toj palači posljednji iranski šah, Mohammad Reza Pahlavi, održao svoju krunidbenu ceremoniju 1969. godine.

Prema prvim fotografijama s terena, u nekim prostorijama vidljiva su razbijena stakla, oštećena drvena konstrukcija te krhotine rasute po podovima. Razmjeri štete još uvijek nisu u potpunosti utvrđeni.

Direktor UNESCO-ova Centra za svjetsku baštinu Lazare Elundu Asomo potvrdio je da organizacija pomno prati situaciju i prikuplja podatke o nastalim oštećenjima.

Isfahan – grad koji je preživio stoljeća ratova

U sukobima je, prema dostupnim informacijama, oštećena i povijesna jezgra Isfahana, jednog od najvažnijih gradova srednjovjekovne Azije.

Isfahan je stoljećima bio ključna trgovačka točka na Putu svile i središte kulturnog, religijskog i gospodarskog života Perzijskog Carstva.

Posebno je značajna džamija Masjed-e Jame (Džam'eh džamija), građevina starija od tisuću godina koja prikazuje razvoj islamske arhitekture kroz čak dvanaest stoljeća.

UNESCO je također potvrdio da su oštećeni objekti u blizini tampon zone prapovijesnih arheoloških nalazišta u dolini Horamabad.

Kako bi se spriječila daljnja devastacija, UNESCO je svim stranama uključenim u sukob dostavio precizne koordinate kulturnih lokaliteta.

UNESCO: kulturna baština pripada cijelom čovječanstvu

Prema podacima UNESCO-a, čak četiri od ukupno 29 iranskih lokaliteta koji se nalaze na popisu svjetske baštine već su pretrpjela određenu štetu od početka sukoba.

Organizacija upozorava da se kulturna dobra ne smiju promatrati kao nacionalna imovina pojedine države, već kao nasljeđe cijelog čovječanstva.

Zbog toga je UNESCO pozvao sve strane u sukobu da poštuju međunarodne konvencije i zaštite kulturna dobra ne samo u Iranu nego i u Izraelu, Libanonu i drugim državama Bliskog istoka.

Međunarodno pravo ratovanja: što je dopušteno, a što zabranjeno

Napadi na kulturnu baštinu nisu samo moralno pitanje nego i pitanje međunarodnog prava.

Prema Haškoj konvenciji o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine, kulturna dobra – poput muzeja, povijesnih građevina, spomenika i arheoloških lokaliteta – moraju biti pošteđena vojnih napada, osim u iznimnim slučajevima kada se koriste u vojne svrhe.

Slična pravila sadržana su i u Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima, koji zabranjuju napade na objekte od kulturnog i povijesnog značaja.

Drugim riječima:

kulturna dobra ne smiju biti namjerne mete napada
vojske su dužne izbjegavati njihovo uništavanje
zabranjena je pljačka i devastacija povijesnih lokaliteta
države su obvezne poduzeti mjere zaštite takvih objekata

Ako se utvrdi da je neka strana svjesno gađala kulturni objekt koji nema vojnu namjenu, takav čin može se smatrati kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, pa čak i ratnim zločinom.

U ovom trenutku još nije jasno jesu li oštećenja iranskih lokaliteta posljedica izravnih napada ili kolateralne štete tijekom vojnih operacija. Upravo zato međunarodne organizacije pozivaju na neovisnu procjenu štete.

Povijest koja nestaje u dimu rata

Ratovi su kroz povijest uništili brojne tragove civilizacije – od drevnih gradova Mezopotamije do spomenika u Siriji i Iraku.

Zbog toga UNESCO ponovno upozorava da kulturna baština nije samo nasljeđe jedne države nego zajedničko nasljeđe čovječanstva.

Svaki uništeni spomenik, svaka razrušena džamija ili palača znači nepovratni gubitak dijela svjetske povijesti.

A kada povijest nestaje u dimu rata – gubi cijeli svijet.

Jesu li SAD i Izrael prekršili druga pravila ratovanja?

Osim zaštite kulturne baštine, međunarodno humanitarno pravo postavlja još nekoliko ključnih pravila koja države moraju poštovati tijekom oružanih sukoba. Ta pravila temelje se ponajprije na Ženevskim konvencijama, njihovim dopunskim protokolima te običajnom međunarodnom pravu ratovanja.

Najvažnija načela su:

načelo razlikovanja – vojne operacije moraju biti usmjerene isključivo na vojne ciljeve, a ne na civile ili civilnu infrastrukturu
načelo proporcionalnosti – napad koji bi prouzročio pretjerane civilne žrtve u odnosu na vojnu korist smatra se nezakonitim
zaštita civilnih objekata – zabranjeni su napadi na bolnice, škole, vjerske objekte i infrastrukturu nužnu za opstanak civila
zabrana kolektivnog kažnjavanja i neselektivnih napada

Za sada međunarodne organizacije i promatrači još uvijek prikupljaju podatke o razmjerima štete i eventualnim civilnim žrtvama u napadima na Iran. Tek nakon neovisnih istraga moguće je utvrditi jesu li pojedine operacije prekršile navedena pravila međunarodnog humanitarnog prava.

Ako bi se dokazalo da su napadi namjerno pogodili civilne ciljeve ili prouzročili nesrazmjerno veliku štetu civilnom stanovništvu, takve radnje mogle bi se kvalificirati kao teška kršenja međunarodnog prava ratovanja, odnosno potencijalni ratni zločini.