Borisova oca pronašli u masovnoj grobnici, sad traži i sestru: ‘Znam tko je ubio Martinu’
U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja u Vukovaru je 10. ožujka održana identifikacija posmrtnih ostataka 12 osoba nestalih ili smrtno stradalih 1991., od kojih osam hrvatskih branitelja i četiri civilne žrtve, među kojima i jedna žena, a žrtve su starosne dobi od 32 do 64 godine.
Nestanak četiri hrvatska branitelja veže se uz Velepromet, gdje su posljednji put viđeni zarobljeni u hangarima, to su pripadnici 204. vukovarske brigade Stjepan Patko (1942.) i Zlatko Ivan (1955.) te pripadnici PS ZNG-a Vukovar Vladimir Đumić (1954.) i Pal Horvat (1954.), ujedno pripadnik 3. gardijske brigade Kune.
Vukovarac Boris Horvat je pune 34 godine čekao na informacije o svome ocu Palu i sada su mu osjećaji, kaže nam, potpuno izmiješani:
“Inzistirao sam da se na patologiji oprostim od njega”
“U jednu ruku sam sretan jer smo našli mir koji nemamo od dana njegovog nestanka, a sretni smo i zbog ovih obitelji koji su zajedno sa mnom dobili potvrdne informacije o svojim očevima, sinovima, braći… Teško je objasniti, u jednu ruku sam sretan što je okončana agonija jer je za nama više od tri desetljeća iščekivanja, traženja informacija i razgovora sa braniteljima Veleprometa koji bi možda nešto mogli znati. S druge strane, ovo je konačna potvrda o tome da naši najmiliji nisu preživjeli i to je izuzetno bolno.”
On dodaje kako je u trenutku nestanka oca imao 12, 5 godina, te kako nikako nije htio propustiti priliku da se sada oprosti od njega: “Inzistirao sam da odem na patologiju i vidim njegove ostatke… To je bio moj način da se oprostim od njega.”
Već 15 godina traži i sestru Martinu
“Sada kada znam što se dogodilo mom ocu i kada ga mogu dostojanstveno pokopati, lakše ću se posvetiti potrazi za mojom sestrom koja je nestala sa zagrebačkog Laništa i kojoj se od tada gubi svaki trag. Na žalost, priča o njoj se ugasila kao i odjel koji se bavi potragama za nestalim, što je za mene potpuno neshvatljivo. U Hrvatskoj imamo stotine nestali osoba u poraću i ne razumijem odluku da takav odjel prestane sa radom. Pretpostavljam da je to učinjeno zbog nedostatka financija, no ja sam odlučio pomoću svoga odvjetnika zatražiti ponovni osnutak tima koji bi se bavio ovakvim istragama.”
Nestanak člana obitelji jedna je od najtežih tragičnih okolnosti, a Boris se veliki dio života borio sa činjenicom da su mu nestali otac i sestra za koju kaže: “I danas tvrdim da ju je ubio njezin tadašnji dečko Saša Leskovčanin koji je nakon toga počinio samoubojstvo. No, i dalje želim da se kod Martine, baš kao kod moga oca, stavi točka na ‘i’ i da se razjasne okolnosti njezinog nestanka. Želim pravdu za svoju sestru…”
MHB radi dobar posao
Govoreći o potrazi za nestalima u Domovinskom ratu, Boris Horvat kaže kako je zadovoljan tom zadaćom koju obavlja Ministarstvo hrvatskih branitelja na čelu s ministrom Tomom Medvedom:
“To je izuzetno kompleksan posao u kojem se pod tisućama tona smeća među kojima su i ostaci životinja pokušavaju pronaći ljudski ostaci. Riječ je o tome da su se ubijeni ljudi iz malih grobnica ‘preseljavali’ i zatrpavali u ovako velike, zajedničke. Tako se od 12 žrtava pronašlo dvije tisuće fragmenata, što otežava identifikaciju. Ali, oni su se potrudili i u tome uspjeli. Sada se nadam da će jednako uspješno u nadolazećim vremenima pronaći i one koji su tijekom Domovinskog rata nestali na području kompletnog dijela Hrvatske.”
