Branitelj se od četničke horde sakrio u grobnicu: Izrešetanog Antu pronašli po krvavom tragu

STRAŠNA RATNA PRIČA

Nakon što je Maslenica konačno oslobođena, a tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman “udario” temelje za novi most, ratna djelovanja na tom području nisu prestala. Dapače, akcije kojima se pokušao sačuvati netom oslobođeni teritorij bile su teške i krvave, a gubici s hrvatske strane neočekivano veliki, piše Dnevno.hr.

Hrvatska vojska bila je izmorena operacijom Maslenica ’93., a tu njihovu iscrpljenost neprijatelj je žestokim protunapadima na relaciji Novigrad-Kašić kaznio 01. veljače 1993.. točno na današnji dan. No, razlog za prolivenu krv i smrt 17 pripadnika 3. bojne 3. gardijske brigade Kobre nije ležala u nespremnosti i umoru hrvatskih branitelja jer su ovi Slavonci helikopterima dovedeni dan prije kao “friška” postrojba. Za 17 slavonskih “Kobri”, bila je kobna zasjeda…

Iako sa čak 15 metaka u tijelu živu glavu iz ove akcije izvukao je Anto Zubak koji je opisao što se, zapravo, dogodilo toga dana i kako su otišli u Kašić zamijeniti umorne ratnike.

Spasio se skokom u grobnicu

“Došli smo do zapovjedništva i s dva ‘tamića’ krenuli prema Zelenom hrastu i dalje prema zadarskom Boriku. Sjedio sam odmah iza vozača Ćorluke. Pred grobljem u Kašiću naletjeli smo na vojnike. Suborcima nisam stigao reći ni ‘pucajte'”, ispričao je umirovljeni satnik Anto koji je u to vrijeme bio zapovjednik desetine brodske 3. bojne Kobre.

U nastavku, Zubak je opisao proživljeni užas: “Četnici su bili ispred i iza naša dva kamiona i svim raspoloživim oružjem započeli su pucati po nama. Ćorluka je izletio iz ‘tamića’, izvadio pištolj i odmah pao… Oko njega krv, mrtvi suborci… Ja ništa ne osjećam, na meni pancirka i transportna torba, preskačem mrtve i trčim prema 100-tinjak metara udaljenom groblju. Preskačem oko tri metara visoku ogradu i upadnem ravno u otvorenu grobnicu. Samo sam mislio na svoju trudnu zaručnicu Zdenku…”.

Pronašli ga po krvavom tragu

Teško ranjeni Anto u tom trenutku, kaže, uopće nije bio svjestan težine svojih ozljeda. Život mu je, ustvrdio je naknadno, spasila “pancirka”, no o tome u grobnici u kojoj je našao spas tada nije razmišljao:

“Pio sam unutra nekakvu muljevitu vodu kada je pokraj grobnice protrčao moj ranjeni suborac. Pomažemo si međusobno i podvezujemo rane, vadim si metak koji viri iz koljena i krećemo u bijeg, no ja zbog bolova i žeđi nisam mogao dalje. Moj suborac je nastavio sa bijegom kako bi doveo pomoć, a ja sam se sakrio u bačvi koju sam našao u jednoj ruševnoj kući. Pronašli su me po tragovima krvi…”, zaključuje priču o svom nevjerojatnom preživljavanju Anto Zubak.