Branko Smrekar: POŠTUJTE POVIJEST GRADA ZAGREBA

Zagreb, glavni grad svih Hrvata, stoljećima je po izgledu i uglađenom, profinjenom, kršćanskom, ponašanju svog stanovništva („kinderštube“ odgoj) bio grad srednjeeuropskog kulturnog miljea.

Mnogi su ga zvali: mali Beč.

A onda je, prije 80 godina, 8. svibnja 1945. godine, u vojno ispražnjen Zagreb, ušla partizanska vojska, u kojoj je, po zapovjedi Tita, najvažniju ulogu imala 45. Srpska divizija s krajnjeg juga Srbije te u okviru nje, 20. Srpska brigada, jedinica formirana tek u rujnu 1944. na krajnjem jugu Srbije, a čiji je dobar dio bio sastavljen od amnestiranih četnika, koje je Tito ‘pomilovao’ u kolovozu 1944. godine.

Tadašnjih 300 tisuća Zagrepčana nije im ukazalo dobrodošlicu, štoviše, potpuno ih je ignoriralo.

Ta je, zapravo, tuđa, vojska danima provodila krvavi pokolj nedužnog naroda i, uz masovna smaknuća, uvela novu totalitarnu vlast nad Hrvatskom.

Bez suda je ubila desetine tisuća nenaoružanih vojnika, intelektualaca, žena, djece i staraca, a nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz Zagrebačkih bolnica.

Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz Zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica te oko 40 djece.

Ubijene žrtve su bacali u masovne grobnice. Jedna od njih je i jama Jazovka, iz koje je ekshumirano 814 žrtava.

Tako je u samom gradu Zagrebu registrirano i poznato preko 70 masovnih grobnica, (najveća u Gračanima sa 700 ubijenih žrtava), a u okolici njih još 60 .

Već tri dana nakon ulaska, 11. svibnja 1945. na Jelačić placu, su održali prisilan miting na kojem je govorio komandant II armije Koča Popović:

“Govorim vam i kao sin Srbije, demokratske federativne nove Titove Srbije”.

Za učinjene zločine, sedam visokih vojnih oficira II. i I. armije, od kojih su trojica bili Srbijanci iz Srbije (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), dakle nijedan Hrvat, dobilo je “Pohvalu vrhovnog komandanta Tita”.

Svaki gradonačelnik Grada Zagreba i članovi Skupštine, trebali bi poštivati njegovu povijest i Titove žrtve te težiti duhovnom i materijalnom napretku Grada.

.

Nažalost današnji čelnik Zagreba ni nitko od njegovih, nije na Jazovki odao počast nevinim žrtvama Zagreba, već su, u Brezovici, slavili, izmišljeni praznik ubojica nevinih građana Zagreba.

Razumljivo mi je da birači Grada Zagreba nisu imali Bog zna kakvog izbora na prošlom glasovanju za gradsku vlast, već ih je vodila averzija prema prethodnom, kako se u javnosti percipiralo, korumpiranom gradonačelniku i njegovim jatacima.

Zato su izabrali, tuđim interesom financiranu, dobro osmišljenu paradnu skupinu, s brojnim obećanjima, koja ruši povijesne vrednote našeg Glavnog Grada, a komunalne usluge, uprkos silnim obećanjima, po javnom mišljenju, čak su i slabije nego prije njihova dolaska na vlast.

Pri svakom glasovanju za izbor buduće, stare ili nove, vlasti, vazda treba postaviti pitanje , jesmo li zadovoljni radom dosadašnjih rukovodećih struktura i postoji li na obzoru vjerodostojna, neprofanirana politička snaga i časni pojedinac, koji nude bolja, ali realna, ostvariva, rješenja za bolju budućnost Zagreba.

Danas Zagreb, koji se može ponositi sa preko 60 tisuća Hrvatskih branitelja, najviše zbog doseljavanja iz drugih Hrvatskih krajeva, ljudi različitih kultura i običaja, iz i izvan službenih granica Republike Hrvatske, ima 400 tisuća stanovnika više nego na kraju Drugog svjetskog rata.

Volio bih vjerovati da svi oni poštuju Zagreb, njegove povijesne vrednote i kulturu pa i purgerski „kaj“, te da će dobro promisliti pri skorom odabiru vlasti.

Pogrješan izbor doveo bi do daljnjeg gubljenja duše Grada, njegova mitteleuropäischeg štiha i pretvaranja Zagreba u Balkansku palanku. središte turbofolka i cajki, sukladno provedbi politike „Srpskog sveta“-

Bilo bi dragocjeno da pomoć biračima pri odabiru bolje budućnosti, pruži i zagrebačka intelektualna elita (akademičari, matičari, zmajevi,…), o kojoj je, u ono doba, Antun Gustav Matoš napisao:

„Najveća je naša nesreća što nemamo slobodne inteligencije. Činovništvo i svećenstvo je zavisno – zavisnije od svega nego od narodne misli. Potpuno nezavisnih i naobraženih imamo tako malo da gotovo iščezavaju među pukom i plaćenicima"

Bez obzira na sve, ne dao Bog da Zagrepčani opet izdaju sami sebe, Zagreb i Hrvatsku.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**