"Tko se boji Thompsona? Opstrukcija domoljubnog koncerta na Hipodromu podsjeća na prosvjede iz 2011."

Piše: Dražen Šemovčan

U srcu Zagreba, dok se grad priprema za koncert koji bi trebao biti jedno od najvećih glazbenih i domoljubnih okupljanja u povijesti moderne Hrvatske, Marko Perković Thompson i organizacijski tim suočavaju se s brojnim preprekama koje, barem površno gledano, podsjećaju na sustavne opstrukcije. Dok se s jedne strane sve radi po propisu – od elaborata sigurnosti, logistike, hitnih službi, do prijava i dopuštenja – s druge strane kreću "strijelice", medijski spinovi i administrativni zavrzlami s jasnim ciljem: usporiti, obeshrabriti ili posve onemogućiti održavanje koncerta.

Dok se netko poput Aleksandre Prijović s lakoćom "ugura" u zagrebačku Arenu, za Thompsona Hipodrom postaje operacija visokog rizika. Razlog? Ne glazba, ne logistika – već ideološki naboj koji prate njegovi koncerti i ljudi koji ih posjećuju. Jer kad se okupe stotine tisuća domoljuba, za mnoge strukture to je više od glazbenog događaja. To je – poruka. A poruke koje ne odgovaraju narativu aktualnih elita, znamo, pokušavaju se utišati.

Deja vu: Povratak u 2011.

Ova situacija neodoljivo podsjeća na 2011. godinu i prosvjede koje je organizirala Udruga hrvatskih branitelja RH-a zbog uhićenja hrvatskih branitelja Tihomira Purde, Veljka Marića i generala u Haagu – Gotovine, Markača i Čermaka. I tada su se koristile slične metode: pratnje, zastrašivanja, skrivanje organizatora, pokušaji razdora unutar braniteljskih udruga, političke igre i ucjene.

Prosvjed 26. veljače 2011. okupio je preko 55.000 ljudi. Organizatori su, unatoč pokušajima destabilizacije – uključujući i pokušaj izazivanja sukoba s policijom u Radićevoj ulici – sačuvali prisebnost i dostojanstvo. Thompson, kao i danas, bio je uz branitelje. Pomogao je tada, pomaže i sada.

"ZA DOMOVINU" – lekcija iz 2011. koju nisu zaboravili

U travnju 2011. godine, Hrvatska je bila na prekretnici. U danima iščekivanja presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, domoljubna javnost nije mirovala. Prije nego su izrečene riječi "kriv je" ili "oslobađa se", već se planirao prosvjed pod simboličnim imenom: "ZA DOMOVINU".

Organizacija tog okupljanja bila je nevjerojatno zahtjevna, ali i izuzetno brzo i profesionalno odrađena. Izvorište organizacije bilo je u istinskoj zabrinutosti naroda, pogotovo branitelja, za sudbinu ljudi koji su stali na prvu crtu u najtežim danima hrvatske povijesti. Okupljanje je najavljeno s dva scenarija – ako presude budu oslobađajuće, proslava; ako budu osuđujuće – miran, ali snažan otpor.

Presude su bile šokantne. Kaos u dušama ljudi, tuga, bijes, ali i odlučnost. Prosvjed nije otkazan. Naprotiv, intenziviran je. Ponovno odlazak u PUZ, ponovno prijave, razgovori o osiguranju, hitnim službama, punktovima, komunikaciji među ljudima. Ponavlja se isto što se događa i danas s koncertom na Hipodromu – pokušaji opstrukcije, odgađanja, dezinformacija, straha od mase domoljuba.

Na dan 16. travnja 2011., više od 90.000 ljudi okupilo se na Trgu bana Josipa Jelačića. Unatoč tome što se mediji trudili prikazati manju brojku, slike govore više od riječi. Ljudi iz svih krajeva Hrvatske, organizirani, odlučni, srčani. Nema incidenata, nema razbijanja – samo hrvatske zastave, poruke podrške i pjesme.

No, i tada su nas pokušali podijeliti. Tajne službe bile su aktivne – znali smo da nas prate. Neki su se morali skrivati po Zagrebu, jer se u nekim krugovima razmatralo kako "neutralizirati" braniteljske organizatore. Premijerka Jadranka Kosor tada je pokušala razvodniti prosvjed pozivima na sastanke, ispijanja kava, pa i putem svojih “pouzdanika” iz nekih udruga.

Na Markovu trgu dogodio se ključni trenutak – neki su pokušali razbiti zajedništvo, ali kad smo ih vidjeli kako dolaze na Trg bana Jelačića – porasla je snaga naroda. Prosvjed se održao u miru, ali s porukom koja je odjekivala cijelom Hrvatskom: ne damo istinu, ne damo generale, ne damo Hrvatsku.

Zanimljivo, tada je, kao i sada, Marko Perković Thompson bio uz narod. I tada se penje na pozornicu i pjeva “Lijepa li si”, a tisuće grla to prate. Nisu to samo note – to je bila molitva, zakletva i ponos u isto vrijeme.

Zašto je to danas važno?

Zato što ista shema, isti obrasci i iste metode opstrukcije viđeni tada – ponavljaju se i danas. Kad se pojavi velika količina ljudi s ljubavlju prema Domovini, kad se osjeti snaga naroda – strukture koje žive od kontrole i straha, ne znaju kako reagirati. Tadašnji prosvjed "ZA DOMOVINU" pokazao je koliko su domoljubi organizirani, koliko mogu biti dostojanstveni, i koliko ne popuštaju kad je u pitanju istina.

Danas, kada se pokušava osporiti koncert jednog glazbenika – zapravo se pokušava zaustaviti jedno veliko okupljanje Hrvatske. I zato treba podsjetiti – to već jednom nije uspjelo. I neće ni sada.

Zagreb – grad kulture ili grad cenzure?

Zagreb je, kažu, "glavni grad svih Hrvata". No sve češće se doživljava kao prostor u kojem su domoljubni projekti pod povećalom, gdje se dopuštenja ne izdaju na temelju propisa, već prema političkoj "prihvatljivosti". Dok koncert Thompsona prolazi kroz bezbrojne birokratske zapreke, sve se čini da bi se stvorio privid kaosa, nesigurnosti, ili pak – neorganiziranosti. A sve se zapravo odrađuje kako treba. Elaborati su predani. Hitne službe su angažirane. Redari raspoređeni. Sve je posloženo.

Ipak, javnosti se odašilju signali panike – "previše ljudi", "možda i mrtvih", "sigurnosni rizici". Ali nije problem broj ljudi – problem je što su ti ljudi Hrvati, branitelji, obitelji poginulih, mladi domoljubi. Ljudi koji pamte, poštuju i slave hrvatsku državu i njezine temelje.

Poruka svima koji sumnjaju

Danas, kao i tada 2011., istina mora pobijediti. Sve one priče koje kolaju po društvenim mrežama, spinovi koji dolaze iz lijevo-liberalnih krugova, pokušaji da se Marka i njegovu publiku prikaže kao prijetnju – to su samo obrambeni mehanizmi onih koji se boje istinske Hrvatske.

Hrvatske koja nije zaboravila ni Čavoglave, ni Vukovar, ni Knin. Hrvatske koja zna što znači "Za dom spremni" u kontekstu obrane zemlje, a ne u izopačenim interpretacijama salonskih ideologa. Hrvatske koja zna što znači stajati na kiši 26. veljače i pjevati "Lijepa li si" na Trgu bana Jelačića.

Koncert na Hipodromu nije samo glazbeni događaj. On je test. Test hoćemo li se, kao narod, pokloniti lažnoj toleranciji ili stajati uspravno, u ponosu i jedinstvu. Organizatori trebaju podršku. Mediji trebaju odgovornost. A domoljubi – moraju znati da istina uvijek nađe put.

Zato ne nasjedajte na dezinformacije. Ne vjerujte strahovima koje drugi šire. Vjerujte svojim očima, svojoj savjesti i svom osjećaju za pravdu. Jer dok Thompson pjeva, Hrvatska diše.

Vidimo se na Hipodromu.

I zapamtite: ovo nije samo koncert. Ovo je trenutak povratka dostojanstva. I poruka iz Domovinskog rata "ZA DOM SPREMNI"