ČEKA NAS PAKAO! Ekonomisti: Inflacija će u Hrvatskoj trajati dugo, euro uvodimo u najgorem trenutku

Poljska, Mađarska, Rumunjska i Češka centralna banka su reagirale protiv inflacije. Vujčić šuti i uvodi euro.

Val poskupljenja s kojim se Hrvatska suočava zadnjih tjedana dobrim je dijelom posljedica prelijevanja trendova s kojima se Europa suočava od druge polovine prošle godine. Rast cijena energenata, plina i nafte još je lani na razini EU-a poticao inflaciju. Trend se u Hrvatsku prelio s odgodom, a po svemu sudeći neće biti kratkog vijeka. 

– Energetski impulsi u inflaciju, prema riječima Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta u Zagrebu, još su krajem prošle godine na razini EU-a bili otprilike na razini 30-tak posto za poduzeća. Prijenosa je bilo i kod potrošača, a iznos je varirao od zemlje do zemlje, ovisno o potezima koje je primjenjivao regulator. Pritom, Lovrinčević ističe kako svi pokazatelji na tržištu govore da pada cijena energenata neće biti ni u srednjoročnom razdoblju.

Hrvatska, međutim, ima još jedan element koji utječe na kretanje cijena i rast inflacije. Sve što se trenutno događa pojačano je uvođenjem eura.

„Uvođenje eura i uvođenje inflacije su dva trenda koja se miješaju. To druge zemlje nisu imale“, navodi Lovrinčević, dodajući kako su u takvoj situaciji zahtjevi poput uvođenja crnih lista sudionika na tržištu koji će neopravdano dizati cijene prilikom konverzije kune u euro, beznadežni jer se dolazi u „fazu kada inflacija odozdo ubrzava i ne može se razdvojiti što je opravdano od neopravdanog povećanja cijena“.

Euro će, smatra Lovrinčević, na kraju biti okrivljen za pad standarda i rast cijena, iako on objektivno nije krivac.

Istovremeno, Europska središnja banka (ECB) će biti posljednja među velikim bankama koja će išta napraviti u smislu podizanja kamata „zbog straha od ponovnog razbuktavanja pitanja javnog duga, neodrživosti pojedinih članica, ako dođe do rasta kamata i krize eura“.

Europska središnja banka je prije nekoliko dana objavila da njene ključne kamatne stope ostaju na postojećim minimalnim razinama, unatoč rekordnoj inflaciji u eurozoni. Kamate bi mogle početi rasti iduće godine.

„Oni su jednostavno pustili stvari, izbjegavajući činjenicu koja će postati razvidna, a to je da se zapravo ništa bitno nije dogodilo u europskom bankarskom sustavu, ni u integraciji sustava, niti u održivosti pojedinih zemalja. Samo se na neki način odgodila ta priča kroz ovo ogromno monetarno popuštanje. Tako da će Europa inflaciju i dalje uvoziti kroz energente, slabiji euro, jaki dolar i druge valute“, navodi Lovrinčević, objašnjavajući kako to praktično znači da će inflacija cijena koje se uvoze u razdoblju pred nama ostati visoka.

“Vidjeli ste nedavno izjavu Christine Legard, predsjednice ECB-a koja je kazala da će problem inflatornih pritisaka biti u nekom dužem vremenu u odnosu na njihova prvobitna očekivanja. Oni su cijelu prošlu godinu govorili da će se ti pritisci krajem godine pomalo ispuhati, čak je i FED to govorio. Sada se više ne govori o privremenom, već se taj vremenski rok malo proširio”, veli Lalovac, objašnjavajući kako ne bi želio reći da je inflacija nešto na što bi se trebali privikavati, već da smatra kako će se trebati pokrenuti neki dugoročniji instrumeti za njeno obuzdavanje.

Bez obzira na politiku koju vodi ECB kako bi ublažila inflatorni udar, Hrvatska može posegnuti za rastom kamatnih stopa. To su već učinile članice EU-a koje nisu u eurozoni.

„Reagirale su Poljska, Mađarska, Rumunjska i Češka. Njihove središnje banke, uvidjevši kakva je pozicija eura i što se događa s uvozom cijena preko energenata, odlučile su se na podizanje kamatnih stopa. Hrvatska se nalazi u poziciji ERM II i središnjeg pariteta koji dopušta oscilaciju do 15 posto. To znači da ukoliko želi ublažiti uvezenu inflaciju kroz energente i druge proizvode može djelovati na iste načine na koje su to radile i druge banke zemalja koje još nisu uvele euro. A to je dizanje kamatne stope i povlačenje jednog dijela ogromnih viškova novca koji se nalaze na tržištu i time stvaraju potražnju“, objašnjava Lovrinčević, ističući da kada se inflacijska očekivanja ukorijene, tada je teško reagirati, odnosno spriječiti njihov rast.

No, Lovrinčević napominje i kako je, interno, sama Europska komisija  dobrim dijelom doprinijela inflaciji i to započinjanjem energetske tranzicije upravo u najgorem mogućem trenutku eskalacije cijena energenata.

„Drugo područje u kojem će također doprinijeti značajno u ostatku godine je poljoprivreda, odnosno zelena tranzicija u smislu ograničenja i jačanja ekološke proizvodnje. To se događa u trenutcima kad su svi inputi u poljoprivredi rasli po 200 do 300 posto“, navodi Lovrinčević, ističući kako EK nije mogla izabrati gori trenutak za započinjanje energetske i poljoprivredne agende te je pitanje do kada će ih pojedine europske zemlje podupirati zbog činjenice da u ovom trenutku ruše standard građana.

U svemu tome ne treba zanemariti i pandemiju bolesti Covid-19 koja je nametnula dodatne troškove.

Da je posljednjih deset godina prisutno ogromno upumpavanje novca u ekonomiju te da je to zadnje dvije godine, tijekom Covida, poprimilo magnitudu koja je značajno nadmašila sve što se u ranijim godinama događalo, upozorio je Andrej Grubišić, ekonomski analitičar.

„Ne možete podcijeniti ekonomsku zakonitost da kada imate veću količini nominalno natiskanog novca, a niste to istovremeno popratili većom proizvodnjom čaša, papira, mobitela – cijene prije ili kasnije počinju rasti“, naveo je Grubišić.

Upravo se to događalo, posebno od početka pandemije bolesti Covid-19 i izdašnih pomoći gospodarstvu kako bi ono prevladalo tu zdravstvenu krizu.

Covid se, slaže se i Lovrinčević, samo naslonio na super ekspanzivnu monetarnu politiku koju je Europska središnja banka provodila ranije.

„U roku te dvije godine ostale su tisuće milijardi upumpanih u sustav koje sada treba početi povlačiti. Kako je strah od povlačenja – u smislu rasta kamata, rasta siromaštva, rasta nervoze, odnosno sukobljivosti u društvima oko Covida i preraspodjele bogatstva – ogroman, onda je kao manje bolno rješenje odabrano neka inflacija i dalje radi“, navodi Lovrinčević.

Međutim, problem s razmišljanjem „neka inflacija dalje radi“ je u tome što se ona počinje ukorjenjivati u očekivanjima. Prošlost pokazuje da nakon toga slijedi veliko ispumpavanje balona, žestoka ekonomska kriza, čišćenje ekonomskih bilanci i tek se onda dolazi na „zelenu granu“.

„To su ciklusi koji traju i sedam godina. No, ovaj se balon mora ispuhati. Ispuhat će se kroz inflaciju, kroz pucanje špekulativnih balona, čišćenje bilanci banaka, kroz recesiju nakon toga. To je možda crni ton, a u pozadini svega je preraspodjela moći u svijetu“, navodi Lovrčinčević, dodajući kako Europa „brutalno brzo“ gubi moć, dok Azija, odnosno Kina, tu moć preuzima.

„U svim ranijim takvim preraspodjelama moći dolazilo je do svjetskih ratova“, dodaje Lovrinčević, zaključujući: „Ako samo završi na pucanju balona, inflaciji, smanjenju standarda, povećanju smrtnosti, još se može smatrati da je svijet dobro prošao“.