U Hrvatskoj se 75 godina nakon završetka 2.svjetskog rata još isplaćuju mirovine sudionicima tog rata i to po Zakonu koji je preuzet iz bivše Jugoslavije. Zakon o nasljeđivanju mirovina koji uopće nije promijenjen, doveo je do apsurdnih riješenja, po kojima partizanske mirovine naslijeđuju supruge ili dijete, a 2000 godine povećan je broj obiteljskih partizanskih mirovina za 6 000, dolaskom SDP-ova koalicije na vlast.

Po tom Zakonu naročito su se okoristili tzv. antifašisti, odnosno SAAB-ovci, koji izvlače novac iz Proračuna, iako rata nisu ni vidjeli, a kamoli sudjelovali s obzirom na godine rođenja.

Tako je predsjednik SAAB-a, Franjo Habulin, rođen 1957. godine partizanski borac, i to nije “antifašistima” sporno?

Moć nekadašnjih boraca bila je stvarna i politička. Nakon Drugog svjetskog rata zauzimali su sve vodeće političke i gospodarske funkcije, a formalno su djelovali kroz moćni Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata-SUBNOR Sadašnji SAAB sljednik je SUBNOR-a i svo je svoje članstvo osigurao.

Borci su, imali prvenstvo kod stambenog zbrinjavanja, a njihova su djeca u molbama za posao isticala partizanski pedigre što je malo koja komisija za radne odnose prilikom selekcije kandidata, mogla zanemariti, što nija istovjetno sa današnjim statusom hrvatskih branitelja.

Današnje Udruge hrvatskih branitelja nemaju ni moć, ni snagu koju je imao SUBNOR u bivšoj državi, tada se nije događalo da je borcima bilo što nedostajalo, kao što se danas događa hrvatskim braniteljima, naročito da ostanu bez posla. To je bilo nepojmljivo.

Ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu članova obitelji pripadnika i sudionika HDV-a i NOR-a ovisi o Zakonu o mirovinskom osiguranju, i to onom koji je na snazi u trenutku kada se podnosi zahtjev. To bi značilo da ako se novim zakonom nešto i promijeni, on neće obuhvatiti sve dosadašnje korisnike mirovina.

Trenutno, uvjeti za nasljeđivanje mirovine koje mora ispunjavati bračni drug ili dijete su da je umrli osiguranik navršio najmanje pet godina staža osiguranja (rada) ili najmanje deset godina mirovinskog staža (primanja mirovine) ovisno je li bio korisnik starosne, prijevremene i invalidske mirovine ili prava na profesionalnu rehabilitaciju. Dužina staža ne gleda se ukoliko je do smrti osiguranika došlo zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti.

Na mirovine “ustaša i partizana” svakoga mjeseca trošimo oko 46 milijuna kuna.

Od 2014. godine, pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti i udovci, izvanbračni životni partneri i neformalni životni partneri.

Na taj problem upozorio je Guido Hornik, umirovljeni časnik HV, da su ustvari glavni teret socijalnog zbrinjavanja partizani, bivši vojni kadar JNA, pa čak i pripadnici tzv. Krajine, a ne hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata.

• “Početkom Domovinskog rata, točnije 28. lipnja 1991. godine „Ukazom o proglašenju Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni“, Hrvatska preuzima isplatu mirovina za preko 137.000 bivših boraca NOR-a i za preko 67.000 bivših pripadnika JNA. Drugim riječima 200.000 štovatelja „crvene zvezde“ koja pali, razara i ubija Hrvatski narod postaje teret isplatom nezasluženih mirovina cjelokupnom Hrvatskom narodu. Gledajući navedene brojeve i pad na godišnjoj razini od cca 5.000 osoba (jer danas je još službeno na proračunu RH 11.087 korisnika mirovina boraca NOR-a i 6.026 bivših pripadnika JNA nije teško doći do iznosa koliko milijardi kuna je Hrvatska poklonila tim „avetima prošlosti“

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na dan 31.ožujka 2018.godine. Hrvatska ima 5.628 domobrana kojima isplaćuje prosječnu mirovinu od 2.371 kunu. S druge strane, dvostruko je više partizana pa tako njih 12.796 prima mirovinu od 2.758 kuna u prosjeku. Dakle, za ukupno oko 18.400 boraca iz Drugog svjetskog rata Hrvatska svakoga mjeseca u prosjeku izdvaja otprilike 46 milijuna kuna, odnosno više od pola milijarde kuna godišnje.

Težak život hrvatskih branitelja

Mnogi hrvatski branitelji riješili su svoj status i dobili mirovinu, međutim kako idu godine kod mnogih se zdravstveno stanje pogoršava, pa dospjevaju u bezizlazne situacije.

Radi skromnosti, osjetljivosti, braniteljske časti i dostojanstva predugo su trpjeli i već su mnogi upali u velike poteškoće siromaštva i neimaštine. O tom čak ne govore nikomu nego se povjere  svećenicima, više radi duševnog rasterećenja nego očekivanja.

Mnogi ne uspjevaju podmiriti ni osnovne potrebe.

1. Ne mogu si  kupiti drva za grijanje.

2. Imaju kredit koji već  ne mogu otplaćivati. Opomenuti  očekuju ovrhu.

3. Uz sve nisu u mogućnosti plaćati komunalne troškove vode, struje, čistoće, telefona.

4. Već su na izmaku snaga jer nemaju nikakve zalihe hrane, zimnice, i ne mogu kupiti.

Veličina mnogih hrvatskih branitelja je provjerena i potvrđena u Domovinskom ratu na mnogo načina, ali je njihovo  dostojanstvo i ponos za pohvalu i divljenje u miru, jer se odlučuju  do uništenja boriti sa svim životnim nevoljama, a da pri tom ne traže i ne žele ničiju pomoć pa niti “hrvatskih nesretnih veza i vezica”, a također niti pomoći raznih ustanova kao što su Caritas i Crveni Križ ili pojedinačnih pomaganja.

Na dvadeset vrata raznih i visokih ustanova nailazi se na potpuno zatvorena srca i vrata, pa čak i kod Hrvatskog generalskog zbora. Kao da se svi naježe i smrznu kad im se spomenu hrvatski branitelji i njihove poteškoće. Tek se  kod nekoliko pojedinaca naiđe na iskrena i otvorena srca za pomoć premda  skromna.

Pomagati je kratkoročna premda plemenita akcija, ali pomoći nekomu da se zaposli to je prava pomoć.

Obilazeći, pišući i razgovarajući s različitim državnim, javnim i privatnim subjektima na temu hrvatskih branitelja , na probleme mnogih hrvatskih branitelja koji su invalidi, zaključujem da su potpuno nezaštićeni, njihove obitelji su u nemilosti i teško nalaze posao, a vrlo lako ostaju bez posla i primaju otkaze.

Zbog ovakvih slučajeva odlučila sam javno iznijeti problem, jer kao društvo postajemo neosjetljivi na probleme i teškoće koje prolaze mnogi hrvatski branitelji invalidi i njihove obitelji.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti