Četiri godine rata u Ukrajini: Je li ruska vojska postala učinkovitija?

Potpukovnik Juha Kukkola sa Sveučilišta nacionalne obrane u Finskoj smatra da ratna logika onemogućuje klasičnu reformu.

'Nije bilo reforme u punom smislu te riječi; logika rata to čini gotovo nemogućim', kazao je Kukkola. Dodao je da je ruska vojska 'učila na neuspjehu, istodobno gubeći iskusne vojnike i opremu dok je pokušavala preživjeti sljedeću fazu rata'.

Reforme nakon Gruzije i njihov zastoj

Nakon rata u Gruziji tadašnji ministar obrane Anatolij Serdjukov pokrenuo je opsežne promjene. Pokušao je smanjiti brojnost vojske, reorganizirati vojno obrazovanje, ojačati ulogu dočasnika te prijeći s velikih divizija na manje i pokretljivije borbene skupine. Uložena su znatna sredstva u nove tenkove, oklopna vozila, raketne sustave i komunikacijsku opremu.

Serdjukov je 2012. smijenjen, a naslijedio ga je Sergej Šojgu. Prema ocjeni profesorice Katri Pynnoniemi sa Sveučilišta u Helsinkiju, time je došlo do promjene prioriteta.

'Serdjukovljeve reforme bile su usmjerene na to da Rusija bude učinkovitija u vođenju lokalnog rata. Nakon 2012. naglasak je prebačen na pripreme za veći rat. U stvarnosti nije bilo značajnih novih reformi, ali se promijenila percepcija prijetnje unutar režima, što je zaustavilo daljnje promjene', rekla je Pynnoniemi.

Iskustvo iz Sirije i neuspjesi u Ukrajini

Ruska intervencija u Siriji donijela je iskustvo u koordiniranim zračnim udarima i suradnji snaga na terenu s pilotima. Ipak, na početku invazije na Ukrajinu 2022. ruske operacije pokazale su ozbiljne slabosti. Očekivanja o brzom zauzimanju Kijeva nisu se ostvarila, a ukrajinske snage su tijekom prve godine rata provele dvije protuofenzive u Hersonskoj i Harkivskoj oblasti.

Kremlj je mijenjao zapovjednike u pokušaju stabilizacije bojišta. General Sergej Surovikin učvrstio je obrambene linije izgradnjom višeslojnih utvrda, poznatih kao 'Surovikinove linije'. Istodobno su ruske snage posezale za masovnim pješačkim napadima, često uz velike gubitke.

'Izgubili su velik dio oklopnih vozila i više ih ne raspoređuju na frontu na isti način ni u istom broju kao prije. Oslanjaju se na pješačke napade tipa “zagrizi i zadrži” i prihvaćaju vrlo velike gubitke', rekao je Reynolds.

Masikot upozorava i na probleme unutar postrojbi.

'Na fronti su prisutni rašireni i ozbiljni problemi s disciplinom. Teško mi je govoriti o reformi jer ona podrazumijeva priznanje problema i spremnost da se oni riješe, a trenutačno ne vidim tu spremnost', istaknula je.

Elektroničko ratovanje i bespilotne letjelice

Stručnjaci ističu napredak u ruskoj topničkoj taktici i elektroničkom ratovanju, uključujući ometanje bespilotnih letjelica i radarskih sustava.

Rat u Ukrajini obilježen je masovnom uporabom bespilotnih letjelica s obje strane: samoubilačkih letjelica tipa Šahed, transportnih letjelica za opskrbu, letjelica s pogledom iz prvog lica te sustava upravljanih optičkim kabelom. Rusija je u početku zaostajala, no nabavila je tehnologiju i letjelice iz Irana te razvila vlastitu proizvodnju.

Posebno se izdvaja postrojba Rubikon, koja kombinira razvoj tehnologije, testiranje taktika i operativno djelovanje.

'Kao model, to se ruskom vojnom vodstvu doista sviđa. Uz odgovarajuće državne resurse, Rubikon je prerastao iz istraživačke u operativnu organizaciju i sada preuzima i ulogu u obuci. To je nešto što žele preslikati i na druga područja', rekla je Masikot.

Ograničenja i budućnost

Prema Kukkoli, ključna prednost Rusije u ovakvom sukobu jest veličina i raspoloživost resursa.

'U ovoj vrsti rata ne morate biti bolji od protivnika, dovoljno je imati više ljudskih i materijalnih resursa. Vrijeme samo po sebi može promijeniti stratešku situaciju', rekao je.

Ipak, upozorava da visoki gubici ograničavaju dugoročne mogućnosti.