Judašica Barbara Matić i strijelac Giovanni Cernogoraz nosit će hrvatsku zastavu 26. srpnja na svečanosti otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Parizu. Hrvatski olimpijski odbor to je odlučio dok se Barbara Matić uopće još nije kvalificirala za Igre u Parizu, eto koliko povjerenje imaju u nju čelnici krovne kuće hrvatskog sporta.

Naravno, Barbara Matić kroz kvalifikacije izborila je svoj treći nastup na Olimpijskim igrama, a u Parizu će pokušati izboriti jedini naslov u karijeri koji joj nedostaje. Iza sebe već ima dva naslova svjetske prvakinja, još 2020. je proglašena najboljom sportašicom Hrvatske, dobila je i poštanski žig sa svojim likom, a odnedavno ima i europsko zlato.

No, ono što je još posebno kod ove sportašice je činjenica kako je jednako uspješna i van juda. Naime, Barbara je diplomirana inženjerka elektrotehnike, iznimno zahtjevan studij završila je na splitskom FESB-u.

Velika borba

“Iako su mi rezultati možda i najbolji do sada, mogu reći da mi se za Pariz bilo teže plasirati negoli za Rio i Tokio. To je zato što sam se sada za odlazak na Olimpijske igre borila s mojom prijateljicom iz reprezentacije Larom Cvjetko, budući da iz svake države u jednoj kategoriji može na Igre ići samo jedna cura. Naše kvalifikacije trajale su do 1. travnja, a na Igre ide ona koja je bila bolja po kriterijima Hrvatskog judo saveza. Sretna sam što sam ja ta i što idem na svoje treće Olimpijske igre”, riječi su Barbare Matić.

U trenutku kad je izborila nastup u Parizu Barbara je bila prvoplasirana na svjetskoj ljestvici kategorije do 70 kg, no zbog ozljede palca nije išla na Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabi, pa tu svoju poziciju nije mogla braniti.

“Svjetsko prvenstvo sam, nažalost, morala propustiti zbog ozljede palca jer nismo željeli da se nešto dodatno zakomplicira pred Pariz. Svjetskog prvenstva nosi puno bodova, pa ćemo vidjeti tko će doći na Olimpijske igra kao broj 1”, kazala je Matić kojoj ta ozljeda ipak nije jako poremetila pripreme za Igre.

Problemi prije Rija

Svoje nastupe u Riju i Tokiju Barbara gleda kao na dva sasvim različita iskustva, budući da su i njezine ambicije uoči tih Igara bile sasvim različite.

“U Rio nisam ni otišla fizički spremna jer sam na te Igre otišla praktički iz ozljede ramena. Poraz u Riju zato uzimam više kao lekciju i iskustvo. Za Tokio mi je i dalje jako žao jer sam izgubila u borbi za broncu i ta je medalja bila tako blizu, a tako daleko. Ne volim ga puno ni spominjati, isplakala sam tada što sam imala i okrenula novu stranicu prema Parizu”.

Kroz svoju karijeru Barbara je prošla sito i rešeto. Ta djevojka sa splitskih Pujanki imala je trenutka kada nije znala ni gdje bi mogla trenirati. O financijskoj strani bavljenja judom teško je i govoriti, taj sport je daleko od unosnog…

Nema sponzora

“Srećom, imam stipendije, ali nemam ni jednog sponzora. Sreća je to što Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski judo savez plaćaju sve moje akcije, natjecanja i pripreme, tako da sam po tom pitanju osigurana. Stvarno se trude da smo po tom pitanju zbrinuti što je više moguće”, veli Barbara Matić.

Čudesno je u kakvim je uvjetima Barbara Matić došla do svjetskog vrha. Njen klub se nalazi doslovce ispod zgrade u atomskom skloništu. Tamo su i svi njeni trofeji. Jest, to je danas uređen prostor, ali prostor je predviđen za – atomsko sklonište. Najveći obol tom projektu dao je Barbarin trener i izbornik naše reprezentacije Vladimir Preradović. Sa svojim ocem i bratom Vladimir Preradović je od zapuštenog skloništa napravio klub koji ima svjetsku i europsku prvakinju.

Skromna Barbara ne vidi u tome problem:

“Živjela sam blizu skloništa i najlakše mi je bilo doći u dvoranu. Nitko me nije trebao nigdje voziti. Judo je najbolji sport za djecu, trenira se kroz igru i koriste se elementi drugih baznih sportova. Uvijek kažem: ‘Ako ne želite da vam se dijete razbije na ulici, dovedite ga na judo, ovdje će sve pronaći i naučiti”.