DA SE NE ZABORAVI KIJEVO

Dan kasnije, tj. 26. kolovoza, dogodio se najcrnji dan kijevske povijesti – Kijevo je sravnjeno sa zemljom. Agresori su opljačkali, zapalili i srušili obiteljske kuće, gospodarske zgrade, crkvu, školu, sve, baš sve, što je imalo veze s hrvatstvom.

Mali broj hrvatskih branitelja pružao je žestok otpor, ali krvnici su bili puno jači. Jedan dio stanovništva morao je napustiti svoja vjekovna ognjišta, bjegom preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Iz Drniša otpremljeni su autobusima u Kaštele, gdje su počeli njihovi teški prognanički dani.

U borbama za Kijevo zarobljeno je 70 branitelja, dok ih je troje ubijeno. Mnogo je više bilo mučeno i ubijeno, onih starijih i nemoćnih koji su nakon okupacije ostali u selu. Tu je JNA pokazala svoje pravo lice. Četnički generali i četnička vojska na ovim je prostorima, na žalost, vježbala ono što je potom uslijedilo u Vukovaru i Škabrnji, ali i u niz drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske.

Nakon Oluje, vrativši se na svoja ognjišta žitelji Kijeva su kompletno mjesto i crkvu obnovili. Život se tako vratio u ponosno Kijevo.