Koprivnički branitelji obilježili su 32. obljetnicu preuzimanja koprivničke vojarne od tadašnje JNA, koja se je primopredaja dogodila na današnji dan  30. rujna 1991. godine, a koji su dan odabrali i za Dan koprivničkih branitelja.    

Prilikom obilježavanja 32. obljetnice preuzimanja koprivničke vojarne od JNA i Dana koprivničkih branitelja, na svečanoj akademiji dojmljiv govor održao je  predsjednik Odbora za branitelje Grada Koprivnice,  ratni zapovjednika Specijalne jedinice policije "BAN" PU Koprivničko-križevačke g. Ivica Jurenec, koji govor vam prenosimo u cijelosti:

„Poštovane obitelji poginulih, smrtno stradalih, nestalih i umrlih hrvatskih dragovoljaca i branitelja, poštovani izaslanici dužnosnika i najviših tijela državne vlasti, ratni zapovjednici, policijski i vojni časnici i dočasnici, policajci i vojnici, predstavnici državnih vlasti, regionalne i lokalne samouprave, svećenstvo, cijenjeni gosti i uzvanici, domaćini, građanke i građani Koprivnice, dragovoljci i branitelji…

Dan branitelja Koprivnice obilježavamo povodom mirne predaje vojarne u Koprivnici 30. rujna 1991. Posebice je naglasiti upravo tu činjenicu jer predstavlja najblistaviju, najveću i najbolju moguću pobjedu u ratu, bez žrtava i bez razaranja.

Dužni smo našim sugrađanima, koji su to ispregovarali i ishodili, vječnu zahvalnost, a prije svega ondašnjem zapovjedniku Policijske stanice Koprivnica Krešimiru Papcu, kasnije dugogodišnjem načelniku policijskih uprava Bjelovar i Koprivničko-križevačke, tim više zato što je možda manje poznata činjenica i da je dva tjedna ranije ispregovarana i mirna predaja karaule tzv. JNA na Botovu.

Osim djelatnog i pričuvnog sastava svih rodova policije, u to prvo vrijeme obrane mlade demokracije i vrlo brzo oslobađanja vojarni, ali i većeg dijela okupirane Bilogore i Zapadne Slavonije, za istaknuti je i mnogobrojne dragovoljačke skupine, Narodnu zaštitu i pripadnike Zbora narodne garde.

Nadalje, premalo se naglašava i uloga 117. R brigade Hrvatske vojske, mada nikad nije na bojištu djelovala kao cijela brigada, nego po bojnama, ali su dijelovi brigade, poput diverzantskog voda, imali primjerice nemalih uspjeha u Zapadnoj Slavoniji u sastavu OG Posavina, koje si i dandanas pripisuju (i) druge te javnosti poznatije postrojbe.

U red s tim ide, ako ne najstarija, ali nedvojbeno najdugovječnija ratna koprivnička postrojba 61. lad PZO Koprivnica, odnosno preimenovanjem 2. divizijun 202. trbr PZO-a, koji je ratovao na svim bojišnicama, ali i prema svim podatcima neutralizirao najmanje oko 10% svih oborenih borbenih letjelica terorista, agresora i okupatora, sudjelujući u mnogobrojnim VRA i VRO te naravno i u najvećim, u “Bljesku” i u “Oluji”, čak na više različitih mjesta i pravaca te djelujući, silom prilika, ali i hrabrosti zapovjednika i pripadnika i kao jurišna motorizirana pješačka postrojba.

Respektabilna je bila i snaga 13. PO trd Koprivnica te njegova uloga u VRO “Bljesak” i VRO “Oluja”, mada je bio najmlađa koprivnička postrojba, ali upravo namjenski ustrojena od strane ZP Bjelovar za najveće i najteže akcije i operacije oslobađanja okupiranih područja.

Za napomenuti je kako su prethodno spomenute dvije postrojbe imale u sastavu djelatne i pričuvne pripadnike, ali i obučavale ročnike i pripadnike inih postrojbi te je s tim u svezi za istaknuti i svojedobno zasigurno najbolje NSHV, upravo ovdje u Koprivnici.

Policijski pak pripadnici, svih rodova, sudjelovali su od početka do kraja obrambeno- oslobodilačkog rata u zaštiti suvereniteta Republike Hrvatske od velikosrpske pobune, terorizma, agresije i okupacije pa i kroz prijelazne snage u okviru mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a Specijalna jedinica policije PU koprivničko-križevačke “Ban”, iako ustrojena tek po uspostavi Županije i Policijske uprave 1993., već je 1994. (prema rezultatima sveobuhvatnog nadzora SSP-a MUP-a RH) dobila najviše ocjene na razini cijele države te je također, između svega ostalog, učestvovala i u “Bljesku” i u “Oluji”.

Ne zaboravimo ni vatrogasce i Civilnu zaštitu, ali i ine ustanove i sve građane koji su zbrinjavali izbjeglice i prognanike te ranjenike, ali i bili u službi ratne proizvodnje i logistike ili kako to uobičajeno govorim u završnim razredima škola, u sklopu Projekta promicanja istine o Domovinskom ratu Županijske Podružnice UDVDR.... “Podravka” nas je hranila, “Sloga” nas je obuvala, “Pomka” nas je odijevala, “Rapid” je popravljao i izrađivao naoružanje, tvarno-tehnička sredstva i opremu itd.

Imamo itekako puno razloga biti ponosni na ulogu Koprivnice u ratu, bez obzira što neposrednog ratnog djelovanja te sukoba i borbi, osim raketiranja vojarne i slijedom toga žrtve poginulog Davida Piskora, nije bilo.

Tim je tužnije što smo, kao branitelji, dopustili i prepustili se sotoniziranju našeg pravednog rata i marginaliziranju u društvu te sramoćenju od strane besprizornih pojedinaca koji su u ratu bili gotovo nitko i ništa, ali su se prometnuli, možemo slobodno reći, u “profesionalne branitelje”, poput dijela civilnog društva i profesionalnih aktivista i egzibicionista koji ne rade u interesu građana, zavičaja, države, zemlje i domovine te naroda, nego isključivo reketare vlasti opstajući na jaslama javnog i državnog novca.

Nejedinstvo branitelja, nažalost, svakim je danom sve veće, a to odgovara isključivo neprijateljima hrvatske države i državnosti, ali i svih njenih građana da žive u miru i slozi.

Revizionizam hrvatske povijesti, nažalost, na djelu je čak i u odgojno-obrazovnim ustanovama i institucijama, a ne samo u medijskom prostoru sumnjivih vlasnika medija glede motiva za takvo djelovanje.

“Kupovanje” bolje prošlosti dolazi do izražaja i u braniteljskoj populaciji, kroz javne istupe, publikacije, filmove i po raznim društvenim mrežama i portalima.

Nastavno na prethodno ipak izražavam nadu i vjeru kako će konačno već jednom i Koprivnica dobiti muzejski prostor ili/i barem moderni dio muzejskog prostora vezanog uz obrambeno- oslobodilački rat devedesetih, a ne da se taj neuređeni prostor neprekidno smanjuje i prekraja prema afinitetima i potrebama, ali i neradu pojedinaca.

Generacije rođene kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koje su najviše ginule u ratu (u svojim ranim dvadesetim) - umiru i izumiru, došle do dobi kada prestaju biti čak i vojni obveznici te će neke buduće bitke morati voditi mlađi i opet jako mladi ili nas ne će biti - bile one oružane ili političke, demografske i ideološke ili kulturne, radne ili ratne.

Pred nama je super izborna godina, a bitke se srećom više ne vode oružjem, nego demokratskim izbornim procesima i političkim djelovanjem pa neka nam je svima puno mudrosti glede tih izbora i daljnjeg djelovanja ka gradnji društva kakvom smo stremili u našem časnom i pravednom ratu.

Kolegama policijskim službenicima čestitam Dan policije.

Hvala vam svima nazočnima na pozornosti i jubilarnom desetom obilježavanju Dana branitelja mimohodom.

Sretan nam svima Dan branitelja Koprivnice!“, naveo je  Jurenec.