SPRDEKS U SRBIJI

Aleksandar Vučić u problemu: Ustaše ušle u Skupštinu!

Zamisli učionicu punu odraslih ljudi. Ne, ne neku ozbiljnu učionicu, nego onu gdje svi viču, dobacuju se papirima, podmeću nogu jedni drugima i gađaju gumicama s druge strane razreda. Sad zamisli da ti ljudi nisu djeca nego – političari. I da umjesto papirića bacaju dimne bombe.

Dok je Aleksandar Vučić mirno gradio svoj politički svijet u kojem je svaki problem riješiv optuživanjem Hrvatske, NATO-a ili opozicije kao stranih plaćenika, stigla je neugodna vijest: "Ustaše su ušle u Skupštinu!". Barem tako tvrde njegovi vjerni mediji i podanici koji su u stanju svaku političku krizu prevesti u povijesnu borbu protiv "ustaškog agresora".

Političari su se okupili da vode državu i donose važne odluke, kad odjednom – bum! Krenule su letjeti dimne bombe u crvenoj, bijeloj i crnoj boji, tako da je Skupština u jednom trenutku izgledala kao da se u njoj sudarila tri vatrogasna kamiona, dok su se istovremeno snimali spotovi za nacionalni praznik i novi srpski horor film.

Dim je bio posvuda, zastave su se vijorile, a netko je izvukao i transparent “Srbija ustaje da režim padne” – što, prevedeno na normalni jezik, znači: “Mi hoćemo da vi odete, a mi da sjednemo na vaša mjesta.” Naravno, oni koji su već tamo nisu bili baš oduševljeni tom idejom pa su ih počeli gađati bocama vode i vikati: “Ustaše!”

Da, dobro ste pročitali – Ustaše. Povike "Ustaše, Ustaše!" uzvikivali su zastupnici iz redova vladajuće stranke i njima bliski politički akteri. Ovo je često korištena taktika u srpskoj političkoj sceni kada treba skrenuti pažnju s unutarnjih problema i stvoriti atmosferu straha među građanima. Jer, kako svi znamo, ako se u Srbiji nešto ne može objasniti normalno, uvijek može uz pomoć Hrvata. I tako, dok je u Skupštini frcalo na sve strane, svi su se gurali i vikali, predsjednica Skupštine Ana Brnabić jedva je dolazila do zraka od dima, ali nije se dala: “Pobijedit će rad i borba! Želite na vlast suzavcem!” – rekla je dok su joj se pred očima vrtjele scene iz filmova o revolucijama.

Onda su došli i izvještaji o ozlijeđenima. Jedna zastupnica je završila s moždanim udarom jer je, kako kažu, pogođena šok bombom. Druga, koja je trudna, završila je na hitnoj jer joj je pozlilo, a liječnici se sada bore za bebu. Treća je također teško ozlijeđena jer je, pazi sad, šok bomba udarila direktno u glavu. Da, dobro ste pročitali – šok bomba u glavu.

Što se zapravo događa u Srbiji?

Dok u Skupštini vlada ratna atmosfera, na ulicama Beograda studenti već danima izlaze na prosvjede tražeći slobodne izbore, transparentan izborni proces i kraj političke represije. Njihovi zahtjevi su jasni: borba protiv medijske cenzure, kraj zastrašivanja političkih protivnika i smjena vlasti koja je, prema njihovim riječima, opljačkala državu i pretvorila Srbiju u privatni feud.

Vučićev režim, umjesto da sluša glas naroda, odgovara optužbama da su prosvjednici plaćenici Zapada, a da iza svega stoje Albanci, Hrvati i tajne službe koje žele destabilizirati Srbiju. Klasičan narativ koji se ponavlja svaki put kada narod digne glas protiv vlasti.

Borba za demokraciju ili borba za vlast?

Pitanje koje se sada postavlja jest: je li ovo stvarna borba za demokraciju ili samo još jedan politički obračun u kojem jedna elita želi zamijeniti drugu? Opozicija, iako glasna u kritici režima, još uvijek nije uspjela uvjeriti narod da ima jasan plan i viziju za budućnost Srbije. S druge strane, Vučić koristi sve raspoložive resurse kako bi ostao na vlasti – od kontroliranih medija do policijskih snaga koje brutalno guše prosvjede.

I dok se dimne bombe još nisu slegle, jedno je sigurno: Srbija se nalazi u ključnom trenutku. Hoće li narod uspjeti izboriti promjene ili će se režim uspješno održati još jedan mandat, vrijeme će pokazati. Do tada, spektakl u Skupštini se nastavlja, a Srbija ostaje zemlja apsurda u kojoj su svi problemi uvijek negdje drugdje – osim tamo gdje zaista jesu.