Dječak Mario ubijen je uoči Nove Godine: Njegov treći razred napisao mu je pjesmu koja trga
Uoči proslave Nove 1992. godine, u Komletincima poginuo je maloljetni hrvatski branitelj Mario Rehor.
Mario Rehor rođen je 29. svibnja 1975. godine, a nakon završetka osnovne škole upisao je srednju grafičku školu u Zagrebu. Bio je društven, vedar i živahan. Išao je u izviđače, volio je sport, osobito plivanje, vaterpolo i jahanje, a često se opuštao uz ribolov.
Foto: Facebook
Sa 16 otišao u rat
Iako je u trenutku izbijanja rata pohađao tek treći razred srednje škole, sa svega 16 godina uključio se u obranu Republike Hrvatske, najprije kao dragovoljac HOS-a, a zatim i kao pripadnik 105. brigade Hrvatske vojske Bjelovar. Branio je junački Domovinu na Baniji, a zatim u Istočnoj Slavoniji. Poginuo je 30. prosinca 1991. godine, u izvidničkoj akciji na bojišnici u Komletnicima kod Vinkovaca.
Neprijateljski metak usmrtio ga je kad mu je bilo 17 godina. U istoj akciji je poginuo i Robert Tadić iz Pule. Mariju je posmrtno dodijeljen čin časničkog namjesnika HV, te odličje Red Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana, a u njegovoj Kustošiji jedna ulica nosi ime njemu u čast. Ime mu je uklesano na niz spomen ploča, pa tako i na onoj koja je premještena iz Jasenovca kod motela Trokut.
DJEČAK NA BRANIKU DOMOVINE
On je bio još dječak pun osmjeha
I gledao je život još dječjim očima,
Tražio je neke svoje male ideale
Negdje među zvijezdama, u snovima
Nitko ne može reći da je bio običan dječak,
Jer sa šesnaest godina otišao je u rat,
Osjetivši zov svoje svete Domovine.
Bio je spreman i svoj mladi život dat
Ostavio je školu, majku, sestru, sve
Znao je da riskira i da se možda neće vratiti,
uzeo je oružje i ostavio svoj dragi dom
Znao je da će prijatelji i majka
jednom shvatiti.
On je bio samo dječak pun osmjeha.
Koji je želio da zlatno sunce sije,
On ostavio je svoje snove
Na braniku domovine.
I eno ga sada, na Mirogoju spava
Za Domovinu svetu je pao.
I spava dječak među grobovima
što je živote drugih i svoj život dao.
