DJEČAK NA VELEPROMETU ‘PREVESLAO’ ČETNIKE: ‘Spasila me dječja mudrost’

Snimka ratnog Vukovara do koje je naš portal došao prije nekoliko godina a na kojoj se vide brojni zatočeni, nesretni hrvatski civili u Veleprometu, izazvala je velike reakcije čitatelja, mahom Vukovaraca, koji su na njoj uspjeli prepoznati neke sugrađane koji se vode na popisu nestalih. Izuzev toga, čitatelje je naročito dotakla snimka dječaka koji plačnim glasom četnicima objašnjava kako mu je otac poginuo te kako on ima samo petnaest godina. Zastrašujuća reakcija srpskih paravojnika koji ga ismijavaju i tvrde da laže o godinama natjerala je čitatelje na samo jedan zaključak – ovaj dječak nije preživio. Međutim…

Igor Magoč – uplakani dječak sa snimke

Zahvaljujući brzim reakcijama Vukovaraca koji sudbinu svojih nestalih ne prepuštaju slučaju i koji su pomno pregledali video zapis, doznali smo kako je na snimci Igor Magoč koji je zarobljen kao jedan od najmlađih maloljetnih branitelja i koji je danas itekako živ. Umirovljen je, stanovnik je Vukovara, a njegov život uljepšavaju njegova supruga i četvero djece. Evo njegove priče:

“Ljudi su od straha odjeveni vršili nuždu”

“Da, ja sam na toj slici i tom videu. Kad čujem da se ljudi zanimaju za mene, ježim se. Nekako mi se čini da više nikoga ne zanima što se tih dana uistinu dogodilo u Vukovaru (gorak osmijeh). Što se tog video zapisa tiče… Teško mi je pao taj podsjetnik… Ja sam se tamo, u Veleprometu zatekao kao maloljetni branitelj i pripadnik 204 brigade. Oni to, naravno, nisu mogli znati. Nisu znali da sam kao dječak sa svojim ocem i ujakom držao straže. U Veleprometu je, nažalost, završio moj ujak kao i moja majka. Prilikom dovođenja pročitali su nam neki, ne znam kako to reći, proglas? Uglavnom, od straha nisam razumio niti riječi osim jedne jedine kojom je četnik završio čitanje. Na kraju je rekao „dobrodošli“. Kada su nas četnici snimali, plakao sam od straha, nemam što kriti. Ali, nije to čudno. Kad kao 15-godišnjak gledaš izvođenja susjeda i čuješ rafale, kad gledaš rijeke krvi oko sebe, jasno je da se bojiš. Ponavljam, gledao sam smrti u oči i  bio sam siguran da će me ubiti. Ma, svi smo se bojali te selekcije i egzekucija. Gledao sam starije od sebe kako su doslovno od straha vršili nuždu onako, obučeni”, s teškoćom se polako prisjetio Igor jer, kako kaže, o tome baš i ne priča.

Spasila ga dječja mudrost