DOMOLJUBNA POEZIJA: Ustani umorni ratniče još jednom!

Ustani umorni ratniče još jednom!

Još samo jednom ustani!
Molim te umorni ratniče!
Za svoje mrtve suborce ustani!
Oni te to mole.
Iz mračnih raka prema tebi ruke
kao da pružaju svoje.
I zovu te, da, zovu te.
Nekim dalekim glasom te zovu.

Ustani, stisni zube i kreni!
Kreni sa nama još jednom u zadnji boj!
U boj za istinu.
Boj za istinu suboraca tvojih mrtvih.
Stisni zube i kreni!

Ne, ne pitaj ništa,
Već jatu svojem napaćenom kreni.
Jatu koje gavranovi crni nadviše.
Jatu progonjenom kreni svome,
jer jatu tome i pripadaš,
kao nekad umorni ratniče.

Podigni glavu ponosno i pogledaj
oko sebe, pogledaj pogleda bistra.
Djecu ovu pogledaj što se zaslugom tvojom
u slobodi rodiše
I iz krvi mrtvih suboraca niknuše kao feniks.
Ratniče i suborče moj umorni.

Sjeti se
One svake čuke i boja krvava se sjeti!
Da, tamo su ti ostali Jurica i Nikola,
A samo im je bilo sedamnaest godina!!
Tamo dalje na onoj čuki život ti je spasio Jole
I onda poginuo od snajpera.
Zar to nisu vrednote za koje trebaš ustati?

Ustati za svoju napaćenu zemlju Hrvatsku
Koju si ti krvlju svojom natopio.
I suzom škrtom puštenom za mrtvog suborca,
Jer ratnici ne plaču, oni stisnu zube i idu.
Ustati za lijepu našu još jednom pokušaj,
i ne diži ruku na sebe, jer krvnici će to umjesto tebe.
Da, umjesto tebe sa smiješkom učiniti.

Jer ne znaju oni bijednici što ti znači
domovina i ona trešnja kraj kuće,
pored koje si prvi puta poljubio i ispod koje si
ponosna čela u boj ljuti otišao.

Ne, živu je nisi našao, kao ni oca, ni mater,
ni sestrice.
U grlu ti se steglo, a oči navlažila suza, ratnička suha.

Oprostio si, ne, zaboravio nisi.
Stoga kreni već danas u jato svoje.
U jato sa kojim Hrvatsku si stvarao ne žaleći života.

Danas sa suborcima tvojim tamnice pune
i dodvoravaju se tuđinu opet, nudeći mu sve vrednote
za koje smo ginuli i umirali.
Zato ustani, umi svoje lice na izvoru svome,
jer sa njega si potekao kao i preci tvoji.
I kreni u zadnji boj u obranu slobode koju ti
oteti žele ti vampiri što krv ti tvoju sišu
godina ovih poratnih.

Stoga dođi ratniče umorni, napaćeni i skini
sa sebe prokletstva koja jedino kroz legende putuju.
Ne dajmo tuđinu da nas tlači jer ovo je naša zemlja.
Ovdje je naš kamen i more i žitna ravnica, ovdje je naše djetinjstvo.
i snovi naši ne dosanjani, moj umorni ratniče.
Stoga molim te još jednom ustani i kreni na one koji sve
oteti ti žele
Da bi tuđinac lakše na grobove naših mrtvih pljuvao!!!

Autor: Mi. Lika