Priopćenje koje potpisuje Gradski odbor Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Dubrovnika prenosimo u cijelosti:

U listopadu 1991. godine izvršena je agresija na šire područje nekadašnje općine Dubrovnik, a već 4. listopada srpsko-crnogorski agresor je okupirao Slano te je Dubrovnik ostao odsječen od ostatka Hrvatske. Tijekom studenog u tada već potpuno opkoljeni grad stižu prva pojačanja u ljudstvu. Među tim pojačanjima bili su i pripadnici HOS-a (Hrvatskih obrambenih snaga) koji su raspoređeni na prve crte obrane grada pod Srđem, od Nuncijate, preko Belvederea sve do tvrđave Imperijal na samom Srđu. Pripadnici HOS-a nisu kalkulirali, niti su pobjegli iz države poput predsjednika Zorana Milanovića, nego su zajedno s ostalim braniteljima Dubrovnika stavili svoje živote na raspolaganje jedinoj domovini Hrvatskoj.

Nisu pripadnici HOS-a tada došli u Dubrovnik da bi napali Trebinje, Bileću, Gacko i Foču te izbili na Drinu koja je nekada davno bila granica Nezavisne države Hrvatske, niti im je to bila namjera, kako im danas podvaljuje novoizabrani predjednik Rebulike Hrvatske Zoran Milanović, nego su došli pomoći braniti i obraniti Dubrovnik u granicama današnje nam države Hrvatske. Nisu pri tome ni u Dubrovniku, a niti na ostalim bojištima od Dubrovnika do Vukovara, počinili ni jedan jedini ratni zločin, niti je bilo tko od pripadnika HOS-a ikada bio optužen ili osuđen za bilo kakav ratni zločin. Ti su momci časno nosili svoje odore s prišivkama svoje postrojbe na kojima je bio natpis Za Dom spremni i bili su zaista spremni dati svoje živote u obrani svoje Domovine, baš kao i svi ostali branitelji bez obzira na pripadnost postrojbi.

Jedan od tih momaka je izgubio svoj život prilikom spašavanja civila iz Bogdanovaca. Kosti su mu zajedno s prišivkom HOS-a pronađene gotovo 19 godina nakon pogibije. Predstavnici naše udruge su iz Dubrovnika prije nepuna dva mjeseca otišli u Brodski Stpnik odati mu počast i sudjelovati u posljednjem ispraćaju njegovih posmrtnih ostataka. Očekivali smo, pomalo naivno, da će novoizabrani predsjednik Milanović nazočiti sprovodu jedne takve istinske legende i heroja, no on se tu nije pojavio. Možda mu je bilo teško pogledati u oči sve te ljude iz svih krajeva Hrvatske jer on nije dijelio našu sudbinu. Njega nije bilo tu kada se Hrvatska sloboda branila krvlju. Možda ga je samo bilo sram, mada ostavlja dojam osobe koja sram ne poznaje.

Prije par dana predsjednik Milanović je izjavio da spomen ploču pripadnika HOS-a poginulih u blizini Jasenovca treba baciti tamo negdje jer to nema veze s Domovinskim ratom. Ne možemo se ne zapitati s kojim ratom je pogibija jasenovačkih HOS-ovaca imala veze. Zbog svega navedenog najoštrije osuđujemo izjavu novoizabranog predsjednika Republike Hrvatske i, na žalost, vrhovnog zapovjednika OSRH Zorana Milanovića. Vi jeste predsjednik Hrvatske, ali sad je posve sigurno da niste predsjednik svih Hrvata niti će te to ovim načinom razmišljanja ikada biti.