Europa je ponižena, a Hrvatskoj tek slijede pravi problemi: Susjedi već trljaju ruke

Ponovni izbor Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika iznenadio je samo zaluđene pripadnike tzv. woke ljevice, većinu urednika svjetskih i domaćih mainstream medija te, nažalost, europske političare.

“Rat između Rusije i Ukrajine je za Europu mnogo važniji nego za nas. Nas štiti veliki, prelijepi ocean”, napisao je na društvenim mrežama Trump i tako uklonio svaku sumnju kako će se postaviti u ovom sukobu na istoku Europe. Naravno da Trump ne može riješiti rusko-ukrajinski rat u jedan dan, kako je to najavljivao u predsjedničkoj kampanji, no trenutna situacija u kojem isključivo Sjedinjene Države i Rusija pregovaraju o miru u Ukrajini posljednja je pljuska europskoj diplomaciji.

Desetak dana prije ovih pregovora još jaču šamarčinu europskim birokratima na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu odvalio je i američki potpredsjednik JD Vance u govoru kojeg već sada slobodno možemo nazvati povijesnim, a čak ga je i ukrajinski zastupnik Oleksij Gončarenko nazvao ”potpunim poniženjem europskih čelnika”.

Pozicija Hrvatske

”Prijetnje Europi koje me najviše brinu su one iznutra, udaljavanje Europe od temeljnih vrijednosti koje dijeli sa SAD-om. Koliko puta još Europljani moraju doživjeti da ih ilegalni migranti napadaju i ubijaju da bi promijenili smjer u kojem ide naša civilizacija? Ignoriranje glasova naših ljudi, poništavanje izbora….time se ne štiti ništa, to zapravo uništava demokraciju”, ustvrdio je, između ostalog, Vance dok su europski čelnici nijemo gledali u pod.

Među njima je bio i naš premijer Andrej Plenković koji i dalje naglašava kako je hrvatska politička podrška Ukrajini čvrsta i konzistentna. ”Pozicija Hrvatske jest da je na strani i međunarodnog prava i na strani žrtve, na temelju u konačnici i našeg jedinstvenog stanja. Što se tiče mirovnih pregovora, uz dužno poštovanje američkoj inicijativi, oni su ‘no go’ bez sudjelovanja Ukrajine. Mirovni pregovori bez prisustva Europe bili bi potpuno politički neprihvatljivi, s obzirom na transatlantsko partnerstvo, savezništvo u okviru NATO-a te bilateralne odnose“, ponosno je izjavio Plenković na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu.

‘Putinov čovjek’

Veći stupanj političke mudrosti iskazao je predsjednik RH Zoran Milanović kojeg već godinama optužuju da je ‘Putinov čovjek’, no on je samo podsjetio na činjenicu da najveće svjetske velesile SAD, Kina i Rusija po pitanju Ukrajine misle isto. Komentirajući glasanje o rezoluciji UN-a o Ukrajini, napomenuo je da Hrvatska ne mora uvijek glasati zajedno s ostalim europskim zemljama. “Nije vanjska politika da ponavljaš ono što je rekla Ursula von der Leyen ili povjerenica za vanjsku sigurnost. To može svatko tako raditi. Oni govore iz pozicije vlastitih interesa ili interesa pojedinaca u svojoj državi, a ne kao predstavnici Hrvatske”, napomenuo je Milanović te ustvrdio kako je krajnje vrijeme da mladi ljudi prestanu ginuti.

Amerika je često bila percipirana kao ključni saveznik Hrvatske, koja je u njezinoj vanjskoj politici tražila sigurno utočište i strateške interese. Međutim, situacija se drastično mijenja. Hrvatska, koja je sigurno gledala prema Sjedinjenim Državama kao svom zaštitniku u geopolitičkim pitanjima, sada se suočava s novim izazovima.

Ozbiljne prijetnje

Ako dođe do globalnog rata, Hrvatska bi mogla biti suočena s ozbiljnim prijetnjama. Europska unija često pokazuje nesposobnost djelovanja u kriznim situacijama, a njena podijeljenost u ključnim pitanjima i birokratska nesnalaženja mogli bi se pokazati fatalnima u slučaju ozbiljne prijetnje. Ukoliko će se Hrvatska pak oslanjati na NATO, prisjetimo se kako je prije tri godine ukrajinski dron završio na Jarunu, a samo pukom srećom izbjegnuta je velika tragedija.

U scenariju globalnog rata, Hrvatska će se suočiti s prijetnjama ne samo iz vanjskih okolnosti, nego i iznutra. Države koje su geografski ili politički povezane s Hrvatskom, poput Italije, Mađarske, Slovenije i Srbije, imaju vlastite teritorijalne aspiracije prema hrvatskim regijama. Italija, na primjer, može ponovo postaviti pitanje Istre, dok Mađarska ima povijesne pretenzije prema Baranji i Rijeci. Slovenija, koja je uvijek imala sporne točke u vezi s granicom, mogla bi dodatno iskoristiti nestabilnost. Srbija, s ambicijama prema “srpskom svetu”, također bi mogla iskoristiti priliku da traži veću kontrolu nad dijelovima Hrvatske.

Ako Trumpova Amerika prestane biti čvrsti saveznik Hrvatske, a Europska unija bude nesposobna intervenirati, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik mogli bi iskoristiti trenutak za ostvarivanje svojih ciljeva, koji uključuju teritorijalnu ekspanziju i jačanje vlasti na Balkanu. U tom kontekstu, Hrvatska se nalazi u vrlo osjetljivoj poziciji, suočena s novim geopolitičkim izazovima, gdje su tradicionalni saveznici manje pouzdani, a unutarnje prijetnje postaju ozbiljniji problem. Hrvatska će morati redefinirati svoje vanjskopolitičke prioritete kako bi osigurala svoju sigurnost u nestabilnom globalnom okruženju.