Europa razmatra slanje desetaka tisuća vojnika u Ukrajinu. Vojni analitičar: “To bi bilo dolijevanje benzina na vatru”

Prema informacijama koje je ovoga tjedna prenio Reuters pozivajući se na diplomatske izvore, neke europske zemlje razmatraju mogućnost slanja zajedničkih trupa u Ukrajinu u slučaju prekida vatre ili mirovnog sporazuma, budući da je novi američki predsjednik Donald Trump dao do znanja da neće slati američke trupe na to područje.

U tim razgovorima koje s drugim europskim dužnosnicima vodi francuski predsjednik Emmanuel Macron, razmatra se pružanje sigurnosnih jamstava Ukrajini uključujući i slanje desetaka tisuća vojnika na ukrajinski teritorij.

Italija navodno zagovara mirovnu operaciju nadzora prekida vatre, dok je Francuska za opciju snažnog odvraćanja Rusije od daljnjih napada. U razgovorima se navodno spominje angažman od 40.000 pa čak do 100.000 vojnika iz europskih zemalja. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović reagirao je na te informacije poručujući da “hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove” dok je on predsjednik.

“U obzir bi došla misija očuvanja mira”

Mirovna operacija znači upotrebu diplomatskih, civilnih i vojnih sredstva radi uspostave ili održavanja mira, a u pravilu se provodi na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. Odvraćanje podrazumijeva otvorenije i rezolutnije mjere spram potencijalnog agresora.

Vojni analitičar Marinko Ogorec ističe da postoje četiri kategorije mirovnih operacija.

“Prva je prevetnivna diplomacija, koja u ovom slučaju više ne dolazi u obzir. Druga je misija očuvanja mira, treća je misija nametanja mira, a četvrta misija izgradnje mira. U Ukrajini bi došla u obzir misija očuvanja mira i to je vjerojatno ovo što zastupa Italija. Do sada su to bile UN-ove mirovne misije. One se provode kada već postoji dogovor ili nekakav mirovni sporazum obje zaraćene strane, kad više nema daljnjih borbenih aktivnosti i kad su borbene linije dostignute dotle da nijedna strana više ne može napredovati”, objašnjava.

Jedna opcija vodi u širenje rata

Preduvjet za to je da obje sukobljene strane budu suglasne oko dolaska mirovnih snaga.

“Zadaća mirovnih snaga, kakvu je primjerice imao UNPROFOR u Hrvatskoj početkom 1990-ih, jest da se postave između dviju sukobljenih strana dok se pokušava naći političko rješenje”, ističe Ogorec..

S druge strane, operacija nametanja mira, a u ovom slučaju odvraćanja koje navodno zagovara Francuska, opcija je kakvu je, ističe Ogorec, NATO proveo nad Srbijom 1999. godine te u Afganistanu od 2001. do 2014. godine.

“Nisam siguran da bi operacija nametanja mira bila moguća u Ukrajini jer bi to bilo izravno uključivanje snaga europskih zemalja članica NATO-a u sukob s Rusijom. To bi definitivno vodilo u širi sukob i širi rat”, smatra Ogorec.

“Ništa bez primirja od kojeg smo daleko”

Stoga, po njegovu mišljenju, u obzir dolazi samo operacija očuvanja mira, s tim da prethodno treba biti postignuto primirje i dobivena suglasnost i Ukrajine i Rusije da strane trupe dođu na prostor između dviju crta bojišta.

“Trenutno nijedna opcija nije realna i provediva. Sukob najprije treba zaustaviti. Ne završiti, nego zaustaviti. A kako bi došlo do primirja, tko bi i na koji način inicirao takvo nešto i kakve bi bile odredbe sporazuma o primirju… Sve je to diskutabilno u ovom trenutku. Činjenica jest da se prije svega mora postići primirje. Dotad ove opcije nisu moguće. U stvari, moguća je jedna opcija – svjetski rat“, ističe Ogorec.

Na istom terenu, dodaje, našle bi se i snage NATO-a i ruske snage.

“Borbe se ne bi zaustavile, nego bi se vjerojatno proširile. A tih 100 tisuća vojnika koliko se spominje, to bi zaista bilo puno. Bilo bi to dolijevanje benzina na vatru. Nijedna opcija nije moguća bez postizanja primirja, a zasad smo još daleko od toga”, ustvrdio je Ogorec.