Europski identitet i balkanski mentalitet. Jesu li nam mladi zaista skrenuli ekstremno udesno?
U razmaku od nekoliko dana imali smo dva primjera iz kojih pojedini komentatori izvlače zaključke o tome kakva je hrvatska mladež
Svako malo hrvatska se javnost pita kako i kakvu to mladež odgajamo i obrazujemo, a naročito nakon pojedinih događaja (incidenata) koji se u medijima nerijetko prezentiraju u katastrofičnim tonovima. Tako posljednjih dana, nakon Thompsonovih koncerata u Imotskom i Dugopolju, i dalje stižu brojne reakcije na činjenicu da je golem broj ljudi, jako puno mladih, pjevao neke neprikladne pjesme, u kojima se, primjerice, veličalo NDH, Juru i Bobana, izvikivalo »za dom spremni«…
Sloboda izražavanja
Stručna javnost je podijeljena – jedni zazivaju jasnu osudu i stroge kazne, drugi kažu da bi strogo kažnjavanje značilo dizanje tenzija u društvu, koje i u pitanjima mladih »naginje« podjelama. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter smatra kako događaji u Imotskom u povodu koncerta Marka Perkovića Thompsona nisu »koketiranje s ustaštvom, nego otvoreno pjevanje pjesama koje veličaju ‘klanje’«. Einwalter je izjavila i kako je zgrožena medijskim izvještajima s koncerta koji ignoriraju scene veličanja ustaštva od niza mladih osoba. »To nisu svi mladi u Hrvatskoj, vjerujem da mnogi u Hrvatskoj to ne podržavaju i to osuđuju, a da nisu kroz obrazovni sustav dobili sadržaj koji su trebali dobiti«, dodala je. Bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak ne slaže se s tom ocjenom. »Možda se mogu naći načini kako se to može obrazovanjem poboljšati, ali je to zapravo društveni i obiteljski problem. Nekad je to reakcija mladih na ustaljene norme, ali je problem naš javni prostor, gdje prvenstveno političari ne zauzimaju jasne stavove oko ovakvih pojava«, pojasnila je Divjak.
Obje se sugovornice slažu da mnogi političari iz svojih prizemnih interesa uvode zbrku u zakonski riješenu stvar da je pozdrav ZDS – neprihvatljiv. »Imamo tu jednu situaciju gdje se službena politika postavila tako da se u nekim slučajevima pozdrav može koristiti, koliko znam, samo u komemorativne svrhe. No, koliko znam, koncert nije komemorativna svrha«, dodala je Divjak. »Bojim se da, kada građani prate sve to, ovisno o tome što čitaju, zapravo na kraju ne znaju što se smije, što ne. To ne bi trebalo biti tako u demokratskim državama. Priča se onda o slobodi izražavanja i o tome da nema zabrane govora, a to nije tako, demokratske države imaju zakone i zna se gdje su crvene linije koje se ne prelaze i stvari koje ne ulaze u slobodu izražavanja«, dodala je Einwalter.
Bilo kako god, politika će uskoro imati priliku, pri skorim izmjenama Zakona o prekršajima javnog reda i mira, pojasniti stvari oko ustaških simbola i poklika, primjerice. Uglavnom, ova tema ostaje na dnevnom redu. Između ostalog, koncert u Imotskom iznova je otvorio pitanje jesu li mladi u Hrvatskoj skrenuli ekstremno udesno. Iako se pri ekscesima kakvi su zabilježeni u Imotskom uobičajeno govori o radikalizaciji mladih, stručnjaci i istraživači u to nisu uvjereni. Ipak, posve je opravdano postaviti i pitanje: Je li Hrvatska postala država u kojoj su generacije rođene nakon rata 1991. – 1995. politički desnije nego njihovi roditelji, koji su proživjeli Domovinski rat, a mnogi bili njegovi sudionici? Naravno, ne pjevaju se samo s Thompsonom ZDS i neki drugi »hitovi«. U Imotskom je prije koncerta Mate Bulića i Dražena Zečića, u slavu ustaških zapovjednika »Crne legije« Jure Francetića i Rafaela Bobana, gotovo cijeli trg pjevao »Evo zore, evo dana«, a tu se našlo nekoliko tisuća ljudi, mahom mladića i djevojaka u dvadesetim godinama.
Budući da treba gledati širi i dublji kontekst, reagirao je gotovo i cijeli državni vrh. Premijer Andrej Plenković oštro je osudio pjevanje ustaških pjesama tijekom koncerta u Imotskom, istaknuvši da takvo ponašanje nema nikakve veze s komemoriranjem poginulih pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Plenković je izjavio da je potrebno napraviti jasnu razliku između samog koncerta i nedopustivih događaja na trgu. »To je jako loše, to najoštrije osuđujem, to sam uvijek osuđivao. I radim distinkciju između koncerta. Meni su dragi Thompson, Bulić i Zečić, ali ovo što se događalo na trgu, bilo je nedopustivo«, izjavio je premijer. Plenković je također istaknuo da će se poduzeti pravni koraci protiv odgovornih za taj incident. »I zato tu slijede i prijave i očekujem kazne sa strane sudova«, rekao je, naglasivši da ovakvi ispadi zaslužuju osudu i odgovarajuće sankcije.
Socijalne prilike
Sve u svemu, ponovimo još jednom. U razmaku od nekoliko dana imali smo dva primjera iz kojih pojedini komentatori izvlače zaključke o tome kakva je sadašnja hrvatska mladež. Prvi je bio spomenuti Thompsonov koncert, a drugi koncert Eda Sheerana na zagrebačkom Hipodromu; za prvi se navodi da je sav bio u duhu prošlosti i NDH simbolike, a drugi u duhu urbane suvremenosti. S obzirom na velik postotak mladih koji je pohodio oba koncerta, imamo li i u takvim slučajevima podjele u društvu, dvije Hrvatske i kad su mladi u pitanju, također je jedno od pitanja, uz ono otprije znano – jesu li mladi Hrvati prihvatili europski identitet ili njeguju balkanski mentalitet. Odgovor prema nekim istraživanjima glasi da bi mladi u Hrvatskoj željeli biti Europljani, ali se često smatraju i Balkancima, odnosno imaju složene »mjesne« identitete. Mladi obuhvaćeni istraživanjem izražavaju istodobno težnju europejstvu, osjećaj nepotpunog, odnosno još nedostignutoga europejstva, kao i osjećaj pripadnosti balkanskome kulturnom krugu, ističe se. Iako u pravilu teže Europi, mladi nemaju osjećaj da su prešli europski prag te su još uvijek nagnuti Balkanu koji opisuju kao nepristojan, svadljiv, nerazvijen i neuredan.
Naravno nije sve crno-bijelo, niti sve treba stavljati u takav »odnos«, kada je riječ o društvenom profilu, problemima, potrebama i potencijalima mladih u današnjem hrvatskom društvu. Puno je istraživanja koja upućuju na neke tendencije važne za razumijevanje mladih, kao i društva u kojem žive. Jer utjecaj nepovoljnih socijalnih prilika vidljiv je i u području vrijednosti i interesa mladih. Primjerice, indikativno je da među mladima raste važnost obitelji i rada, a opada zaokupljenost zabavom i razonodom.
Ali kao faktore uspjeha u hrvatskom društvu mladi znatno manje ističu okolnosti i ponašanja koja se odnose na kompetentnost, odgovornost i zalaganje pojedinaca nego ona koja upućuju na korištenje raznim socijalnim mrežama (od obiteljskih do političkih) i sposobnost lukavog »snalaženja« u zadanom okruženju. U tom je kontekstu zanimljivo da su unatoč opadanju osobnog i društvenog optimizma dvije trećine mladih i dalje zadovoljne vlastitim životom. Za pretpostaviti je i da s uključivanjem Hrvatske u europske integracije (ne)zadovoljstvo mladih dijelom proizlazi i iz njihove (ne)pripremljenosti za komunikaciju sa svijetom.
U svezi s tim, važan je podatak da ih je samo 8 posto koji ne poznaju ni jedan strani jezik, a da ih se oko polovine relativno zadovoljavajuće služi jednim. Slični podaci dobiveni su i za računalnu pismenost. Nadalje, optimizam i povjerenje u moć obrazovanja kao kanala socijalne promocije, odnosno instrumenta promjene u svim bitnim segmentima njihova života, središnje je obilježje njihovih stavova u tom području. Obrazovanje je za njih sigurno sredstvo za ostvarivanje privatnih, profesionalnih, društvenih i političkih potreba i interesa pojedinca.
Prema njihovu sudu, ono pojedincu omogućuje bolju komunikaciju sa svijetom, brže napredovanje na radnom mjestu i bolje plaćen posao, što povezuju s boljim životnim standardom i većim društvenim ugledom, iako, što je zanimljivo, ne nužno i sa sigurnim poslom i većom društvenom moći. U skladu s tim, mladi drže da obrazovanje treba prvenstveno služiti dobrobiti pojedinca i njegove obitelji te razvoju društva u cjelini – od poticanja razvoja ljudskih resursa lokalne zajednice i osiguranja održivog razvoja do emancipacije i uključivanja osoba koje pripadaju diskriminiranim društvenim skupinama. Sve to i još puno toga navedeno je u relevantnim znanstvenim istraživanjima posljednjih godina u Hrvatskoj.
Šira i dublja slika
I za kraj još nešto iznimno važno. U digitalnom dobu, u kakvom svi živimo, društvene mreže su za milijune mladih diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, neizostavni »ventil« za komunikaciju. To pak često dovodi do rizične izloženosti ne samo pozitivnim nego i negativnim poremećajima u ponašanju mladih. Naravno, za svaku zemlju, pa i Hrvatsku, ključan je obrazovni sustav, ali i odgoj u obitelji, kad se radi o mladima.
Veliku ulogu igraju i mediji, kako se prezentiraju mladi, njihovo ponašanje, pristup i odnos prema tradicionalnim i suvremenim vrijednostima. Konačno tu je i politika, koja mora voditi računa o funkcioniranju i stabilnosti ukupnih društvenih odnosa, koji uključuju i potrebe, probleme i potencijale hrvatske mladeži. I to je nezaobilazan aspekt, koji zaslužuje poseban pristup.
A kad smo kod glazbe, napose koncerata, sve se njih uvijek može gledati i kroz žanrovsku optiku, kako Thompsonove tako i sve druge koncerte.
|
Izvor:novilist/Foto:Fah
