Garabandal je jedno malo zabačeno seoce u sjevernoj Španjolskoj, u Santanderskoj oblasti, Cantabria, bli­zu planina Picos de Europa. Njegovo puno ime je San Sebastian de Garabandal. Leži na 600 metara nadmorske visine, a udaljen je oko stotinjak km od glavnog grada oblasti. Da bi čovjek tamo došao mora se penjati strmim i uskim puteljcima. U nje­mu živi oko 300 žitelja. Seoce je impresivno mirno i tiho. U njemu nema liječnika ni stalnog župnika. Župnik iz susjednog gradića Cosia, dolazi samo nedjeljom da održi Svetu misu.  

 Ako bi se u najkraće htjelo opisati ova dva mala mjesta oda bi to bila dva bisera i dvije suze Marijine. Dvije suze zato što Marijine poruke u Garabandalu se nisu čak ni objavile cijelom svijetu a poruke Kraljice mira velika većina ne prihvaća kako nam je i sama Gospa poručila u jednoj od zadnjih poruka.   

 U tom malom mjestu Gospa se ukazivala od 1961. – 1965.g. Četire djevojčice su imale milost da im se Majka Marija ukazala. Poruke koje je Gospa dala vidjelicama jako su slične porukama koje daje međugorskim vidiocima. Poziv na molitvu, pokoru, sakramentalan život, potrebu da širimo dobro i da činimo dobro kako bi bili živi svjedoci ljubavi Božje. Ono malo što su međugorski vidioci rekli o slično je sa tajnama u Garabandalu.

Izvori više detalja na stranici: https://www.peliculagarabandal.com/hr/

U tom malom mjestu Gospa se ukazivala od 1961. – 1965.g. Četire djevojčice su imale milost da im se Majka Marija ukazala. Poruke koje je Gospa dala vidjelicama jako su slične porukama koje daje međugorskim vidiocima. Poziv na molitvu, pokoru, sakramentalan život, potrebu da širimo dobro i da činimo dobro kako bi bili živi svjedoci ljubavi Božje. Ono malo što su međugorski vidioci rekli o slično je sa tajnama u Garabandalu.

Luis Marie Andreu

Jedina osoba koja je još vidjela našu Gospu u Garabandalu bio je 38-godišnji španjolski svećenik, Isusovac, pater Luis Marie Andreu. Dne 8. kolovoza 1961. godine, pater Luis je bio među promatračima kod Borika, kada je iznenada postao sa­stavni dio garabandalskog ukazanja. Čuo je kako neko viče: “Čudo, čudo!”. Ne samo da je vidio Gospu, već je vidio i bu­duće veliko čudo. Djeca u ekstazi su razumjela Gospu kad mu je rekla, “Uskoro ćeš biti sa mnom”. Premda nikada nije imao neku ozbiljnu bolest, umro je te iste noći s velikom rado­šću. Njegove su zadnje riječi:

“Oh! Kako dražesnu i ljupku Majku imamo na nebesima kako sam sretan…koju milost mi je iskazala Blagoslovljena Djevi­ca Marija. Kako smo sretni što imamo takvu Majku na Nebesima! Nema razloga za strah od nadgrobnog života. Djevojčice su nam dale primjer kako moramo djelovati s našom Djevicom Marijom. U meni uopće nema sumnje oko istine ovih stvari u koje su upletene djevojčice. Zašto je Blažena Djevica Marija izabrala baš nas? Ovo je najsretniji dan u mom životu.”

S ovim riječima, Pater spusti glavu i izdahnu.  NAŠA JE GOSPA REKLA,  „ DAN POSLIJE VELIKOG ČUDA NJEGOVO TIJELO ĆE BITI NAĐENO POSVE ČITAVO“.

Dva svjedoka u dva vremena , dva službenika Gospodnja u planu spasenja cijelokupnog našeg čovječanstva. Poslije ovog rekao bih otkrića u vezi patera Luisa, nekoliko godina poslije od kad sam dobio spoznaju o tome da je tijelo fra Slavka neraspadnuto primio sam to sa dubokim mirom i kao potvrdu onog što mi je Gospodin svojom  milošću obznanio nekoliko godina prije. Poruka i pouka ovog svjedočanstva bi bila da je potrebno otrgnuti se od sebe i od svoje volje i prepustiti se da nas vodi Svemogući, Vječni, Milosrdni Gospodin tako što ćemo poslušati srcem i provesti u dijelo poruke naše drage Majke i Kraljice mira moleći i posteći, ljubeći i  služeći Bogu i bližnjemu sve na slavu Gospodina našega Isusa Krista.

Pripremio:

Ivan Remeta Johnny