‘GDE ĆEŠ, BRE?’ Branitelji u operaciji Bljesak nabasali na četnika: ‘Bio je uvjeren da smo njegovi’

Na današnji dan 1995. godine započela je vojno-redarstvena operacija “Bljesak” u kojoj su snage Hrvatske vojske i policije oslobodile okupirano područje Zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija, a u operaciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca.

Obzirom da je ovo područje godinama stenjalo pod okupacijom, uspavani neprijatelj ni u ludilu nije očekivao brzinsku operaciju koja ih je zatekla potpuno nespremne, a i preplašene.

Munjevita akcija i 1.500 zarobljenih neprijatelja

Čak tri korpusa sa četiri tisuće ljudi već se prvoga dana dalo u bijeg, a zajedno s njima u BiH je prebjegao i zapovjednik korpusa. Hrvatskoj vojsci predalo se 1.500 srpskih vojnika, više nego sveukupno u Domovinskom ratu.

Damir Badanjak, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao bivši pripadnik specijalne policije “RIS” Kutina i sudionik operacije Bljesak, prava je riznica sjećanja na kompletan ratni put ove postrojbe, a gotovo fotografski pamti detalje iz ove akcije. Kao jedan od onih koji su među prvima ušao u Okučane, prisjetio se atmosfere uoči polaska:

“VRO Bljesak bila je samo još jedna stepenica do konačne pobjede u Domovinskom ratu. Znali smo da je samo pitanje vremena kada će se rješavati pitanje Zapadne Slavonije, a obzirom da smo mi bili ‘ljudi iz šume’, odnosno terenci, jednostavno smo u zraku osjetili da će se ubrzo krenuti. Priprema je bila rutinska, a kad iznenada dobijemo nove gojzerice ili opremu, znamo smo da nam ‘ne gine’ teren. Osim toga, bila je već ’95. i iza nas je bilo debelo iskustvo ratovanja. Kada zapovjednik kaže ‘idemo’, mi onda bez puno pitanja idemo”, kaže naš sugovornik.

“Bog nam je bio najveći saveznik”

Badanjak pamti 28-kilometarsko pješačenje po nepristupačnom, miniranom području:

Ovaj bivši pripadnik “RIS”-a kaže kako nije jednostavno opisati atmosferu pri ovakvim vojnim operacijama. Pucanje na sve strane, puzanje od bukve do bukve, kaos, odlazeći kamioni, bježanje, civili…

Susret s “Belim orlovima”

“Ne postoji taj film koji može dočarati ono što uistinu tada osjećate u sebi. Potpuno rastrojstvo … Pred nas je kao u nekom skeču iskočio četnik i pitao nas “momci, šta je ovo?” To su situacije na koje vas nitko ne može pripremiti. Isto tako, pred nama se zaustavio četnik iz Belih orlova u džipu. Obzirom da nismo imali oznake, bio je uvjeren da smo njegovi. Jedan moj suborac ga u šali upita ‘gde ćeš, bre?’ A on mu je odgovorio ‘idem na Belu Stenu da kažem našima da se povuku.’ Taj suborac koji ga je zaustavio rekao mu je ‘ma, ideš ti u pi*ku materinu!’

“01. svibnja u 5 sati ujutro, krenuli smo prema Okučanima. Prvi ‘bliski susret’ sa neprijateljem imali smo već u sedam sati. Moram priznati da smo imali muke oko probijanja prve crte… Energično su se branili liniju i dobrano nas namučili, ali nismo odustajali. Imali smo nevjerojatan elan i želju za oslobađanjem Zapadne Slavonije.”

“Spasili smo srpsku ženu s djetetom, a njezin je muž bio na drugoj strani”

Opisao nam je kako su, probijajući se dalje kroz sela, ulazili iz jednog okršaja u drugi:

O humanosti u “Bljesku”, Trstenjak je posvjedočio još jednim događajem. Zajedno sa još trojicom suboraca, uletio je izravno u četničku zasjedu.

“Bio je to trenutačan i izravan okršaj. Likvidirali smo dvojicu, a ovima koje smo ranili smo previli i sanirali rane, nakon čega smo ih zarobili. Jedan od njih je bio Rade Čokorac iz Rajića koji je u Haagu svjedočio o humanosti u ratu”.