(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV Dokument o podjeli BiH koristi samo službenom Sarajevu; ovoga puta ni Vučić nije kriv

Tzv. non paper (nepostojeći papir) kao način diplomatske komunikacije predstavlja neformalno pismo u kojemu se formuliraju neki stavovi ili se izlaže neki problem. Bitno je za non-paper to da se koristi onda kada se nekome želi izložiti svoj pogled na neki problem, ali se ne želi da se vidi odakle tekst potječe. Na non-paper nije se moguće pozivati niti ga je moguće navoditi jer se u pravnome smislu smatra nepostojećim dokumentom.

Posljednjih dana vidimo da se non paper može iskoristiti i za paraobavještajne operacije kojima se žele postići manipulativni i destabilizacijski efekti i pritom optužiti drugu stranu da je autor spornoga dokumenta (tzv. operacija lažnoga stijega). Krajnje je, naime, smiješno misliti da je Janez Janša zaista autor dokumenta kojim se predlaže podjela Bosne i Hercegovine (zar postoji netko tko je toliko neozbiljan da misli da Slovenija može podijeliti BiH?), a još je smiješnije u čitavu pripovijest uvlačiti i mađarskog premijera Orbana s obzirom na to da prema granicama u spornome dokumentu Mađarska ne bi "podebljala" svoj teritorij.

Qui bono?

Kod prosuđivanja svih postupaka uvijek je potrebno postaviti staro pitanje:""qui bono?" iliti po hrvatski "u čiju korist?". Koristi li non paper Janezu Janši čija država sredinom godine preuzima predsjedanje Vijećem EU-a? Naravno da ne koristi. A ne koristi niti Hrvatskoj niti Srbiji s obzirom na to da se i jednu i drugu državu u međunarodnim krugovima difamira kao aktere koji žele podijeliti BiH.

Kome non paper koristi? Prvenstveno tzv. službenom Sarajevu. U situaciji brojnih afera koje potresaju vlasti u Sarajevu dokument kojim opskurni i mračni nacionalistički krugovi u Hrvatskoj i Srbiji žele podijeliti BiH dolazi ovima kao naručen. Bošnjaci ponovno ispadaju žrtve, a Hrvati i Srbi agresori (pri čemu treba jasno reći da su potonji zaista i bili agresori na BiH, a i danas Milorad Dodik redovito provocira svojim separatistički najavama). Non-paper je, u konačnici i objavljen na portalu kojega se povezuje s bošnjačkim službama.

Osim faktora unutarnjopolitičkih trvenja (spomenute afere) vladajućim bošnjačkim strukturama zasigurno ne odgovara i hrvatski tzv. zagrebački non-paper kojim je Hrvatska krajem prošloga mjeseca zatražila promjenu Izbornog zakona u BiH. Za razliku od navodnoga Janšina non-papera ovaj je službeno predstavljen u Bruxellesu, a osim Hrvatska potpisale su ga i Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Cipar. U Sarajevu su računali da će nakon promjene administracije u BiH u potpunosti desubjektivizirati hrvatski faktor u BiH, a kad ono od toga za sada ništa, nego bi, štoviše moglo doći i do promjene izbornog zakonodavstva koje omogućuje preglasavanje Hrvata u Federaciji BiH.

Slovenska ljevica ne miri se s gubitkom vlasti

Janez Janša jasno je demantirao da je on autor non-papera, a i Europska komisija objavila je da nije upoznata s predmetnim dokumentom. Međutim, treba istaknuti da osim Sarajevu non-paper nedvojbeno koristi i slovenskoj ljevici koja se ne može pomiriti s gubitkom vlasti u susjednoj državi.

Janša tako autorom non-papera (tj., preciznije govoreći, autorom izmišljotine o non-paperu) smatra krugove bliske predsjednici socijaldemokrata Slovenije Tanji Fajon koja to čini u suradnji s Dragom Kosom, bivšim zaposlenikom slovenskoga ministarstva vanjskih poslova. Fajon se voli petljati u unutarnja pitanja drugih država, pa su tako njezini pipci pronađeni i u Makedoniji i u Srbiji. Suradnje slovenske ljevice, proizišle iz komunističkih struktura, i sarajevskih krugova mogla bi tako na kraju balade predstavlja čarobnu formulu nastanka tzv. Janšina non-papera

Hrvatska politika posljednjih godina nije došla dalje od zahtjeva za reformom Izbornog zakona. Ne da nije bilo bilo kakvog zahtjeva za podjelom Bosne i Hercegovine, nego nije istaknut niti zahtjev za trećim entitetom. Optuživati stoga Hrvatsku za bilo kakvo (su)autorstvo u kreiranju spornoga non-papera potpuno je suludo.

Pri donošenju zaključka o tome kome non-paper koristi bilo koja racionalna cost-benefit analiza jasno bi kao autore označila sarajevske i(li) lijeve slovenske krugove. U trenutnoj geopolitičkoj situaciji non-paper odgovara isključivo njima i to je polazište s kojega treba analizirati sve manipulacije koje se trenutno događaju u vezi famoznoga non-papera.