(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV Povratkom talibana potencijalni 'spavači' među migrantima u EU dobit će snažnu logističku podršku za nove napade

Za šest tjedana u Njemačkoj će biti održani parlamentarni izbori. Prema najnovijim istraživanjima javnoga mnijenja pomalo neočekivano porasla je potpora Socijaldemokratskoj stranci Njemačke (SPD). SPD se u potpori birača izjednačio sa Zelenima koji uživaju potporu 18 posto birača. Ovakav raspored snaga znači da bi uz participaciju Slobodne demokratske stranke (FDP), s 12 posto potpore ispitanika, mogla biti formirana tzv. semafor koalicija (prema crveno-žuto-zelenim bojama ovih stranaka). Koalicija SPD-a i Zelenih već je bila formirana nakon parlamentarnih izbora 1998. kad se iz politike povukao Helmut Kohl.

Potpora CDU/CSU pala je na 26 posto nakon što je nasljednik Angele Merkel Armin Laschet snimljen kako se smije nakon nedavnog posjeta gradu koji je bio pogođen velikim poplavama. Potpora Laschetu kao premijeru iznosi 14 posto, a SPD-ovu kandidatu Olafu Scholzu 27 posto. Pad Zelenih (koji su u jednom trenutku prema anketama uživali najvišu potporu birača) odrazio se i na rejting kandidatkinje Zelenih Annalene Baerbock koja bi danas mogla računati na glasove 13 posto ispitanika. 

Uz formiranje "semafor koalicije" moguća je i drugačija (re)konfiguracija odnosa na političkoj sceni, a sve će ovisiti o raspletu situacije u idućih šest tjedana. Još od prošlih izbora govori se i o mogućem formiranju tzv. "Jamajka koalicije" koju bi činili Zeleni s "crnim" CDU-om i "žutim" FDP-om. Treća je moguća opcija koalicija Zelenih, SPD-a i Ljevice, stranke koja baštini komunističko naslijeđe iz bivšega DDR-a.

Tri krize u četiri Merkeličina mandata

Velika promjena do koje dolazi na jesen odlazak je Angele Merkel s političke scene nakon četiri uzastopna mandata na kancelarskoj funkciji. Od kad je preuzela vlast 2005. godine Merkel se suočila s tri velike krize. Najprije ekonomska kriza 2008. godine koja je nanijela ozbiljan udarac euru, zatim migrantska kriza 2015. godine, a u posljednjih osamnaest mjeseci i korona-kriza. 

Svojom politikom "dobrodošlice" (kao i drugim politikama teško spojivima s idejom demokršćanstva) Merkel je dobivala aplauz lijevo-liberalnih političkih i medijskih struktura pa ju je Magazin Times 2015. proglasio za "osobu godine" i "kancelarku slobodnog svijeta". Promigrantska politika s druge je strane izazvala velike kritike protivnika masovnih i nekontroliranih migracija u Europu. 

U Europu je tada ušao i veliki broj Afganistanaca, uglavnom vojno sposobnih muškaraca. Nakon današnjeg talibanskog preuzimanja vlasti na razini cijeloga Afganistana, što predstavlja potpuni slom intervencionističke politike na području Bliskog istoka, potencijalni "spavači" dobit će institucijsku i logističku državnu potporu za širenje ideja koje su mnogo bliže Islamskoj državi (šerijatski zakon), nego demokratskim sustavima u svijetu. 

Vodila je računa o njemačkim gospodarskim interesima

Dok se migrantsku politiku koju je Merkel provodila ne može smatrati sukladnom njemačkim nacionalnim interesima (veliko je pitanje koliko je izbjeglica i migranata iz 2015. integrirano u njemačko tržište rada, a koliko živi od socijalne mreže), kancelarka na odlasku provodila je politike koja su uvijek vodile računa o njemačkim gospodarskim interesima u svijetu. To je ponekad značilo i konfrontaciju sa SAD-om.

Ponajbolji je primjer izgradnja Sjevernog toka 2, ali i snažna gospodarska suradnja s Kinom. 

Iako je gotovo bezrezervno podupirala politiku transatlantizma odnosi sa SAD-om narušeni su još tijekom mandata Baracka Obame (otkriće da je američka tajna služba godinama špijunirala njemačku kancelarku), a posebno nakon što je vlast preuzeo Donald Trump. Tijekom ovih nekoliko mjeseci administracije Joe Bidena došlo je određene relaksacije na relaciji Berlin-Washington.

Nasljednik Angele Merkel morat će biti krizni menadžer

Kakvu će politiku Njemačka voditi nakon odlaska Angele Merkel pitanje je koje će u idućem razdoblju plijeniti pozornost mnogih novinara, komentatora i analitičara. Godinama smatrana ekonomskim divom, ali političkim patuljkom Njemačka posljednjih godina vrlo jasno iskazuje interes za snažnijom ulogom na međunarodnoj sceni što je neke analitičare nagnalo na to da razmatraju povratak "njemačkog pitanja".

Kao i ranije Njemačka je suočena sa sljedećim problemom: ona je prevelika za Europu (EU je već danas dobrim dijelom transmisija njemačkih interesa), ali je premala za status globalne sile. U multipolarnom svijetu koji se stvara Berlin nedvojbeno želi autonomniju ulogu, moguće i poziciju autonomnog pola, ali zbog povijesne hipoteke Merkel je vrlo oprezno pristupala i ideji europske strateške autonomije, koja podrazumijeva raskid transatlantske veze, i vanjskopolitičkim inicijativama. 

Kako bilo, Angela Merkel nesumnjivo je obilježila 16 godina europske politike, a kakvu će politiku voditi njezin nasljednik na kancelarskoj stolici, uz postojeće okvire uvelike će definirati geopolitičke promjene u svijetu. Tko god dođe na Merkeličino mjesto i sam će se morati pripremiti za ulogu kriznog menadžera u Europi i svijetu velikih rizika i neizvjesnosti.