Što je počelo ovih dana u Crnoj Gori mora se nastaviti u svim bivšim državama koje su živjele okupirane u Jugoslaviji pod srpskom palicom i mantrom srpskih okupatora : gdje god Srbin živi to je Srbija sve do Tokija.

Što znači u procesu da treba sve pravoslavce u susjedstvu deklarirati da su Srbi, pa kada se kroz propagandu pretvori sve pravoslavce u Srbe onda automatski postanu susjedske države Srbija …i vidi vraga stvorena je Velika Srbija pod kontrolom Velike Britanije – pametnom dosta!

Ali što se stvarno dešavalo…

Naseljavanje Hrvatske pravoslavcima poprimilo je prve veće razmjere za vrijeme austrijsko-turskog rata od 1591. do 1606. godine, dakle, početkom 17. stoljeća ili prije 400 godina, ali ti pravoslavni useljenici nisu bili Srbi nego pretežito Vlasi.

Ti Vlasi potjecali su iz Bosne, Dalmacije i Crne Gore, i prije turskih osvajanja nisu bili pravoslavci nego katolici i patareni koji su na pravoslavlje prešli tek pod osmanskom okupacijom jer je pravoslavna crkva imala jedina od kršćanskih Crkava povlastice u Carstvu te su pravoslavci dolazili pod njenu zaštitu, a pravoslavne Crkve uživale su zaštitu od sultana tako da su pravoslavci automatski uživali zaštitu.

Zato su mnogi prelazili s katoličanstva i patarenstva na pravoslavlje kako bi bili zaštićeni pred islamom. Jer Osmanlijama je jedino Vatikan i katolička crkva bila najveći neprijatelj i time su na okupiranim zemljama svako dnevno vršili teror u raznim oblicima nad katolicima (građani trećeg reda, veći porezi, lokalni osmanlijski šerif je mogao prvi spavati s mladom… ), nije čudo da su Hrvati prelazili u pravoslavlje!

Srbi su za vrijeme jugoslavenskih okupacijskih vremena iskoristili taj napaćeni Hrvatski narod koji je prešao u pravoslavlje i pretvarali su upravo njih s argumentom “pravoslavci su” u Srbe uz dodatnu propagandu: Gdje god Srbin živi to je Srbija i stom tezom pokušavali stvarati Veliku Srbiju.

Najveću podršku u tom projektu su naravno dobivali sa strane Velike Britanije kojoj je bilo svejedno hoće li se zvati geostrateški njima bitan prostor Velika Srbija ili Jugoslavija. Bitno im je samo bilo da ga oni kontroliraju!

Zato se ne morate čuditi da je upravo veliki ljubitelj Jugoslavije Ivo Josipović bivši Hrvatski predsjednik prvi državni posjet darovao Londonu. Dali je išao tamo po instrukcije to samo on zna.

Vratimo se na prvu veliku otimačinu pod srpskom Jugoslavijom…

Prva velika otimačina Hrvatske krenula je nakon što je Habsburgova Monarhija raskomadana i Hrvatska pala pod srpski teror u režiji Velike Britanije, jer je upravo VB iz geostrateških razloga okrunila i povezala se kroz svadbu s nastalom Srpskog Kraljevskom obitelj.

Proces prve velike otimačine Hrvatske proveden je na način tako da se novac mijenjao od 20.1.1920 godine u omjeru 1 dinar za 4 krune!!! To znači da je ušteđevina svakog Hrvata ne samo prepolovljena, kao što se to dogodilo 2000. godine tijekom zamjene Deutsch Marke u Euro jer je 100 DM postalo 50 €, ali je uz to više od pola smanjena kupovna moć.

Za 50 € mogao si kupiti isto kao što si mogao kupiti i za 50 DM prije zamjene valuta. To znači da je svaka ušteđevina nestala/pokradena za više od pola.

Znači Hrvatski Narod nije samo pokraden za 50% svojeg novca kao u slučaju zamjene DM u Euro, nego je došlo do krađe 75% novca svakog građanina Hrvatske 20.01.1920 godine od strane Beograda.

Tu nije bio kraj kriminala, nego je tek onda krenula otimačina tako da je Beograd počeo dijeliti Srbima u Srbiji brutalno povoljne kredite i Srbi u Srbiji su naravno krenuli u financijsku devalviranu i oštećenu Hrvatsku da bi otkupljivali imovinu od osiromašenih Hrvata jer Hrvati nisu imali više ni za poreze koje su nametnute od strane Beograda.

Naveliko i uz povoljne kredite je upravo sudjelovala SPC u generiranoj rasprodaji Hrvata i njihove zemlje. Taj proces financijske manipulacije i ekonomskog kriminala se mora revidirati i osuditi. Crna Gora je upravo krenula s tim procesom, komentirao je Željko Glasnović

kamenjar.com