Pekretnica na pomolu Biti ili ne biti za Bibija: Sve što trebate znati o izborima koji bi Izrael mogli okrenuti naglavačke

Izraelci u utorak 27. listopada izlaze na parlamentarne izbore koji bi mogli odrediti politički smjer zemlje nakon više od tri godine ratova i regionalnih sukoba. Benjamin Netanyahu traži novi mandat, no ankete upućuju na to da njegov blok nema sigurnu većinu. Glavni izazivač Gadi Eisenkot obećava drukčiji pristup, ali ni oporba nema jednostavan put do vlasti. Ključ bi mogle biti arapske stranke, a pregovori o novoj vladi mogli bi tjednima trajati

Izrael održava prve parlamentarne izbore nakon Hamasova napada 7. listopada 2023. godine, u kojem je ubijeno oko 1200 ljudi, većinom civila, a 251 osoba odvedena je kao talac. Uslijedio je rat u Pojasu Gaze, a sukobi su se proširili i na druge dijelove regije.

Glasanje se održava u trenutku dubokih podjela u izraelskom društvu. Vlada Benjamina Netanyahua suočava se s kritikama zbog sigurnosnih propusta koji su prethodili napadu Hamasa, odnosa prema pravosuđu i oslanjanja na krajnje desne i ultraortodoksne političke partnere. Usto se Izrael suočava s pogoršanjem odnosa s dijelom međunarodne zajednice zbog rata u Gazi i politike na okupiranoj Zapadnoj obali.

Za Netanyahua, najdugovječnijeg izraelskog premijera, izbori su i pitanje političkog opstanka, a za oporbu je to prilika da okonča njegovu dugogodišnju dominaciju. No pobjeda na izborima ne znači automatski i preuzimanje vlasti.

Tko su glavni kandidati?

Benjamin Netanyahu predvodi desni Likud i koaliciju koju čine krajnje desne nacionalističke i ultraortodoksne vjerske stranke. Posljednjih godina oslanjao se na političke partnere poput Itamara Ben Gvira, čelnika stranke Židovska snaga, i Bezalela Smotricha, koji predvodi Religijski cionizam. Njegove vlade podržavaju i dvije važne ultraortodoksne stranke, Shas i Ujedinjeni judaizam Tore.

Netanyahu temelji kampanju na sigurnosti, vojnim postignućima i odnosu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji mu je javno dao potporu. Iran je također jedno od središnjih pitanja njegove kampanje, a premijer se predstavlja kao političar s iskustvom i međunarodnim vezama potrebnima za zaštitu Izraela.

Njegov glavni izazivač je Gadi Eisenkot, bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske i čelnik nove centrističke stranke Yashar, čije se ime može prevesti kao 'Iskreno' ili 'Uspravno'. U politiku je ušao nakon duge vojne karijere, a na ovim izborima prvi put pokušava doći do premijerske funkcije.

Eisenkot se pozicionira kao institucionalna i umjerenija alternativa Netanyahuovoj vladi. Obećava osnivanje državne istražne komisije koja bi ispitala propuste povezane s napadom 7. listopada, kao i ukidanje povlastica koje ultraortodoksnim muškarcima omogućuju izbjegavanje vojne službe, a osobna priča obilježena mu je ratom: njegov sin i dvojica nećaka poginuli su boreći se u Gazi 2024. godine.

Oporbeni prostor nije, međutim, jedinstven. U njemu su i bivši premijer Naftali Bennett, koji nastupa u izbornoj opciji s Yairom Lapidom, čelnik Demokrata Yair Golan te Avigdor Lieberman, vođa stranke Izrael naš dom. Razlikuju se u nizu pitanja, a zajednički im je prije svega cilj promijeniti sadašnju vlast.

Što pokazuju ankete i kako funkcionira izraelski izborni sustav?

Prema posljednjim anketama objavljenima prije izborne šutnje, ni Netanyahuov blok ni oporba nemaju zajamčenu većinu. Istraživanja uglavnom pokazuju tijesnu utrku, a konačan rezultat mogao bi ovisiti o nekoliko manjih stranaka i njihovoj sposobnosti da prijeđu izborni prag.

Izraelci ne biraju premijera izravno. Na izborima odlučuju o sastavu Knesseta, jednodomnog parlamenta koji ima 120 zastupnika. Zemlja je jedna izborna jedinica, a mandati se raspodjeljuju razmjerno osvojenim glasovima te stranke moraju prijeći izborni prag od 3,25 posto da bi dobile zastupnička mjesta.

Budući da nijedna stranka dosad nije osvojila samostalnu većinu, za formiranje vlade potrebno je najmanje 61 od ukupno 120 zastupnika. Nakon izbora izraelski predsjednik razgovara s predstavnicima stranaka i povjerava mandat za sastavljanje vlade zastupniku za kojeg procijeni da ima najbolje izglede okupiti većinu.

Zato stranka koja osvoji najviše mandata ne mora nužno dati novog premijera. Presudno je tko može sklopiti dogovor s dovoljno političkih partnera.

Prvi pokazatelji mogli bi stići nakon zatvaranja birališta, kada se objavljuju izlazne ankete. No za konačan odgovor na pitanje tko će voditi zemlju možda će trebati tjedni, a moguće i dulje, ako pregovori zapnu.

Oko kojih tema se lome koplja?

Odgovornost za 7. listopada. Hamasov napad i sigurnosni propusti koji su mu prethodili ostaju jedno od najvažnijih pitanja kampanje. Netanyahu se opire pozivima na osnivanje državne istražne komisije dok Eisenkot i drugi oporbeni čelnici obećavaju neovisnu istragu. Za dio birača ključno je pitanje tko snosi političku odgovornost za najsmrtonosniji dan u povijesti Izraela.

Vojna služba i ultraortodoksni Židovi. Dugotrajni sukobi teško opterećuju izraelsku vojsku i pričuvni sastav te je ponovno u središtu rasprava i pitanje izuzeća ultraortodoksnih muškaraca od vojne službe, koje Netanyahuovi vjerski partneri žele zadržati. Eisenkot zagovara širu obvezu služenja vojske, što je tema koja izaziva nezadovoljstvo dijela vjerskih zajednica, ali i ogorčenje obitelji čiji su članovi već dugo na bojištu ili su poginuli.

Pravosuđe i demokratske institucije. Prije napada Hamasa Netanyahuova vlada pokušala je provesti reformu pravosuđa kojom bi se ograničila moć Vrhovnog suda i povećao politički utjecaj na imenovanje sudaca, a taj plan je izazvao masovne prosvjede. Krajnje desni partneri žele nastaviti s ograničavanjem ovlasti sudova dok Eisenkot zagovara neovisno i snažno pravosuđe.

Netanyahu se istovremeno suočava sa suđenjem zbog optužbi za korupciju, a odbacuje ih i opisuje kao politički motivirane. Gubitak vlasti mogao bi promijeniti političke okolnosti u kojima se vodi taj postupak.

Sigurnost, rat i međunarodna izolacija. Netanyahu tvrdi da su vojna snaga i njegovi međunarodni kontakti ojačali položaj Izraela. Oporba pak upozorava da ratovi i sukobi na više frontova, kao i politika prema Palestincima, pogoršavaju međunarodne odnose te dugoročno mogu ugroziti sigurnost i gospodarstvo zemlje.

Unatoč velikim razlikama između kandidata, uspostava palestinske države nije izgledna kao neposredan cilj nijednog od glavnih kandidata. Glavne razlike odnose se na pristup pravosuđu, naseljima na Zapadnoj obali, odnosu prema arapskim strankama i načinu na koji bi Izrael trebao obnoviti odnose s ostatkom svijeta.

Zašto bi arapske stranke mogle odlučiti o budućoj vladi?

Arapske stranke mogle bi biti presudne u pokušaju oporbe da osigura većinu. Palestinski građani Izraela čine oko petine stanovništva i imaju pravo glasa na parlamentarnim izborima, a njihova izlaznost i broj mandata koje osvoje mogli bi bitno utjecati na raspored snaga u Knessetu.

Među važnim političkim opcijama su Ujedinjena arapska lista, poznata kao Ra'am, te Zajednička lista, koja okuplja nekoliko arapskih političkih skupina. Ra'am je 2021. godine postao prva arapska islamistička stranka koja je sudjelovala u izraelskoj vladajućoj koaliciji.

Čelnik Ra'ama Mansur Abas nastoji suradnju s drugim strankama povezati s konkretnim pitanjima važnima za arapske građane, poput borbe protiv kriminala, stanovanja i infrastrukture.

Problem je u tome što se većina velikih židovskih stranaka, uključujući Eisenkotovu, protivi formalnom ulasku arapskih stranaka u koaliciju. Dio oporbenih političara mogao bi prihvatiti njihovu potporu izvana, no i to je politički osjetljivo pitanje.

Tako nastaje ključna dilema: čak i ako stranke koje žele smijeniti Netanyahua zajedno osvoje dovoljno mandata, možda neće uspjeti dogovoriti način na koji će ih pretvoriti u parlamentarnu većinu. Netanyahu je tijekom kampanje nastojao prikazati svoje protivnike kao političare koji bi se oslonili na arapske stranke, tvrdeći da je jedino njegova opcija jamstvo da one neće utjecati na sastav vlade.

Važno je pritom razlikovati biračka prava u Izraelu od položaja Palestinaca na teritorijima pod izraelskom kontrolom. Palestinski građani Izraela mogu glasati na ovim izborima dok Palestinci u Pojasu Gaze i na okupiranoj Zapadnoj obali nemaju pravo birati sastav izraelskog parlamenta. Ni Palestinci u istočnom Jeruzalemu, koji imaju poseban pravni status, u pravilu ne sudjeluju na izraelskim parlamentarnim izborima. Riječ je o milijunima ljudi na čije živote izraelske odluke izravno utječu, ali ne mogu birati zastupnike koji će odlučivati o sastavu izraelske vlade.

Što bi se moglo dogoditi nakon izbora: Nekoliko mogućih scenarija

Ako nijedan blok ne dosegne 61 mandat, slijede pregovori u kojima će manji politički partneri dobiti veliku važnost i moguće je nekoliko scenarija.

Eisenkot bi mogao pokušati sastaviti vladu uz potporu arapskih stranaka njihovim ulaskom u koaliciju ili podrškom izvan nje. Takav bi dogovor bio politički zahtjevan zbog protivljenja dijela oporbe suradnji s arapskim strankama.

Druga je mogućnost velika vlada nacionalnog jedinstva koja bi uključivala Likud i dio oporbe. Eisenkot je, međutim, javno isključio mogućnost ulaska u vladu koju vodi Netanyahu.

Mogao bi se otvoriti i put dogovoru u kojem bi Netanyahu napustio premijersku funkciju u zamjenu za sporazum koji bi riješio njegovu kazneno-pravnu situaciju, no riječ je o mogućem scenariju, a ne o potvrđenom planu.

Ako se nijedna strana ne uspije dogovoriti, Netanyahu bi mogao ostati na čelu tehničke vlade, a politička blokada mogla bi dovesti do novih izbora.

Čak i bez neposredne promjene premijera, nova parlamentarna većina koja se protivi Netanyahuu mogla bi pokušati promijeniti predsjednika Knesseta, pokrenuti istragu o propustima 7. listopada ili usvojiti propise o vojnoj službi ultraortodoksnih muškaraca.

Ishod izbora zato neće ovisiti samo o tome tko će osvojiti najviše glasova, već i o tome tko će uspjeti okupiti većinu u duboko podijeljenom parlamentu. Ulog je veći od samog premijerskog mandata: riječ je o smjeru izraelske sigurnosne politike, odnosu države i vjerskih zajednica, neovisnosti institucija te budućim odnosima s Palestincima i međunarodnim partnerima.