Gorivo ide u nebo, hoćemo li preživjeti jesen i zimu?

A što je sad ovo? Pojedini hrvatski političari i bankari (koji imaju primanja kao „astronauti“) u medijima nas neprestano  uvjeravaju da „dobro“, da ne kažemo „odlično“ živimo, i da je sve pod kontrolom.

Međutim, ovako kako je danas (a kako tek bude) nije bilo ni u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!

Istina, sve su karte bačene na obranu Ukrajine od ruske agresije. Gotovo svi pomažu, a nitko se ne pita koliko tko zarađuje od patnje ovog naroda. Pa, ako „svi“ pomažemo i „svi“ se odričemo i „zadnje kune ili eura“, zašto u toj igri ne sudjeluju recimo i prodavači oružja, zašto oni badava ili za skromna sredstva ne prodaju naoružanje, već sve manje-više ide po punoj cijeni? Isto ili slično to rade oni u zdravstvenoj industriji. A oni koji prodaju gorivo na sve to samo zadovoljno trljaju ruke. Nu, ako smo odbili Rusiju u svezi uvoza nafte, zašto prije toga nije EU smislila način od koga ćemo se onda snabdijevati?

Evo, već od idućeg tjedna najavljuju da će cijena  goriva drastično porasti, tako da još malo dizel i benzin bit će i po  20, a  možebitno i 30 kuna po litri. Najveću zaradu u tome imat će država. Oni koji se besplatno vozikaju u vozilima grada, županije, državnih i inih tvrtki te nacionalni dužnosnici  ne će osjetiti ovu nevolju, tako da po njima litra benzina može koštati i sto kuna!

Poskupjet će i to drastično i sve drugo. A mirovine i plaće ostat će iste ili će, kao u Podravki, radnicima povisiti primanja za sto ili 150 kuna (puno smo i rekli).

Više nitko ne pita – kako je i zašto došlo do rata u Ukrajini, odnosno je li se mogao spriječiti ili zašto svijet nije na vrijeme naoružao ovu državu?

Kad je Hrvatska napadnuta, kad smo i mi doživjeli agresiju, bili smo gotovo nenaoružani i malo je tko tada imao razumijevanja za naše nevolje. Ni tada Europa nije „prepoznala“ zlo koje nam je prijetilo, kao što nije „prepoznala“ ni zlo koje je snašlo Ukrajinu. Kad su uvidjeli što se događa, već je bilo kasno.. Stoga, na ovim prostorima i dalje je najvažnije „uzdaj se u se i u svoje kljuse“!

Hrvatska je 1991. imala sreću što je na čelu države bio utemeljitelj Franjo Tuđman, jer smo tada uz ostalo usprkos nametnutom ratu, usprkos tome što nam je četvrtina Domovine bila razorena, okupirana, rat pregrmjeli i preboljeli, a da ipak nije bilo gladi i da nije bilo takvih neimaština kakve su danas. Tada je mnogo manje ljudi kopalo po kantama za smeće, a hrvatski branitelji i stradalnici poglavito su bili cijenjeni i poštovani.

Sve u svemu, čini se da je najlakše reći „moramo pomagati Ukrajinu“. Ok, ali što je s gorivo, mlijekom, kruhom, šećerom, uljem i drugim proizvodima, koje će moći nabaviti samo oni koji su (svaka čast) danas u „prvim redovima“  borbe za slobodu ove nama prijateljske i daleke zemlje?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)