Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu

28.08.2020. 18:38:00

Na sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS 24. studenoga 1918.  Stjepan Radić držao je govor u kojemu se suprotstavljao centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu: „...Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju..."

U tome svom poznatom govoru tada izgovara :

„Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu."

Zatim upozorava sve prisutne:

„Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata."

Na kraju završava govor riječima:

„Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska!"

Što znači riječ srljati (sinonimi riječi srljati)

Srljati znači žuriti, kajkavski zaletavati se, forsirati, zalijetati se, ulijetati, brzati,  nagliti, požurivati, prenagliti.

Guske

Guske (lat. Anserinae) je potporodica vodenih ptica koja spada u porodicu pataka (Anatidae). Ona uključuje labudove i prave guske. Po alternativnim sistematskim konceptima (npr. Terres & NAS, 1991), ona se dijeli u dvije potporodice, Anserinae, koje sadrže guske i patke, dok Cygninae sadrže labudove. Guska je ptica plivačica.

Pogrdni izrazi - primjeri

1. Pogrdno se kaže u afektu zbog ljutnje priglupoj ili o priglupoj, nespretnoj ženskoj osobi

(Anić 2003. god.)

2. Olga joj umiljato rekla da su i hrvatske pjesme lijepe, no ona joj se nasmijala da ne razumije ništa, da je prava guska (E. Kumičić, Olga i Lina, 1881., prema HJR).

3. Izašao je policajac, Nikoli je skinuo i bacio ruksak, a djevojci je udario šamar, uz povike: „Što mi se smiješ, gusko jedna“ (danas.net.hr, 9.1.2014.).

Guska – posuda za mokrenje

4. Ovalna posuda bijele boje za mokrenje za bolesnike koji ne mogu ustati iz kreveta (Anić

2003. god.).

5. Pogledam ju, a ono časna sestra, prilazi mojemu krevetu i pita me mogu li mokriti u gusku

(www.maxcro.jimdo.com, 26.11.2013.).

Magla

Čak su tri srodna značenja magle kvalificirana  kao figurativna:

a. mrak, tama,

b. nejasnost, neodređenost, zamućenost: idejna magla,

c. zanesenjaštvo, zanos, opijenost: magle i ideali jednog vremena, romantičarska magla.

Osnovni podatci o Stjepanu Radiću

Stjepan Radić rodio se u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska 11. lipnja 1871., kao deveto od jedanaestero djece, u obitelji siromašnog seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović). Od rođenja je patio od prevelike kratkovidnosti koja se s godinama pogoršavala te je u kasnijim godinama života bio gotovo slijep. Bio je predsjednik Hrvatske seljačke stranke od 22. prosinca do 8. kolovoza 1928. Obnašao je službu ministra prosvjete Kraljevine SHS od studenog 1925. do kolovoza 1927. Bio je hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist. Prvi je hrvatski politolog sa svjedodžbom. Jedan je od velikana hrvatske povijesti.

Atentat na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu

Tijekom 1928. Radiću se sve više počinje prijetiti smrću, a prijeti se i njegovim suradnicima. U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u Jedinstvu, bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta), uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države. Politika je objavila uvodni članak na kraju kojega je pisalo kako bi se lako mogao naći građanin spreman na sređivanje računa s Radićem, ako to država ne učini, a Samouprava, koji je bio glavni organ najjače srpske političke stranke, nekoliko puta pisao u istom smislu. Pojedini radikalski zastupnici u to su vrijeme, tijekom zasjedanja u Narodnoj skupštini, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima. No, ni čelništvo Narodne skupštine ni drugi čimbenici nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ispitali ozbiljnost tih namjera. Dne 20. lipnja 1928. revolverskim hicima, dvorski agent, zastupnik Radikalne stranke i četnički vođa Puniša Račić ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića te usmrćuje Đuru Basarička i Pavla Radića, zastupnike HSS-a. Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku, a drugi nepun centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice, nakon čega pada pod klupu i tako izbjegava treći mu namijenjen metak. Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života. Ivan Granđa, seljak, zastupnik iz sela Šašinovca, sjedio je u zastupničkoj klupi pokraj Stjepana Radića, ranjen je u lijevu ruku, kada je u trenutku atentata svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića i tako ga spasio od neposredne smrti. Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini doživljen je u Hrvatskoj kao napad na cijeli hrvatski narod, te su uslijedili prosvjedi diljem Hrvatske. Na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 prosvjednika, a žandarmerija i policija ubili su tri, ranili 60 i uhitili 120. Stjepan Radić je nakon atentata prebačen u beogradsku bolnicu i ondje je hitno operiran. Vlada Velje Vukičevića uzdrmana je atentatom na prvake HSS-a i on podnosi ostavku svoje vlade  4. srpnja 1928., nakon čega kralj Aleksandar I. Karađorđević povjerava mandat za sastavljanje vlade Aci Stanojeviću, koji odmah traži sastanak s ranjenim Radićem, ali ga je S. Radić odbio primiti, uputivši mu vrlo oštar odgovor i optuživši ga što je kao prvak Radikalne stranke pružio podršku Velji Vukičeviću i skupštinskoj većini, odakle su potekli ubojica i njegovo organizirano društvo. Nakon toga Stanojević je vratio mandat za sastav vlade, a kralj Aleksandar I. Karađorđević je, posredstvom Svetozara Pribićevića, ponudio mandat Stjepanu Radiću, koji ga odbija predloživši mu raspuštanje Skupštine i nove izbore koje bi provela oporba ili neutralna vlada. Po stajalištu S. Radiću u toj bi se budućoj skupštini razmatrale ustavne promjene „prema stečenom iskustvu i narodnim i državnim potrebama". Radić je u beogradskoj bolnici ostao do 8. srpnja 1928., odakle je, nakon laganog poboljšanja zdravstvenog stanja, prebačen u Zagreb, gdje je nastavio s liječenjem. Stjepan Radić umro je  od posljedica ranjavanja u svojoj kući u Hercegovačkoj cesti br. 4., 8. kolovoza 1928. godine. Njegovo je tijelo položeno na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bilo četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast. Pokopan je 12. kolovoza 1928. u Zagrebu, u arkadama na Mirogoju.  Sprovod je krenuo oko 9.30 sati, a kola s lijesom stigla su pred groblje oko 17.15 sati. Na sprovodu je nošeno 1.450 vijenaca, a bilo je nazočno oko 60.000 službenih izaslanika organizacija HSS-a i oko 150.000 seljaka i građana iz svih krajeva Hrvatske.

Otac domovine

Otac domovine ili Otac nacije počasni je naslov pridjevan osobi smatranoj pokretačem osnivanja svoje zemlje, države ili nacije. Izraz „utemeljitelj" može se primjenjivati na više od jedne osobe. Pater patriae (množina: Patres patriae, također vidi kao Parens patriae ) bio je rimski pridjev koji je značio „otac domovine", koji je Senat dodjeljivao herojima, a kasnije carevima. Domoljubni Hrvati  i danas Stjepana Radića zovu Ocem domovine.

Hrvatske „političke elite“ dovoljno ne vrednuju i uopće ne nasljeduju lik i djelo S. Radića

Naslov  Otac domovine, kako vidimo, još iz rimskih vremena dobiva samo jedna osoba u narodu. To je častan naslov, koji postaje uzor narodu. Zato bi po toj osnovi Stjepan Radić trebao biti po svome liku i djelu uzor svim domoljubnim Hrvatima i građanima RH. Je li to u stvarnosti tako veliko je pitanje. Meni se osobno čini, a o tome je često pisano, da Hrvati dovoljno ne cijene svoje velikane uma, duha i politike. Nimalo čudno. Da bi se nekoga cijenilo potrebno je znati njegov životopis, njegova djela. Od demokratskih promjena u RH pa do danas malo je učinjeno na promidžbi lika i djela Oca domovine Stjepana Radića. Nitko nije učinio ništa, ni Hrvatski sabor, čak Hrvatska seljačka stranka. Ta je stranka od početka obnove stranačkog života do danas u fazi traženja ili, bolje rečeno, pozicioniranja prema aktualnim političkim zbivanjima. Njezini predsjednici o radićevštini nemaju pojma. Nemaju pojma ni o tome kako se približiti hrvatskom seljaku. Nemaju pojma što znači srljati, jer je njihovo vodstvo stalno srljalo i postalo je pojam srljanja u svakakve koalicije. „Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu“. Ako ovu rečenicu oca domovine Stjepana Radića primijenimo na današnji HSS, možemo zaključiti da ta stranka čini baš taj najveći grijeh. HSS u koaliciji s lijevim opcijama vodi politiku po „svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda“. To je lako dokazati. Volja većine hrvatskoga naroda, po postojećem seljaštvu, običnu puku, sigurno nije za istospolne brakove, za rodnu ideologiju, za „maglovito“ političko koketiranje o „regiji ili regionu“. Zbog takvih je gluposti Stjepan Radić umro, dao svoj život. Nije želio da hrvatski narod nijednoj naciji bude podčinjen. Na sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS 24. studenoga 1918.  Stjepan Radić završio je govor ovim riječima: „Živjela republika! Živjela Hrvatska!"  Takav završetak govora ne možemo očekivati od jugofila i današnjeg predsjednika HSS-a. Ali, nažalost, takav završetak govora ne možemo očekivati ni od predsjednika države ni od predsjednika hrvatske Vlade.

 „Živjela republika! Živjela Hrvatska!" ili „Živjeli zapadni Balkan i EU“

Znače li možda neke prošle i nezaboravljene izjave sadašnjeg predsjednika HSS-a da on ne poznaje ni hrvatsku povijest ni lik i djelo Oca domovine? Da više voli anacionalnu i globalističku politiku od hrvatskih nacionalnih vrijednosti? Do sada nisam imao prilike čuti od drugih pripadnika „političke elite“ da su se pretrgli od govora o hrvatskoj suverenosti i da citiranju Stjepana Radića. Velikim uspjehom smatraju konferenciju video linkovima od 20. svibnja ove godine o zapadnom Balkanu. Užas! Otac domovine Stjepan Radić sigurno se toga dana okretao u grobu. Vjerojatno ti političari, „deca komunizma“, nisu imali priliku niti žele čuti upozorenje Oca domovine izrečeno u Beogradu 24. 11. 1918.: "...Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju..."

Naša hrvatska društveno-politička situacija

Može se kazati sasvim slobodno da politika današnjih hrvatskih političkih elita jest glavinjanje, traženje, prilagođavanje svjetskim i EU moćnicima. Zagorci bi rekli zaletavanje, malo na desno, malo u lijevo, pa malo u politički centar. A kaj to je politički centar, nemreš od njih doznati, ni spoznati? To je plesanje kako drugi sviraju. Guraju nas opet na Balkan. Opet naši političari prihvaćaju svakakve političke i druge podvale, opasne za hrvatski narod. Još se ni jedan hrvatski EU parlamentarac nije usudio u EU parlamentu ustati i jasno i glasno izjaviti da mi nismo nikad bili niti ćemo biti dio „regiona zvanog zapadni Balkan“. Ma, ne bojte se, nema u EU parlamentu Puniše Račića! Ili ipak ima? Postoji nekakav „račić“ koji vam neće razoriti zdravlje, neće vas ubiti, ali će vam ubiti političku karijeru i ono vama još draže – unosan politički položaj!!! Pa se pravite da ste „guske u magli“, a znate da niste, nego vam je stalo isključivo do vašeg trenutnog probitka. Dakle, niste „guske u magli“, nego prave guske i gusani, jer ne vidite niti gledate daleko, nego samo ono što vam je pred kljunom, ono što vam je trenutno unosno! Gospodo, još nije prekasno! Ne budite guske! Nastavite li biti guske, jedno je sigurno: hrvatski će vas narod jednog dana pribili na stup srama!!!

Izvorni autor: Vladimir Trkmić/PDN

Autor: