Na današnji dan 1993. godine u ruke četnika po drugi put je pala Škabrnja, mjesto koje je nakon ratnog zločina izvršenim u studenom 1991. godine nad tamošnjim civilima postalo simbolom stradanja Hrvata u Dalmaciji.

Nakon tog kobnog 18. studenog 1991. godine, Škabrnja je bila okupirana sve do oslobođenja u vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica. Srpski je protuudar nakon oslobođenja okupiranog teritorija u operaciji Maslenica, odredio i daljni ratni put 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban, koja se tada nalazila u dubrovačkom zaleđu. Krajem siječnja 1993., zapovjedništvo 114. brigade HV nazvao je brigadir Ante Gotovina zatraživši da se 9. bojna uključi u obranu zadarskog zaleđa.

Prema Škabrnji su tada krenula 23 najspremnija pripadnika HOS-a, dok je ostatak ostao u dubrovačkom zaleđu čuvati nesigurnu crtu bojišta. Stigli su u Sukošan, gdje je postrojba dobila popunu streljivom, prebačena je do sela Prkos, posljednjeg relativno sigurnog položaja prema Škabrnji.

Dovela ih Danka. Čim su HOS-ovci zamijenjeni, Škabrnja je pala

HOS-ovce je u Škabrnju uvela Danka Dražina, izviđač specijalne postrojbe GS HV, a selo je tada držalo tek 12 pripadnika bojne Zrinski, a koji su se, prepustivši položaje, priključili matičnoj postrojbi u borbi za Kašić. Pod zapovjedništvom Marka Skeje, pripadnici IX. bojne HOS-a iz sastava 114. brigade HV-a, 43 dana su u okruženju paravojnih srbo-četničkih postrojbi branili Škabrnju, pa tako neprijateljske agresorske postrojbe među kojima su bile i ‘”Alfe” Kapetana Dragana, nisu ni u jednom trenutku probile crtu obrane IX. bojne, a imale su i višestruke gubitke u ljudstvu i tehnici.

U napadima su sudjelovale još neke postrojbe, primjerice, tzv. Arkanovi Tigrovi, i tzv. Vukovi s Vučjaka. Nakon ta 43 dana, pripadnike IX. bojne HOS-a zamijenile su druge postrojbe HV, no zamjena se našla nespremna, a neprijatelj je to osjetio. Uslijedila su napadna djelovanja na Škabrnju, u čijoj obrani tada nisu sudjelovali pripadnici IX. bojne, pa je Škabrnja 22. ožujka 1993. ponovno pala u ruke agresora, a oslobođena je tek u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine.