Nakon što su tijekom VRO Maslenica pripadnici 4. GBR i 3.GBR uspjeli obraniti Kašić i zadržati velikosrpske snage na glavnom pravcu njihovog protuudara, neprijatelj je shvatio da težište napada treba preusmjeriti prema Novigradu, a tako je i bilo.

Obzirom da više na terenu nije imao odmornih snaga koje bi mogao ubaciti na taj slabo pokriven prostor, Ante Gotovina se odlučuje na ubacivanje postrojbe 1.pb 2 GBR “Crne mambe” koja je u međuvremenu već zaradila epitet “slavna”.

Tada su se po prvi i jedini put sukobile se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski pri čemu je neprijatelj doživio potpuni poraz. Na potezu od Kašića do Novigrada bili su raspoređeni Niški specijalci, Vukovi s Vučjaka, Arkanovi Tigrovi, Kninđe Kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi.

Dolazak “mambi” impresionirao umorne branitelje

Omjer snaga koje su se borile oko Novigrada bio je 10:1 u korist neprijatelja kojih je prema dokumentima bilo oko 5 tisuća. O tome kako su premoreni i iscrpljeni sudionici akcije doživjeli dolazak Crnih mambi u pomoć, najbolje svjedoči zapovjednik 7. Domobranske pukovnije Danijel Kotlar:

U tom silovitom okršaju Crne mambe su izgubile neke od svojih najboljih ljudi pogibijom zapovjednika 1. satnije Dragutina Naglaša, zapovjednika voda Vlade Brebrića, teškim ranjavanjem dozapovjednika 1. satnije Ivice Šafarića i zapovjednika voda Ivice Mužića. U borbama slijedećih dana pogiba im Marijan Mikulin i pripadnici OKB-a Boris Krivačić i Ivan Cindrić. Borbe su se intenzivno vodile gotovo danonoćno punih dva tjedna. Tih dana za “mambe” nije bilo spavanja jer su četnici noću povremeno ispaljivali minobacačke projektile 120mm bez upaljača što je stvaralo neugodnu tutnjavu u zraku.

Potpuno porazili neprijatelja

Narednih dana lukavim potezom zapovjednika Jacovića, “mambe” su neprijatelju stvorile prividan koridor u koji su i ušli, a onda bili dočekani strašnom vatrom pješaštva, minobacačke bitnice i VBR-a, o čemu svjedoči jedan od četničkih zapovjednika: “Moji se ljudi nisu htjeli predati, izginuli su do zadnjeg”.

Nakon tog poraza neprijatelj je izgubio motiv ponajviše zato jer su preko svojih obavještajnih kanala već treći dan po dolasku “Crnih mambi” saznali brojno stanje i čak poimence navedenu formaciju svih koji brane Novigrad. Nemogućnost napredovanja i porazi u direktnom sukobu su toliko demoralizirali velikosrpske najelitnije postrojbe da su se zbog strašnih gubitaka, pogibije i ranjavanja nekih zapovjednika, suočeni s dezerterstvom mobiliziranih snaga i međusobnim obračunima odlučile povući. Tim njihovim povlačenjem završene su teške borbe, a dostignute linije su se očuvale do vojno-redarstvene operacije Oluja.